Slobodna trgovina je mrtva

Izdvajamo

• Krajnje je vrijeme da se preuzme odgovornost i svijetu pokaže da mislimo ozbiljno sa održivim oblikovanjem globalizacije.

Povezani članci

• Evropa pod vodom i snijegom, ljudi i sela odsječeni od ostatka svijeta
• „Njemačka je znatno bogatija, nego što pokazuju zvanične statistike“
• Bivši gospodari rata, komunisti, talibani i mudžahedini u trci za predsednika Avganistana
• WHO: Nijedna vakcina ne pomaže protiv ebole
• U srce republike
• Rusija će se okoristiti neizvjesnošću u Iranu

Foto: DPA  – Poljuljana globalizacija

Živjela slobodna trgovina? Samo ako se globalizacija ubuduće oblikuje socijalno i ekološki. 

Piše: Bernd Lange, Tim Peter
Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Globalna trgovina i trgovinska politika su proteklih godina dospjele među centralne društvenopolitičke teme sukobljavanja našega vremena. Diskusija o planiranom trgovinskom dogovoru EU i SAD TTIP izazvala je do tada neviđeni talas ogorčenja i otpora. Oštre debate o skoro prihvaćenom dogovoru EU sa MERCOSUR državama jasno ukazuju da se proteklih godina nije uspjelo postaviti odlučujuće skretnice u trgovinskoj politici i time stvoriti široku društvenu podršku.

Mi se nalazimo na raskrsnici. Jer vladavina ideala slobodne trgovine je prošla, kralj je mrtav. Pretpostavka da od širenja i liberalizacije svjetske trgovine profitiraju svi učesnici i da u ovom razvoju nema gubitnika je očigledno apsolutno pogrešna. Pogođeni su čovjek i okoliš, dobici su neravnomjerno podjeljeni. I to ne samo u onim državama koje zapadni svijet shvata kao svoje udaljene radionice nego i kod nas u Njemačkoj i Evropi.

EU ne smije države, koje sistematski povrijeđuju prava ljudi na zaštitu na radu i ekološke standarde, nagraditi sa neograničenim pristupom tržištu.

Mnoga od ovih dešavanja imaju svoje porijeklo u okruženju koje nije zadano bilateralnim ugovorima nego pravilima Svjetske trgovinske organizacije (WTO). Fokus WTO je sigurno upravljen na otklanjanje prepreka u trgovini i na arbitražu u trgovinskim sporovima. Početak razgovora o pitanjima radničkih prava u vezi sa trgovinom bilo je 1996. blokirano od zemalja u razvoju. One su se bojale da bi moguća WTO pravila mogla biti uzeta kao izgovor za uvođenje protekcionističkih mjera i time poništiti komparativnu prednost jeftinijeg rada.

EU je kao reakciju na ovaj razvoj radnička prava i ekološke standarde uzela u bilateralne ugovore i svoje zakone kao uslov za otvaranje tržišta za zemlje u razvoju (APS pravila). Međutim bilans koji se danas može podvući ispada otrežnjavajuće. U slučaju Koreje trajalo je godinama sa bezbrojnim apelima sindikata, parlamentaraca i drugih posmatrača da bi EU komisija konačno ove godine, prvi puta u svojoj istoriji, povela arbitražni proces. Rezultat procesa je neizvjetan. Predstavnici koreanske vlade znaju da im kod neispunjavanja obaveza ne prijete nikakve oštre kazne. I APS sistem se pokazao kao veoma komplikovan, u dijelu nedostaju kapaciteti da bi se osmatralo stanje u trećim zemljama ili se komisija boji da izvrši odlučujući pritisak na vlade.

Mi trebamo novi model za naš trgovinskopolitički angažman. Cilj mora biti novo regulisanje globalizacije pri čemu sadržaj treba da određuju ne gospodarski nego socijalni i ekološki ciljevi. Prava radnika moraju biti ojačana i njihovim predstavnicima kod provođenja trgovinskog dogovora dat glas koji će se čuti. Isto važi kod pitanja zaštite okoline. Trgovinski ugovori ne smiju ići protiv ciljeva Pariskog dogovora o klimi nego moraju podupirati negovo provođenje. Jedan takav pristup vodio bi do izmjenjene ravnoteže  i novog fokusa u radu Evropske komisije.

Mi se ne trebamo bojati uvesti ograničenja tako gdje je to svrsishodno ili neophodno. EU ne smije države, koje sistematski povrijeđuju prava ljudi na zaštitu na radu i ekološke standarde, nagraditi sa neograničenim pristupom tržištu. Tamo gdje se utvrde prekršaji moramo reagovati brzo i konsekventno. Za to se moraju prilagodoti zakoni i postaviti temelji u našim dogovorima. Međutim, mnogo važnije je da dođe do promjene u držanju Komisije.

Ukoliko pitanja održivosti ne budu ništa više od praznog obećanja, budućnost bilateralnih trgovinskih dogovora i evropske trgovinske politike biće obilježena nesuglasicama i neizvjesnošću.

Izmjena pravca je vjerodostojna samo onda kada je obezbjeđena konzekventna provedba sveukupnog sadržaja jednog dogovora i Komisija, podržana od Evropskog parlamenta i država članica, iskoristi svoj zakonski manevarski prostor da bi zaštitila čovjeka i okolinu. Ukoliko pitanja održivosti ne budu ništa više od praznog obećanja, budućnost bilateralnih trgovinskih dogovora i evropske trgovinske politike biće obilježena nesuglasicama i neizvjesnošću. Ovaj put vodi u slijepu ulicu i njega dalje slijediti bi značilo pokazati se kao nevjerodostojan globalni akter.

Jer Evropa ima potencijal da nastupa kao veoma uticajni akter na svijetu koji je pored ekonomske moći pristalica međunarodnih standarda i postavlja uslove za kooperaciju. Pri tome se pridržavamo univerzalnih vrijednosti i normi i zalažemo se za ravnopravnu kooperaciju.

Predloženi komesar za trgovinu Phil Hogan je u svome saslušanju ostao dužan odgovore na ova hitna pitanja i propustio je da predstavi progresivnu viziju EU kao globalnog aktera. Za žaljenje je da vrijeme pritišće da se provede „Trgovinska politika za sve“ kako je to nazvala njegova prethodnica. Ove zadatke preuzeće Evropski parlament i komesaru Hoganu dati na ruke niz radnih zadataka da bi usmjeravala njegov rad slijedećih mjeseci i godina.

Krajnje je vrijeme da se preuzme odgovornost i svijetu pokaže da mislimo ozbiljno sa održivim oblikovanjem globalizacije.

ipg-journal.de