„Prazne riječi o naciji, narodu i rasi“

Povezani članci

• Sirijski zvaničnici: Nastavak evakuacije civila i pobunjenika iz Alepa
• Demonstranti vandalizirali zgradu EU u Sofiji
• Kad Engleska izgubi, raste nasilje u kući
• Ukrajina: SAD povlači porodice zaposlenih u ambasadi
• U Francuskoj i drugim zemljama ponovno se širi Covid-19
• Yanis Varoufakis: Čiji je Google

Marš Pegide pred Reichstag (2015): “Islam je zajednička slika neprijatelja”

Foto: Sean Gallup/ Getty Images

Nova desnica se zaklinje u navodno herojsku prošlost, puno reinterpretira istoriju i time je pretvara u bojišnicu, kaže istoričarka Claudia Gatzka. Koliko je to opasno za demokratiju?

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

SPIEGEL: Gospođo Gatzka, u Vašoj knjizi „Postepeno na vlast” Vi kažete da “se mi moramo boriti za istoriju da bi smo imali budućnost”. Nije li to suviše agresivno formulisano za jednu istoričarku?

Claudia Gatzka: Da, ja se slažem sa Vama. Međutim knjiga je nastala u koautorstvu i mi smo dugo diskutovali oko ove formulacije. Moj koautor Andreas Audretsch htio je jasno ukazati kakva je u međuvremenu prijeteća situacija u ophođenju sa istorijom od strane desničarskih ekstrema i populista. Ja sa njim se sadržajno slažem iako kao istoričarka moram paziti da ne padnem suviše u borbenu retoriku. Iz moga naučnog područja ima sigurno onih koji mi proturiječe.

SPIEGEL: Sada ste to oprezno formulisali. Šta je dakle tako prijeteće?

Gatzka: Prijeteće je to da se u pojedinim pokretima u javnosti ponovo proturaju stariji, u istorijskoj nauci metodološki davno prevaziđeni, narativi: sasvim velike prazne riječi o naciji, narodu i rasi. Pritom se pretpostavlja jedinstvo naroda i nacije i jedna navodno herojska prošlost, koja istorijski međutim kao takva nikada nije postojala. Preko interneta desničarski populisti mogu širiti stare mitove, herojske priče i izmišljene tradicije i dobiti isključivo pravo tumačenja istorije.

SPIEGEL: Kako to da je ideja nacije u istraživanjima prevaziđena?

Gatzka: Od osamdesetih godina nauka o istoriji i kulturi pokušala je da dokaže da je sama nacija jedna konstrukcija. Ni sama njemačka nacionalna država nije postojala prije 1871. godine. I nacionalni osjećaj izazvan je aktivnom politikom istorije, naprimjer kroz mitologijska pričanja, spomenike, običaje. Šta važi kao njemačko, ljudi određuju stvarno proizvoljno.

SPIEGEL: U Vašoj knjizi Vi govorite o „cjelokupnoj strategiji“ desničarskih populista u Evropi i SAD. Šta ih povezuje?

Gatzka: Povratak ka jednoj slici istorije koja je bila uticajna na kraju 19. i početku 20. stoljeća. Ona je bila fokusirana na naciju, na jednu navodnu etničku i rasnu homogenost, ne samo u Njemačkoj. To je jednostavna slika istorije, ali jedna koja izgleda plauzibilno i nije bezopasna: Ona je već više puta funkcionisala.

SPIEGEL: Šta je moguće učiniti protiv toga?

Gatzka: Istorijska nauka opisuje množinu razvoja i mora biti nešto glasnija. Trump sa “Make America Great Again” podilazi bijelim biračima i trese jedan od osnovnih stubova: ideju da bude doseljenička država. Kuriozno je da knjige o istoriji migracije SAD pune cijele biblioteke. Tamo se istražuje i konstrukcija “Whiteness” i “Blackness”. Istraživanja o tome ima na pretek.

SPIEGEL: Intelektualni misaoni vođa Nove desnice je baš jedan italijanski komunista iz 19. stoljeća, Antonio Gramsci. Zašto su njegove ideje interesantne desničarskim populistima?

Gatzka: Gramsci je poticao sa Sardinije i imao je veliku empatiju za „obične“ ljude. On je vjerovao da jedna politička grupa može osvojiti i potvrditi vlast tek onda kada moralno i intelektualno ima većinu stanovništva iza sebe. Gramsci je to nazvao „kulturalna hegemonija“.

SPIEGEL: Šta desničarski populisti izvode iz toga?

Gatzka: Oni shvataju Gramscija ozbiljno i kažu: Ako hoćemo dobiti izbore i stvarnu većinu moramo upravljati glavama ljudi, mijenjati vrijednosti i ideale – a time i istorijsku sliku.

SPIEGEL: Pandemija Corone mogla bi biti perfektan povod.

Gatzka: Da, posebno sa pogledom na zahtjeve da se opet pojačaju granične kontrole i zaustavi migracija. Tako se želi braniti od opasnog virusa koji se proširio samo kroz krivicu globalizovanog društva. Na drugu stranu desničarski populisti imaju mnogo dodirnih tačaka sa teoretičarima zavjere koji tvrde da je virus izmišljen. Mi moramo ukazati na takve protivriječnosti.

SPIEGEL: Pored Corone desničarski populisti pokušavaju dobiti poene posebno sa pravima žena. Zašto?

