„Budućnost demokratije je na kocki“

Povezani članci

• Zrakoplov San Francisco-Pariz sletio u Montreal nakon anonimne prijetnje
• Građani plaćaju ceh visokih uloga u Venecueli
• George Souvlis: Siriza više nije uzemljena u društvu
• Uređivanje Fejsbuka – od psihičkih trauma do političkih pitanja
• Trump: Nema premještanja u Jerusalem do kraja godine
• Ponovo vize?

Foto: DPA

Širom svijeta raste politička polarizacija, demokratija je pod pritiskom. Thomas Carothers u razgovoru o uzrocima i izlazima.

Intervju vodila: Claudia Detsch

Preveo i prilagodio: Ešref Zaimbegović

Za vašu aktuelnu knjigu „Democracies divided – The global challenge of political polarization“ vi ste posmatrali devet zemalja sa visokim stepenom političke polarizacije i tražili zajednička obilježja. Trenutno posmatramo talas socijalnih protesta u različitim zemljama, od Čilea do Libana. Jesu li ovi protesti potaknuti društvenom polarizacijom ili imaju druge uzroke?

Ja mislim da imaju druge uzroke. Protesti, koje sada doživljavamo širom svijeta, zasnovani su na tri različita faktora. Prvo, nezadovoljstvo zbog sistematske korupcije. Drugo, nezadovoljstvo zbog sve veće nejednakosti i osjećaj nepravde. I treće, frustracija zbog političkih ekscesa ili, u nekim slučajevima, predsjednika koji svoj mandat šire preko određenih mjera i režima koji se ustežu da obezbjede političke slobode.

U najvećem broju aktuelnih protesta postoji kombinacija ova tri faktora, bilo u Libanu, Čileu, Alžiru, Rusiji i negdje drugdje. I to ih razlikuje od fenomena sve veće polarizacije u demokratskim sistemima. Tamo uzrok leži u veoma proturječnim izjavama dva suprotstavljena politička lagera.

U kakvom odnosu stoji populizam prema društvenoj polarizaciji?

Populizam je često veoma polarizirajući politički projekat. Populistička partija ili populistički vođa teže tomu da polariziraju zemlju, jer se politički projekat zasniva na suprotnostima „mi protiv vas, dobro protiv lošeg, svjetlo protiv tame“.

I tako ovi akteri unose polarizirajuće poruke u jedan, u najboljem slučaju politički sistem orijentisan na konsenzus. Istovremeno nisu sve tako jako polarizirane zemlje tako polarizirane zbog populizma. Naprimjer SAD su već 20, 30, pa čak i 40 godina polarizovana zemlja. I to ne zbog populizma. Puno više radi se o dvije potpuno različite predstave o tome kakva to zemlja treba da bude. Postoji konzervativna vizija i progresivna vizija. Ove dvije vizije se jednostavno ne podudaraju. Populizam dakle često polarizira. Ali polarizacija ne dolazi uvijek od populizma.

Kakvu ulogu igra povjerenje i angažman u takvim društvima?

Polarizacija ponekad oslikava društvo, u kome postoje dva visoko motivirana i visoko angažirana lagera, ali koji su često veoma ekstremni. To vodi ka tome da se mnogi ljudi iz centra osjećaju kao politički beskućnici. Ne osjećaju se povezani ni sa jednom stranom u konfliktu.

Ti ljudi žele često više konsenzusa i viši zajednički cilj unutar društva i manje sukoba oko različitih vizija. Politička polarizacija može povećati angažman onih aktivista koji su jako povezani sa jednom ili drugom stranom ali ona može smanjiti povjerenje i angažman velike grupe ljudi koji se osjećaju isključenim.

Vi pravite razliku između ideološke i političke polarizacije. Zašto?

Ideološka polarizacija postoji ako se u okviru jedne zemlje slijede dvije veoma različite ideološke predstave. Ako mislimo na Venecuelu, tamo imamo viziju bolivarske revolucije koju slijedi Hugo Chavez i njegove pristalice – lijevo orijentisana revolucija preraspodjele i jednakosti. Druga strana nasuprot tome slijedi liberalno demokratsku viziju zemlje baziranu na tekućim tržišno gospodarskim praktikama.

Došlo je do jake ideološke polarizacije oko ove dvije vizije. Jedna takva ideološka polarizacija može se tada prenijeti u političku polarizaciju, u polarizaciju političkih partija, političkog života, legislative i izbornog procesa. Ideološka polarizacijje dakle sveobuhvatniji fenomen koji se prevodi u specifične političke značajke.

Šta se može učiniti da bi se prevazišla politička podjela unutar jako polarizovanih zemalja?

Građani u polarizovanom društvu često sanjaju o osobi  jakog vođe koji opet ujedinjuje zemlju. Nadamo se nekome ko može promijeniti ton i sadržaj politike da bi je opet dogovorno uspostavili. Nažalost to se rijetko dešava. Umjesto toga polarizacija se u idealnom slučaju mora prevazići cijelim nizom mjera. To bi mogla biti spojnica između političkih partija, intenzivniji dijalog ukoliko je to moguće ili dogovor oko određenih političkih granica.

Politički sistem mogao bi se reformisati naprimjer jačom decentralizacijom ili izmjenom izbornog sistema da bi se na ovaj način oslabile ekstremne snage i potporio  umjerenijih aktera. Mogle bi se provesti reforme za jačanje neovisnih institucija kao pravosuđe koje moraju odoljeti jakoj polarizaciji. U zemlji koja se suprotstavlja polarizirajućim pričama važnu ulogu mogli bi igrati civilni društveni aktiviteti, koji spajaju građane i stvaraju socijalni kapital. Uzorci polarizacije u okviru socijalnih medija i drugih medija koji podstiču ekstremne poglede mogli bi se reformama regulisati.

Ne postoji dakle jednostavan odgovor na izazove polarizacije. Umjesto toga mora postojati niz mjera u kompletnom društvu, od političkog sistema do građanstva.

Kakve su šanse da se političke podjele u bliskoj budućnosti prevaziđu? Jeste li Vi gledajući zemlje koje ste istraživali prije optimista ili pesimista?

Ja sam trezven jer vidim snagu polarizacije na mnogim mjestima i zabrinut sam za budućnost demokratije. Međutim ja također vidim da građanke i građani u demokratskim zemljama traže neki smisao. Oni traže osjećaj pripadnosti.

U nekim slučajevima manipulira se kroz polarizirajuće figure ili partije koje podupiru ekstremne identitete ili ekstremne poglede. Međutim ja također vidim da mnoge građanke i građani teže za konsenzusom i miroljubivim političkim držanjem. Oni su umorni od polarizacije. Budućnost demokratije je dakle na kocki, ali ja nisam sasvim pesimista.

Thomas Carothers radi na rukovodnoj poziciji na Carnegie Endowment for International Peace. On se bavi temama podrške demokratiji, ljudskim pravima, upravljanjem, pravnom državom i civilnim društvom.

ipg-journal.de