Herfried Münkler o Corona krizi i autokratiji: Dalekosežna promjena političkog poretka

Izdvajamo

• Naše demokratije će krizu valjda dobro prebroditi ali nova iskustva će naša očekivanja za budućnost temeljito promjeniti. Još ne znamo kako jako će pasti gospodarstvo – ali vjerovatno dolazi do masovnog reza. Ja držim za moguće da će se kasnije govoriti o epohalnom zaokretu 2020. godine.

Povezani članci

• HITLEROVE FURIJE Tukle su djecu do smrti i išle u lov u kojem su divljač bili Židovi. Nikad nisu osuđene
• Kurspahić: Angela i ponavljači istorije
• Novi pokušaj Bidena i McCarthya da dogovore gornju granicu duga SAD-a
• “Sloboda ne može biti izgovor za ugrožavanje života drugih”
• Vulkanski tsunami ubio najmanje 168 ljudi u Indoneziji, više od 740 ozlijeđenih
• Francuski parlament usvojio ključni član zakona o istospolnim brakovima

Foto: Presidential Press Service/ Pool Photo/ AP

Zabrana izlaska, zatvaranje granica, vjetar u leđa populistima – donosi li Corona virus kraj slobode kakvu mi u Evropi poznajemo? Istraživač Herfried Münkler o pandemiji i poučcima iz istorije.

Intervju vodila:  Eva-Maria Schnurr

Preveo i prilagodio: Ešref Zaimbegović

SPIEGEL: Gospodine Münkler, mi doživljavamo kroz Corona krizu jednu vanrednu situaciju. Kada su 1968. usvojeni zakoni o vanrednom stanju u Njemačkoj bili su veliki protesti – a sada skoro nikakva diskusija o ograničenju sloboda. Čudi li Vas to?

Münkler: Debata o zakonima o vanrednom stanju nakon 1945. vođena je veoma žustro zbog još svježih sjećanja na 1933. godinu: U poslednjoj fazi Vajmarske republike vladao je kancelar sa posebnim ovlaštenjima mimo parlamenta; i Hitler je također sa „Zakonima o punomoći“ etablirao regulisanje vanrednog stanja da bi sa izuzetnim ovlaštenjima konačno isključio parlamentarnu demokratiju. U sadašnjoj situaciji se uopšte ne radi sa zakonima, a uopšte ne sa zahvatima u ustavu. Trenutno vlade koriste prije svega administrativne mogućnosti.

SPIEGEL: Ne smatrate li problematičnim da vlade donose tako dalekosežne odluke a ne pitaju parlament?

Münkler: Kod nas ne vidim u tome nikakvu opasnost za demokratiju. Ali: U državama u kojima agiraju veoma autoritarni vladaoci – Trump, Bolsonaro, Putin, Erdogan – mora se računati sa tim da će pandemija biti ulazna kapija za dalekosežne promjene političkog poretka. To može početi time što se neko želi prezentirati kao karizmatični pobjednik nad krizom, tako kao što to najavljuje Xi Jinping u Kini.

SPIEGEL: Evropske zemlje reaguju veoma različito. Velika Britanija i Holandija su dugo izbjegavali državno uplitanje, u Francuskoj se Emmanuel Macron sa ratničkom retorikom postavo na čelo „rata“ protiv bolesti. Vraćaju li se države na istorijski provjerene mustre?

Münkler: Stvarno različite političke kulture u Evropi postaju vidljive. U tradiciji „etatizma“ u Francuskoj se polazi od toga da se ekonomski i socijalni izazovi mogu savladati prije svega državnim zahvatima. Nasuprot tomu liberalna tradicija u Velikoj Britaniji i Holandiji mnogo daju na odgovornost i sposobnost shvaćanja pojedinca. Nijemci pokušavaju naći srednji put.

SPIEGEL: Dakle, to kako države agiraju u krizi može se objasniti iz istorije?

Münkler: Tu sigurno postoji zavisnost od staze kako to nazivaju sociolozi: Etablirane mustre su u jednoj zemlji duboko ukotvljene, pretočene su u pravne forme i sada dominiraju različitim pristupima u Evropi.

