Autoritarne igre moći

Povezani članci

• Napadač iz Pariza priznao da je meta bio magazin Charlie Hebdo
• Yildirim: Turska želi nastaviti pregovore s EU-om
• Potres na jugu Italije, nema žrtava ni materijalne štete
• Seul: Severna Koreja drugi put ispalila rakete kratkog dometa
• U Otavi uhapšeno 70 demonstranata protiv epidemioloških mera
• Borba protiv Corone: Cik-cak kurs Borisa Johnsona

Foto: DPA

Kao reakciju na virus mađarska vlada želi kroz vremenski neograničene zakone o vanrednom stanju isključiti parlament i pravosuđe – EU mora odmah djelovati.

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Širom svijeta vlade su u borbi sa Corona virusom uvele mjere za stanje nužde, među ostalim i ograničenje slobode okupljanja. Do sada su građani za to iskazali veliko razumijevanje i pokazali se kao iznenađujuće kooperativni. Ali u regionima, gdje je liberalna demokratija ugrožena – naprimjer u centralnoj Evropi gdje su liberalni principi već potkopani od autoritarnih vlada – to je opasno. Tamo su nove mjere, koje idu puno dalje nego dosada i daju izvršnim organima neograničenu i dalekosežnu moć.

Čak u najjačim evropskim demokratijama kao što su Njemačka i Francuska izvanredne mjere ugrožavaju demokratske norme. Ali prvi jasan zahvat ka moći događa se u Mađarskoj. Državni vođa Viktor Orban – uzor nacionalističkim populistima u cijeloj Evropi – iskoristio je priliku da proširi svoju moć. Poslednjeg tjedna predložio je sveobuhvatni zakon o vanrednom stanju koji bi njegovoj vladi omogućio da vlada dekretima na neodređeno vrijeme. Ova sveobuhvatna nova moć, sa kojom vlada može zaobilaziti legislativne procese i kontrolisati medije, prevazilazi svu drugu evropsku regulativu za vanredno stanje.

Za vrijeme sveobuhvatnog i vremenski neograničenog vanrednog stanja moglo bi objavljivanje pogrešnih ili iskrivljenih podataka, koji stoje na putu „uspješnoj odbrani“ javnog zdravlja ili stvaraju „zbrku i nemira“ biti kažnjeno sa do pet godina zatvora. Ove mjere okončaće se kada vlada sama bude mišljenja da je kriza prošla. Za vrijeme vanrednog stanja nema izbora niti narodnog izjašnjavanja.

U Mađarskoj se parlamentarna opozicija koja se sastoji iz pet partija jedinstveno udružila protiv zakona. 23. marta mogla je još spriječiti da on prođe kroz parlament po hitnom postupku kako je predložila vlada jer je za to bila potrebna četveropetinska većina. Ali parlament, u kome Orbanova Fidesz partija ima dvotrećinsku većinu, ovoga tjedna će ponovo o tome glasati – a ovoga puta  o verziji bez hitnog postupka, koja će tada sa priličnom sigurnošću biti usvojena. „Mi ćemo ovu krizu riješiti bez vas“, saopštio je Orban opozicionim partijama. On insistira na tome da je odbrana protiv virusa nemoguća sa zakonima iz mirnog doba.

„To je zastrašujuće“, smatra Andraš Bozoki, politolog na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti. „Mi se svi bojimo da Orban hoće svoju prezidijalnu moć da osigura doživotno. Da je zakon predvidio vanredno stanje za mjesec ili za tri mjeseca opozicija bi možda čak glasala za njega. Ali bez roka isteka to može dovesti do kraja to što je još ostalo od mađarske demokratije.“

Ne samo da su mjere u zakonu o vanrednom stanju oštrije nego drugdje u Evropi nego su predložene i bez učešća drugih aktera.

