Novo svjetsko gospodarstvo Made in USA

Izdvajamo

• Konačno iz mjera SAD i njenih saveznika – bar djelomično – proizaći će novo globalno gospodarstvo. Ovaj proces neće biti prijatan ali nova pravila i odnosi stvoriće se prije kroz trgovinu nego kroz pokušaj top – down, gospodarsko uređenje bazirano na pravilima utvrđena od gore na dole. Sa nešto sreće i tvrim radom ovo novo globalno gospodarstvo pokazaće se otpornije i dobro će doći ljudima u SAD i njenim partnerskim zemljama.

Povezani članci

• U požaru u bolnici u Indiji 19 osoba poginulo
• Američko gospodarstvo u Corona krizi: Abeceda padanja
• 17 mrtvih, 60-ak ozljeđenih na Mount Everestu: U lavini nakon potresa poginuo jedan od direktora Googlea
• Američki ekonomski eksperiment
• Zviždačica ponovo optužila Facebook: Mark Zuckerberg kontrolira tri milijarde korisnika
• Pogledajte koje su zemlje primile najviše izbjeglica iz Sirije

Foto: DPA – „Buy American“ je ratni poklič ne samo konzervativnih Amerikanaca.

Industrijska politika Vašingtona jača gospodarstvo SAD na račun partnera. Pritom sada postoji šansa za preoblikovanje svjetskog gospodarstva.  

Piše: Peter Juul – ipg-journal.de  9.12.2022.

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

U protekle dvije godine predsjednik SAD Joe Biden izradio je impresivnu, iako do sada uglavnom nenajavljenu nacionalnu industrijsku strategiju koja cilja na to da američko gospodarstvo učini globalno konkurentnijim i da ga ojača protiv rivala kao što je Kina. Jedan težišni dio strategije, Inflation Reduction Act (IRA) od prošlog augusta, doveo je međutim do razdora sa američkim dugogodišnjim saveznicima u Evropi i Aziji. Ovaj sukob ilustruje neophodnost da se povežu Americi hitno potrebne javne investicije u zemlji sa sveobuhvatnom geopolitičkom strategijom u inostranstvu.

Saveznici kao Francuska, Njemčka, Južna Koreja i Japan odbijaju mjere iz IRA, koje naprimjer američke potrošače trebaju podstaći na kupovinu elektro auta proizvedenih u SAD. U okviru IRA postoji kod kupovine elektro vozila poreska olakšica od 7 500 dolra – ukoliko su njegove baterije određenim dijelom proizvedene u Sjevernoj Americi i u njegovim baterijama sadržan određeni udio minerala kao nikl, kobalt i litium izvađen ili prerađen u SAD ili zemljama sa kojima SAD ima ugovor o slobodnoj trgovini. Vlade partnerskih zemalja pribojavaju se da će njihovi vlastiti proizvođači automobila kroz taj zahtjev imati konkurentski hendikep u odnosu na preduzeća iz SAD.

Nezadovoljstvo evropskih saveznika zbog navodnog diskriminirajućeg karaktera SAD pravila i dalje postoji.

Zabrinutost, kako će američki podsticaji djelovati na evropska i azijska narodna gospodarstva nije bez osnova: Tesla je, prema izvještajima, odustala od plana da gradi tvornicu baterija u Njemačkoj. Umjesto toga ona očigledno želi profitirati od poreskih olakšica u okviru IRA. Otežavajuće za evropske saveznike usto dolazi da su ratom u Ukrajini prouzrokovane visoke cijene zemnog gasa mnoge evropske industrijske koncerne podstakle da smanje svoju proizvodnju u Evropi i djelomično je prebace u SAD.

Zbog toga nije iznenađujuće da francuski predsjednik Emmanuel Macron kao kontra potez zahtijeva odredbu „Buy European“ da bi zaštitio vlastite proizvođače automobila. Isto tako malo čudi da je njemačka vlada spremna za jedan takav korak. Južnokorejska ambasada u SAD izjavila je u međuvremenu da njena vlada vodi „veoma intenzivne razgovore“ da bi otklonila sumnje da bi IRA mogla štetiti korejanskim proizvođačima elektro auta. Nezadovoljstvo evropskih saveznika o navodno diskriminirajućem karakteru pravila SAD je prisutno pri čemu su pritužbe djelom pretjerane da bi se u razgovorima sa Vašingtonom imalo čime vršiti pritisak.

