Što učiniti ako vas napadne pas?
Izdvajamo
- to učiniti ako mi neki pas prijeti? - Kao prvo -izbjegavajte pogled u oči. Pogled u oči inače nije najpametnija stvar kod psa kojeg ne poznajete - Joy ga recimo često vidi kao čistu i nepatvorenu provokaciju. - Okrenite se bočno, p-o-l-a-k-o. - Prekrižite ruke na prsima - izgleda da je ova nesvjesna gesta obrane/zatvaranja univerzalno razumljiva. - Posve ignorirajte psa. - Potpuno se umirite i nekoliko sekundi se ne mičite, a zatim se polako udaljite. - I naravno, pokušajte se skloniti iza neke zapreke.
Povezani članci
- Ovo su najpametnije pasmine pasa na svijetu
- Kad bi slijepe umjesto pasa vodile patke, ovce, magarci…
- Otkrivena nova vrsta džinovske kornjače
- Ovo je jedan od najvećih mačaka na svijetu. Prekrasan je
- Preporuke veterinara: Držite mačke u kućama
- IMALA JE SAMO 2 DANA: Bila je na ivici smrti a onda je naišao pas…
Kada sam držala izlaganje o povijesti pasa, pozvala sam u goste Roberta Kranjčeca, instruktora i trenera koji se bavi agresivnim psima i obukom policijskih i vojnih pasa. On je demonstrirao kako se pas koristi u svrhu napada na čovjeka – i moram priznati, svima se digla kosa na glavu. Iako svjesni da su psi poprilično moćne životinje, mislim da ih ponekad jako potcjenjujemo. Jedan je mladić iz publike upitao Roberta kako se čovjek može obraniti od jednog takvog napada psa – “Nikako” odgovorio je Robert.
Od takvog psa, moram priznati, stvarno ne vidim izlaza – no na sreću, ulicom ne hodaju specijalno obučeni psi – iako ponekad u životu može doći do neugodnih situacija, pa čak i ugriza.
Prema meni je jednom prijeteći krenuo neki njemački ovčar, očito odbjegao od kuće – iz nekog razloga mi nije dopuštao proći mračnim stepenicama koje su vodile na moju ulicu. Ja sam se izvikala na njega i rekla mu da sjedne, što je on i učinio.
Ne savjetujem vam tu metodu. Mislim da je upalila samo zato jer se radilo o pitomom psu koji se vrlo vjerojatno mene bio – prepao. Moram u svoju obranu još dodati da je to bilo prije više od četvrt stoljeća i da bih danas bila mudrija, okrenula se i otišla alternativnim putem. Bar mislim.
Ali evo, na stranici poznate trenerice Victorie Stilwell našla sam neke donekle korisne informacije.
Dakle, što učiniti kada vas napadne pas?
Iako je vjerojatnost vrlo mala da će vas neki pas ikada napasti bez provokacije ili povoda tipa – zakačio se s vašim psom a vi ih pokušavate razdvojiti i slično, evo savjeta/situacija s mojim komentarima (nisam izdržala, neki su korisni ali neki su zbilja čudni – no ne kanim empirijski provjeravati koliko su učinkoviti):
Kako se pas ponaša prije nego što će napasti čovjeka?
Nisu svi psi isti – ima nekoliko znakova koji se lako “čitaju”, poput režanja, pokazivanja zuba i/ili škljocanja u prazno. Međutim, neki se tipovi ponašanja ne daju tako lako prepoznati, osobito ako nemate vlastitog psa pa ih niste prije susreli: psi se ponekad….hm, kako bih to pisala – napnu. Ukoče. Ako imate psa, to je onaj trenutak kada dva psa, nakon uvodnog njušenja odjednom – ukoče leđa i onda – makljaža!
Što učiniti ako mi neki pas prijeti?
- – Kao prvo -izbjegavajte pogled u oči. Pogled u oči inače nije najpametnija stvar kod psa kojeg ne poznajete – Joy ga recimo često vidi kao čistu i nepatvorenu provokaciju.
- – Okrenite se bočno, p-o-l-a-k-o.
- – Prekrižite ruke na prsima – izgleda da je ova nesvjesna gesta obrane/zatvaranja univerzalno razumljiva.
- – Posve ignorirajte psa.
- – Potpuno se umirite i nekoliko sekundi se ne mičite, a zatim se polako udaljite.
- – I naravno, pokušajte se skloniti iza neke zapreke.
A ako to ne upali?
– Ne mičite se. (Nisam baš sigurna da bi mi to bila prva reakcija u panici, ali vrijedno je zapamtiti!)
– Zatražite nekoga da vam pomogne, ali ne vičite. Hm, to mi je malo kao u hororcima kada netko trči kroz pustinju i viče “Sambadi help mi!” Samo ovdje ne smijemo vikati….ako ste već na podu, sklupčajte se i ruke stavite na stražnju stranu vrata kako biste ga zaštitili. Mda. To je sigurno prilično instiktivna reakcija, ali bojim se da je tada vrag odnio šalu te pretpostavljam da je u ovoj fazi itekako dozvoljeno drati se iz sveg glasa!
Treba li se prijetećem psu obraćati?
– To vam je kao kad vas netko hoće istući jer ste se parkirali na “njegovom mjestu” a ima u ruci pajser – sigurno mu nema puno smisla tihim glasom objašnjavati da to nije njegovo mjesto nego javni parkirališni prostor ili mu nuditi da pođete zajedno na kolače….dakle, bolje vam je da šutite, gledate u pod i udaljite se – prekrštenih ruku, bočno i piljeći u pod. Što je upravo ono što štemer u stvari NE OČEKUJE. Aha, sad mislim da sam shvatila. Dakle, razmišljajte kao da je taj pas u stvari neki debilni nasilni čovjek.
Je li dobra zamisao pošpricati ga sprejem za napadače?
S tom razlikom što vam štemer može oteti sprej i upotrijebiti ga na vama a pas ne može, sprej bi mogao samo uzrokovati još teži napad jer u panici vrlo vjerojatno nećete ni pošpricati željeni cilj – oči.
Što ako me pas počne gristi?
– Nađite neki objekt koji ćete mu gurnuti u zube – torbu, jaknu, štap
– Pokušajte se popeti na nešto (automobil na primjer) – lakše ćete se braniti s povišenog terena
– Ne urlajte jer će to doživjeti kao da lajete na njega. (Pretpostavljam da morate trpjeti u tišini – mislim da bi većina ljudi instiktivno urlala, doduše).
– Bacite mu deku preko glave ili neku drugu veliku tkaninu, tako da vas ne vidi kako bježite (ako trčite kao Ussain Bolt. Eto, čador bi u ovom slučaju bio baš praktičan….po mom mišljenju, to bi ga tek razbjesnilo – mene svakako bi!)
– I na kraju ponavljamo opet – sklupčajte se i šutite pa će možda izgubiti zanimanje….(ja bih izgubila zanimanje za vlastiti život, ali hajde…)
Je li dobra ideja maznuti ga štapom?
– Ne, adrenalin će mu se samo još više dići. (Možda da mu bacite štap?)
– Ako ste svjedok napada psa, pokušajte mu nekako prekriti oči tkaninom, kako bi pustio ono što grize (ili onoga koga grize).
I na kraju, Victoria Stillwell poručuje kako je većina napada uzrokovana ljudskom greškom, te da su se mogli izbjeći.
O ugrizima i programu prevencije kod djece pročitajte u razgovoru s dr.med.vet.Marijanom Škaljac.
Ako vas zanima još više, bacite oko na ovaj članak u časopisu Ceasars’ Way.