Što svog psa obavezno morate naučiti

I u široj javnosti znano je da su psi u stanju mnogo toga naučiti. Na kinološkim manifestacijama se nerijetko može vidjeti sjajno utrenirane pse za obranu i službu (primjerice na demonstracijama rada raznovrsnih službenih pasa koje se organiziraju u Stubičkim toplicama, a ove godine to će biti 13. kolovoza na poligonu Udruge uzgajivača radnih pasa ‘Croatia’), agility ili pse koje izvode odlične i zadivljujuće trikove u pokojem talent showu.

Pse se, jasno je, dade štošta naučiti i mnogo je uporabnih mogućnosti za te divne životinje. Ljubitelja pasa je doista mnogo. Ipak, relativno je malo ljudi koji uživaju raditi sa psima a i za to imaju potrebna znanja i vještine.

Većina ljudi u suvremeno vrijeme pse drži radi društva i emocionalne potpore. Naravno, tu su i druženja s drugim vlasnicima te odlasci u prirodu i brojni drugi ugodni trenuci koje provodimo sa svojim psima.

Znamo da pse ljubimce također treba obučavati, i svijest o tome sve je veća, no što pas ljubimac zapravo treba znati i koje su to vještine nužne da bi naš pas dobro funkcionirao u urbanoj sredini katkad nam nije posve jasno. Osobno držim kako pse treba ponajprije učiti temeljnim stvarima te da je korisno i praktično ako pas dobro savlada nekoliko nužnih radnji koje kasnije dobro zna.

Mnogi vlasnici, primjerice, štence podučavaju raznim trikovima poput davanja šape, sjedanja ili lajanja na zapovijed a istodobno mladac ne zna osnovne stvari poput pouzdanog dolaska na poziv, po imenu ili na neku drugu riječ.

Dakle, na temelju iskustva, nekoliko je temeljnih stvari koje bi svaki pas trebao znati. Prije svega, kako se zove. Čini nam se logičnim da naš pas zna kako mu je ime no to možemo znati tek ako nas on svaki put na zvuk svoga imena pogleda sa zanimanjem.

Ima nažalost pasa koji misle da se zovu ‘Ne’ ili ‘Tu dođi’ a kad čuju ‘Roki’ ili ‘Buba’ nezainteresirano pilje u beskraj ili nehajno njuškaju po tlu.

Psa koji dobro zna svoje ime lakše je kontrolirati jer mu jasno možemo dati do znanja kad mu se obraćamo. Stoga je pravilno psu naložiti ‘Bobi, sjedni’, a nikako obrnuto.

Druga stvar koju dlakavac treba znati je zabrana. Famozno ‘Ne’ koje mnogi vlasnici izvikuju trebalo bi, umjesto grožnje koju pas posluša ovisno o vlastitoj procjeni, psu postati jasan znak da trenutno prestane činiti što čini. Bilo da je nakanio odjuriti u neznanu smjeru, smazati nešto s tla ili grickati nam papuče.

Također, svaki bi pas trebao znati doći na zapovijed pa čak i pri ometanju, kao što je društvo drugih pasa. Usto, nije dovoljno da pas tek dođe do nas već i da uz nas ostane dok mu ne damo dozvolu da se udalji. Ne radi se tek o formalnosti, već o praktičnoj potrebi jer, logično, ako imamo psa koji dođe k nama pa odmah nakon toga odjuri, slaba korist od takve poslušnosti.

Od takozvanih statičnih vježbi posve je dovoljno da vaš ljubimac znade sjesti na zapovijed i pričekati vas neko vrijeme. I ovdje je, kao i kod dolaska na poziv, važno ne samo da pas sjedne na zapovijed već i da ostane sjediti dok ne dobije dozvolu da ustane. Razlozi su, smatram, jasni, i također praktični.
Hodanje na povodniku čest je problem. Zanimljivo, povlačenju povodnika neki su psi više a neki manje skloni, te je, s tim u skladu, neke pse da ne vuku lakše a neke teže naučiti. Ipak, kod većine pasa to nije prevelik problem, a kod onih najtvrdokornijih možemo se poslužiti pomagalom zvanim halti ili ular za pse. Radi se o napravici koja na prvu djeluje kao brnjica no zapravo je tek platnena trakica koja psu prelazi preko njuške i kad on pokušava vući u tome ga sprječava. Za razliku od ogrlica za davljenje ili onih s bodljama ular za pse našem ljubimcu ne nanosi bol već tek blagu nelagodu. Naravno, njime se treba znati služiti a i psa pripremiti za njegovo korištenje.

Uz navedene vježbe psa prije svega treba naučiti jasnoj komunikaciji s vlasnikom a jedno od važnih sredstava te komunikacije je pohvala to jest znak psu da je nešto dobro učinio. Iz nekog razloga je ljudima katkad pse lakše kuditi no hvaliti ali pohvala je veoma važna i mnogi psi na veseo i blag ljudski glas sjajno reagiraju. Psa jasno treba i hvaliti i grditi odmjereno i u pravom trenu.

Također, dio pravilne komunikacije sa psom je i pravilan način igre koji stimulira njegove nagone na vlasniku i psu prihvatljiv način. Igre natezanja ili donošenja koje stimuliraju njegov plijenski nagon dobar su primjer za to. Doista, uz pravilan kućni odgoj, ove su radnje posve dovoljne za skladan suživot s vašim psom. One su, uz pravilan metodološki pristup, i dobar temelj za podučavanje složenijih radnji.

tportal.hr