To kako su domaće investicije povezane sa vanjskopolitičkim ciljevima SAD je jedna od slabosti trenutne američke aktivnosti u industrijskoj politici.

Pritužbe bi mogle biti donekle pretjerane s obzirom na dosadašnje rezultate vlada koje iznose te pritužbe. Ipak one odslikavaju realnu diplomatsku zabrinutost koju SAD trebaju ozbiljno shvatiti. Evropska zabrinutost ukazuje i na slabost trenutne američke aktivnosti u industrijskoj politici – naime na način kako su domaće investicije povezane sa vanjskopolitičkim ciljevima SAD.

Kratko rečeno, SAD moraju u industrijskoj politici slijediti pristup koji je više međunarodni nego do sada. Postoje različite mogućnosti kako bi to vlada SAD mogla učiniti dijelom na osnovu postojećih strategija i pristupa koje se trebaju proširiti i dograditi.

Narodna gospodarstva SAD i njenih saveznika su i dalje usko povezana.

Navedeni zahtijevi za elektro auta u Inflation Reduction Act su aktuelno vjerovatno glavni problem u trgovinskim odnosima SAD sa njihovim evropskim i azijskim saveznicima. Pošto ove zemlje najčešće nemaju ugovore o slobodnoj trgovina sa SAD (od direktih saveznika takve ugovore imaju samo Australija, Kanada i Južna Koreja) one ne profitiraju od odredbi IRA. Prema tome trebala bi pravila biti proširena na sve zemlje sa kojima SAD održavaju formalni bezbjednosni savez, bilo bilateralni kao u slučaju Japana ili Južne Koreje ili multilateralni kao u okviru NATO. Bilo bi još ambicioznije takve odredbe učiniti temeljnim standardom – „Buy Allied“ umjesto samo „Buy American“ uz uključivanje nekoliko malo partnera iz slobodne trgovine.

Takav dogovor ne bi odstranio sve trgovinske sporove ili konfliktne tačke između SAD i njenih saveznika. Međutim, on bi partnere doveo u izjednačeniju početnu poziciju u kojoj bi slična narodna gospodarstva bila otvorenija jedna za druge nego prema drugim narodnim gospodarstvima i drugim sistemima. Osim toga bilo bi priznato da su narodna gospodarstva SAD i njenih saveznika i dalje usko međusobno povezana iako američka, evropska i azijska preduzeća konkurišu za udio na tržištu. U metrou u Vašingtonu su naprimjer u upotrebi lokomotive i vagoni koje je proizveo italijansko – japanski koncern u saveznoj državi Mariland.

Pristup američkom tržištu ne može biti apsolutno bezuslovan.

Međutim, istovremeno se mora ukazati i na to da ovaj način pristupa tržištu ne može biti apsolutno bezuslovan. Zbog toga SAD moraju jasno reći šta očekuju od svojih saveznika – naime da oni pomnije prate ulaganja potencijalno neprijateljskih sila poput Rusije i posebno Kine u kritične industrije. Takozvani CHIPS Act – jedan dalji noseći stub industrijske politike Bidenove vlade – sadrži odredbu koja proizvođačima poluprovodnika, koji u okviru zakona dobijaju savezna sredstva, zabranjuje da proširuju svoje aktivnosti u Kini. U zakonu postoje ograničenja za zaštitu postojećih poslovnih ulaganja u Kini. Osim toga ,prema izvještajima, preduzeća kao TSMC, Intel i Samsung dobili su jednogodišnja izuzeća. Dalje nove investicije za preduzeća koja žele dobiti subvencije od vlade SAD ipak neće biti moguće.

Slične mjere mogle bi se uvesti i za investicije u druge važne industrije iako ne moraju biti bezuslovno tako restriktivne kao CHIPS Act. Tako bi SAD bi mogle usvojiti propise koji ograničavaju pristup tržištu ako zemlje poput Rusije i Kine žele ulagati u kritične industrije. Na sličan način njemačka vlada je nedavno blokirala dvije kineske investicije u kritične industrije.