Gatzka: To su strategijske odluke. Ko želi primarno antimuslimanski argumentirati mora se pozicionirati proemancipatorski. Može se pokazati da muslimani ne pripadaju u naše društvo ako potlačuju žene. Nova desnica je osim toga razumjela da u svakom pogledu ne može potresti temelje prosvijećenosti društva time što bi naprimjer tražili ukidanje izbornog prava za žene. Zato se stavljaju u tradiciju socijalnog pokreta, preoblikuju ponešto – i zamišljaju se na čelu pokreta žena.

SPIEGEL: Zar to nije potpuno apsurdno?

Gatzka: Istorijski gledamo desničarsko nacionalni pokreti nisu nikada osporavali prava žena. Slika žene kod Nove desnice je reakcionarna. Reducira se na potrebu zaštite protiv navodnih opasnih migranata i na reprodukciju – djeca i domaćinstvo. Osim toga ta slika naglašava hijerarhiju polova: Muškarac, koji svojom racionalnošću može bolje odlučivati nego emocionalne žene. To su predstave iz 18. stoljeća.

SPIEGEL: Islam ostaje omiljena tema desničarskih populista?

Gatzka: To je zajednička slika neprijatelja bilo za italijansku Ligu ili za AfD. Stari mehanizam razgraničenja koji se argumentira ratovima sa Turcima i opsadom Beča 1683. Istorijska nauka može razbiti ovu suprotnost i ukazati na povezanost, trgovinski ili kulturni transfer. Međutim to najčešće ostaje u naučnoj kuli od slonovače.

SPIEGEL: Koje česte strategije prepoznajete kod desničarsko populističke istorijske politike?

Gatzka: Oni pokušavaju kao prvo da odbrane aktuelnu republikansku sliku istorije. Uz to kao ofanzivna strategija dolaze provokacije sa nacističkom prošlošću. To je princip Gauland i više je specifično njemački.

SPIEGEL: Kako to izgleda u drugim zemljama?

Gatzka: U Mađarskoj je strategija više u tome da se pričaju junačke istorije sa pogledom na revoluciju 1989. ili se predstavljaju kao antisovjetski borci u narativu žrtve. Pritom se, također u Italiji, uvijek radi o oslobođenju jednog navodno homogenog, autohtonog naroda od vanjskih neprijatelja.

SPIEGEL: Borba oko prava na tumačenje ni u Njemačkoj nije nova. Willy Brandt je postao svjetski poznat po svome klečanju u Varšavi. Postoji li dobra i loša politika istorije?

Gatzka: Ne. Političke namjere ne mogu se naučno tako dijeliti. Bilo bi apsurdno pretpostaviti da su Brandt ili SPD u cjelini vodili bolju istorijsku politiku. Ali postoji istorijska politika koja se bliže orijentiše na stanje istraživanja.

SPIEGEL: Molim Vas dajte nam jedan primjer gdje je istorijska politika prilično udaljena od istraživanja.

Gatzka: Alexander Gauland, koji je Hitlera i NS režim nazvao „ptičijim govnom“ u istoriji. To nije opravdano i samo zbog toga jer je istraživanje široko obradilo koliko snažno su NS diktatura i od nje započeti rat uticali na ljude, socijalizirali i demoralisali ih. I to služi do danas kao referentna tačka.

SPIEGEL: Može li se mjeriti da li su se istorijsko političke reinterpretacije povećale?

Gatzka: Ja kao istoričarka ne radim kvantitativno empirijski ali mogu si predstaviti da bi politolozi to mogli. Osjećajno imam utisak da se ukupno društveno nešto mijenja. Teme, koje prije nisu igrale nikakvu ulogu ili se nisu spominjale preuzete su ne samo od desnoga ruba. Pritom i mediji igraju ulogu, kao naprimjer „Bild“ ili možda i „Welt“. Doduše oni ne preuzimaju jedan na jedan teze Nove desnice. Međutim oni ih prikupljaju u komadima ili u razbijenoj formi.

SPIEGEL: Otkuda to dolazi?

Gatzka: Sa izbjegličkom krizom 2015. popucale su brane i počelo se govoriti o stvarima koje su prije toga kuhale ispod površine.

SPIEGEL: Da li bi se istorijska nauka trebala više politizirati da bi zaštitila demokratiju od instrumentalizacije istorije?

Gatzka: To među istoričarima nailazi na otpor. Mnogi istoričari se suzdržavaju od političkih diskusija i ukazuju na naučnu nezavisnost. Uprkos tome Dan istoričara 2018. je usvojio izjavu “protiv političke zloupotrebe istorije” i “protiv diskriminacije migranata”. “FAZ” je odgovorio otrovnim komentarom da istoričari ne smiju postati “učitelji Njemačke”.

SPIEGEL: Međutim ko, ako ne istoričari, može srediti zloupotrebu istorije?

Gatzka: To je pitanje. Kao istoričarka ja znam da je vrijeme trajanja političkih sistema ograničeno. Doći će nešto drugo, bilo kada. A mi ne znamo, šta.

Claudia Gatzka je naučna asistentica na katedri za novu i najnoviju istoriju zapadne Evrope univerziteta Albert Ludwig u Freiburgu. Nakon studija u Berlinu i Bolonji promovirala je na temu demokratije u Njemačkoj i Italiji. 2020. objavljena je knjiga “Postepeno na vlast. Kako nova desnica instrumentalira istoriju da bi ostvarila pravo tumačenja naše budućnosti“.

spiegel.de