„Orban nikada nije propustio priliku da svoju moć korak po korak konsoliduje, dakle ovo ne dolazi iznenađujuće“, kaže Laszlo Andor, ekonomista i nekadašnji EU komesar. On računa sa tim da će mađarska demokratija za vrijeme krize biti dalje razgrađena. U najgorem slučaju „Orban će vladati dekretom i potpuno isključiti parlamentarnu kontrolu. To bi bio dalji ogroman korak u pravcu autokratije.“

U Briselu je Christian Wigand, govornik Evropske komisije reagovao na ovaj razvoj doduše bez da bi Mađarsku direktno spomenuo: On je podsjetio države članice na to da „sve vanredne mjere da bi se savladala kriza, […] moraju biti primjerene i neophodne. Demokratije ne mogu funkcionisati bez slobodnih i nezavisnih medija. Sve vanredne mjere moraju biti vremenski ograničene na određenu kriznu situaciju.“

Ne samo da su mjere u zakonu o vanrednom stanju oštrije nego drugdje u Evropi nego su predložene i bez učešća drugih aktera kao što je opozicija, ragionalne vlasti, socijalni partneri ili civilno društvo. Nasuprot tomu vanredne mjere u Njemačkoj donesene su nakon usaglašavanja sa premijerima 16 saveznih pokrajina.

Andora posebno brinu posledice zakona za nezavisne medije koji su za vrijeme desetogodišnje vladavine Fidesza već značajno ograničeni. „Ovo je otvorena prijetnja novinarima“, kaže on o prijedlogu zakona. „Odstupi li neko od gledišta vlade o krizi može se to označiti kao fake news ili stvaranje straha i čak biti kažnjeno zatvorom.“

U takvim kriznim vremenima slobodna štampa je utoliko važnija, kaže Andor. Naprimjer vlada je pokušala da krivicu za virus prebaci na migrante i strance u Mađarskoj – optužba koju je osporio internetski magazin 444. Činjenica je da je vjerovatnije da je kriza u zemlji izazvana od velikog broja mađarskih građana koji su se nedavno vratili sa rada u Italiji ili sa skijanja u Austriji – i da je tome doprinio i nedostatak testova u ranoj fazi infekcionog talasa. Sa aspekta slabe političke opozicije u zemlji je odlučujuće da Orbanova moć bude makar djelomično kontrolisana od medija.

Ahilova peta mađarske vlade je ispodprosječan zdravstveni sistem zemlje kome je pod Orbanom uskraćeno finansiranje.

Ahilova peta mađarske vlade je ispodprosječan zdravstveni sistem zemlje kome je pod Orbanom uskraćeno finansiranje, argumentira Kim Lane Scheppele, profesorica sociologije i međunarodnih odnosa na univerzitetu Princeton. Zbog nedostatka državnog finansiranja otprilike 5 000 ljekara i mnogo medicinskih sestara napustilo je zemlju da bi u inostranstvu našli bolje plaćeni posao. A predloženi zakon o vanrednom stanju ne doprinosi poboljšanju zdravstvenog sistema, kaže ona.

Umjesto toga postoji dekret, tako argumentira Scheppele na internet portalu Hungarian Spectrum, “Orbanov moćni alat, koji on može upotrijebiti ako virus u Mađarskoj bude zahtijevao žrtve i građani se budu bunili zbog gubitaka koji su se mogli izbjeći – od kojih ih je vlada ustvari trebala zaštititi. […] Orban bi tada imao moć da zatvori vlastito stanovništvo i to bi mogao provesti silom drakonskim dekretima. Zakon daje Orbanu potpune diktatorske ovlasti koje bi on mogao koristiti da se zadrži na vlasti.“

Mimo Mađarske ima još puno nacional populista istoga mišljenja, koji će također pokušati krenuti Orbanovim stopama. I druge vlade sa sklonostima za jaku državu i neliberalnu politiku kao Poljska, Češka Republika ili Slovenija mogle bi pokušati da zakone o vanrednom stanju primjene da bi proširile svoju moć – i usto ne samo ograničile građanske slobode nego ućutkale i svoje protivnike iz opozicije i kritičare iz civilnog društva. Vanredne mjere mogle bi za vrijeme krize postati normalnost i nakon toga bi bilo teško opozvati ih.

Važno je da se EU brani protiv pokušaja autoritarnih država da Corona krizu koriste za izgradnju svoje moći. Oprezna evropska upozorenja su do sada previše bojažljiva isto kakva je bila evropska kritika na nedemokratski razvoj u Mađarskoj i Poljskoj poslednjih godina. Krenuti protiv Mađarske i drugih zemalja za vrijeme pandemije je još kompliciranije. Ukoliko se ove zemlje sve više budu razvijale u neliberalne države to bi moglo potkopati i samu EU. Sa mjerama protiv ovakvog razvoja Brisel ne bi trebao čekati da se kriza okonča. Koliko god da je to teško: Bez oklijevanja biti će lakše raditi nego autoritarne igre moći tek za jednu godinu pokušati opozvati.

ipg-journal.de