SPIEGEL: Ima li istorijski uopšte nešto uporedivo sa Corona krizom?

Münkler: Možda veliki talas kuge sredinom 14. stoljeća. Tada je zaraza došla iz Kine ili centralne Azije putem svile u Evropu – i paralisala je javni život slično kao Corona danas. Međutim ne zato što je dobro organizovana država naredila zabranu izlaska nego jer ljudi iz neizmjernog straha od zaraze nisu više izlazili na ulice. Postoje izvještaji da su umirući ležali na ulicama i da se nije našao niko ko bi ih uklonio.

SPIEGEL: Katastrofa je započela 1348. u lučkim gradovima južne Evrope, u Veneciji, Đenovi, Mareslju…

Münkler: … i proširila se odatle na cijelu Evropu. Za otprilike jednu deceniju od toga je umrla skoro trećina stanovništva. Medicinsko znanje bilo je daleko od današnjeg ali i tada su ljudi slutili da bi odstojanje i karantin mogli pomoći.

SPIEGEL: Države u modernom smislu tada još nije bilo. Kakvu ulogu su igrale vlasti u borbi protiv kuge?

Münkler: Srednjovjekovnoj upravi nedostajale su strukture za odbrambene mjere. Čak i relativno dobro organizovana zajednica kao Republika Firenca – metropola sa više od 100.000 stanovnika – bila je samo ograničeno sposobna da nešto uradi.

SPIEGEL: Ostajalo je dakle na pojedincu da li će se moći zaštititi ili ne?

Münkler: Tačno. Naravno da su imućni imali prednost. Ko je mogao povukao se u ladanjsku kuću. Upravo tako su nastale poznate Bokačove novele: U „Dekameronu“ on opisuje povlačenje iz grada i daje ideje protiv dosade time što se pričaju erotske priče.

SPIEGEL: Kuga je ostala trajna prijetnja za Evropu. Kako su reagovale države koje su se formirale nakon tridesetogodišnjeg rata u 17. stoljeću?

Münkler: One su sve jače uređivale svakodnevnicu ljudi i zbog toga da bi spriječili katastrofe. Takozvani policijski red nastao je naprimjer radi izolacije bolesnika u slučaju zaraze ili radi uklanjanja smeća. Engleski filozof Thomas Hobbes utisnuo je to u formulu: “Pro protectione oboedientia” – za zaštitu, koju nudi država,  građani su dužni da pokažu poslušnost.

SPIEGEL: Ovu zaštitu su mogli građani očekivati i protiv zaraza a ne samo protiv vanjskih neprijatelja?

Münkler: Da. Za vlast je to bio izuzetno pozitivan efekat jer strah od bolesti opravdavao je na sasvim poseban način mjere, da bi se uspostavio poredak i disciplina. Na takvim izazovima rasle su države ranog novog vijeka i utemeljile se – vladanje se moglo legitimisati ukoliko je bilo uspješno.

SPIEGEL: Važi li taj princip do danas?

Münkler: To je sigurno i danas tako. U normalnim vremenima očekivanje zaštite od države nije tako eksplicitno izraženo ali u izuzetnim vremenima država se mora dokazati. To je u određenoj mjeri momenat izvršne vlasti. Politički su zato upravo u prednosti vladajuće partije jer one mogu djelovati. Ko u ozbiljnoj situaciji može samo govoriti ali ne može ništa narediti, je jasno na gubitku.

SPIEGEL: Danas imamo demokratiju. Prava na slobode ukotvljeno je u ustavu. Neka od njih kao sloboda sakupljanja i sloboda putovanja sada su ograničena u korist zajedničkog dobra. Kako je moguće obje vrijednosti međusobno uporediti?

Münkler: U ovoj situaciji može se dobro argumentovati sa kantovskom formulom da sloboda koju ja koristim ne smije ograničiti ili ugroziti slobodu drugih. Ako ograničenja koja upravo doživljavamo pomažu da se osigura život drugih onda to smatram opravdanim. Odlučujuće će biti koliko dugo će ova situacija trajati: Je li vanredno stanje vremenski ograničeno? Ili će to biti mjesto loma za fundamentalnu promjenu socio – političkog poretka?