Jasni kriteriji za investicije u takve industrijske grane – najbolje u saradnji sa evropskim i azijskim saveznicima Amerike, ali ako je potrebno i samostalno – bi pomogli da se spriječe buduće nejasnoće i sporovi u tom području. Takva pravila moraju biti izuzetno fleksibilna i davati egzekutivi veliki prostor za djelovanje. Ipak je važno kod ove teme slati nedvosmislene signale.

Konačno SAD i njeni saveznici trebali bi produbiti postojeću saradnju na velikim naučnim, tehnološkim i tehničkim projektima. Sa aspekta jačine već postojećih odnosa možda je istraživanje svemira najbolje mjesto da bi se počelo sa produbljavanjem saradnje na impresivnim velikim projektima koji su za domaće gospodarstvo i industriju od velike koristi. U okviru NASA programa Artemis već postoji sveobuhvatna saradnja sa Evropskom svemirskom organizacijom (ESA) koja pravi module za održavanje NASA svemirske stanice Orion.

Usto dolazi misija Artemis I, koji trenutno kruži oko mjeseca. ESA će doprinijeti i svemirskoj stanici Gateway, koja također treba kružiti oko mjeseca a NASA i japanska svemirska agencija upravo su potpisali dogovor o dodatnim japanskim doprinosima Gatewayu. U njemu je između ostaloga predviđeno da jedan japanski astronaut učestvuje u jednoj od sljedećih misija Artemisa.

Pored Artemisa i zajedničke misije robota kao James Webb teleskop i Mars Sample Return postoje i potencijalna dalja područja za saradnju između SAD i njenih saveznika u istraživanju svemira. ESA je naprimjer izrazila ambicije u stvarima „autonomne“ vožnje svemirom. Ovdje postoji dodatni potencijal za kooperaciju sa SAD, koje bi mogle igrati podržavajuću ulogu – slično kao što je ESA davala podršku kod Oriona.

Svemir ipak nije jedino mjesto na kojima SAD i njeni saveznici mogu kod važnih naučnih i tehničkih projekata biti zajedno aktivni. Područja kao istraživanje podmorja, napredni atomski reaktori, kvantni računari i vještačka inteligencija bi sva profitirala od uske saradnje preko Atlantika i Pacifika. US-EU Trade and Technology Council nudi već danas važan forum za diskusiju o takvim temama. Ovaj format trebao bi biti proširen na transpacifičke saveznike kao Australijam Japan i Južna Koreja.

Planovi velikih razmjera za organizovanje i upravljanje novom svjetskom ekonomijom neće funkcionisati.

Ne može se SAD i njenim saveznicima zamjeriti što njihova industrijska politika na međunarodnom nivou napreduje veoma polako i ostaje stvarno nepregledna. Nesigurnosti koje su povezane sa prelaskom iz ere hiper globalizacije nakon Hladnog rata  u novo, do sada nepoznato globalno gospodarstvo su jednostavno suviše velike da bi se očekivalo nešto drugo. Ipak je jasno da moramo uže sarađivati umjesto držati se koncepata i ideja prošlosti.

Također je jasno da planovi velikih razmjera za organizovanje i upravljanje ovom novom svjetskom ekonomijom neće funkcionisati. Umjesto toga SAD i njeni saveznici trebaju praksi blisku saradnju da bi rješavali aktuelne izazove i odmah na njih reagovali – nikakvi apstraktni zahtijevi za globalnim pravilima, koja su preživjela bez obzira koliko su nekada mogla biti korisna. U stvarnosti trgovinski i međunarodni gospodarski konflikti mogu biti konstruktivni i korisni ako se između zemalja i organizacija učesnica iznose iskreno i otvoreno.

Konačno iz mjera SAD i njenih saveznika – bar djelomično – proizaći će novo globalno gospodarstvo. Ovaj proces neće biti prijatan ali nova pravila i odnosi stvoriće se prije kroz trgovinu nego kroz pokušaj top – down, gospodarsko uređenje bazirano na pravilima utvrđena od gore na dole. Sa nešto sreće i tvrim radom ovo novo globalno gospodarstvo pokazaće se otpornije i dobro će doći ljudima u SAD i njenim partnerskim zemljama.

Peter Juul je znanstvenik u oblasti politologije. Njegovo težište leži na analizama vanjske politike SAD, vojnih programa i nacionalne sigurnosne strategije.

ipg-journal.de