SPIEGEL: Vidite li tu opasnost?

Münkler: Za zapadnu Evropu ne bih momentalno bio zabrinut. Ali u autoritarnim državama kao što je Kina pandemija je dobro obrazloženje da se već postojeći kontrolni sistem sa nadgledanjem mobilnih telefona  i profilima kretanja dalje pojača. Ako se na taj način pobjedi bolest može se mnogo toga opravdati.

SPIEGEL: U Evropi su granice zatvorene, svaka zemlja traži vlastito rješenje. Ugrožava li kriza evropsku ideju?

Münkler: Pandemija pojačava tendencije koje se mogu vidjeti već neko vrijeme. Nakon 1989. postojala je tendencija ka velikim prostorima, dugoročnosti i racionalnosti. Sada ponovo pojačano razmišljamo u malim prostorima, kratkoročno i emocionalno. Porast populizma svuda je jasan signal za to – i aktuelna kriza pojačava očekivanja ljudi od države u tom pravcu.

SPIEGEL: Već sada može se čuti zamjerka da su granice zatvorene suviše kasno.

Münkler: To je apsurdno. Zatvaranje granica je čista simbolika. Nije uzalud to započelo u zemljama gdje desničarski populisti imaju puno uticaja: Austrija i Danska. Pritom to nije čak ni pravo zatvaranje granica jer robe prolaze i dalje a tako i mora biti. U našem globalno umreženom svijetu mi si više ne možemo dozvoliti potpunu izolaciju. Zatvaranje granica jedva da je funkcionisalo već 1831. kada je kolera došla u zapadnu Evropu preko Rusije i Poljske.

SPIEGEL: To se tad zvalo „azijska neman“, strah je bio ogroman.

Münkler: Pruska i Austrija su pokušale sa “Cordon Sanitaire”, vojnim zatvorenim pojasom i redukovanim brodskim saobraćajem da zaustave širenje – ne baš uspješno: Do 1832. umrlo je samo u Pruskoj oko 41.000 ljudi od kolere.

SPIEGEL: Može li saznanje o postupku sa zarazom u istoriji aktuelno pomoći?

Münkler: Još ranije su se zarazne bolesti širile preko trgovinskih puteva ali često su išle i sa ratovima. Ako je stanovništvo bilo oslabljeno od rata i od gladi izazivač bolesti imao je lagan posao. I širenje španjolske gripe 1918. bilo je potporeno Prvim svjetskim ratom. Bila su velika pomjeranja trupa, malo higijene na frontu, dugački redovi na podjeli jela. I u tridestgodišnjem ratu više ljudi je umrlo od gladi ili bolesti nego od ratnih dejstava.

SPIEGEL: Današnja pandemija je drugačija: Ona nas ugrožava u vremenu mira.

Münkler: I to je baš zastrašujuće. Prije je opasnost zaraze opadala sa završetkom rata. Danas izazivači zaraze profitiraju prije od mira: Što mirnije zajedno živimo utoliko više turista putuje kroz svijet, utoliko su duži lanci isporuke u gospodarstvu. U centralnom pitanju zato pogled u istoriju pomaže samo malo: Kako se može ranjivost zbog globalizacije minimalizirati bez da se gospodarske i lične slobode trajno ograniče?

SPIEGEL: Mogu li se naslutiti posljedice ove krize za Evropu?

Münkler: Naše demokratije će krizu valjda dobro prebroditi ali nova iskustva će naša očekivanja za budućnost temeljito promjeniti. Još ne znamo kako jako će pasti gospodarstvo – ali vjerovatno dolazi do masovnog reza. Ja držim za moguće da će se kasnije govoriti o epohalnom zaokretu 2020. godine.

Herfried Münkler (rođen 1951) je politolog sa težištem na političkoj teoriji i istoriji ideja. Predavao je do 2018. na berlinskom Humboldt univerzitetu i autor je mnogobrojnih stručnih knjiga.

spiegel.de