Gepardi se ne razmnožavaju zbog genetske istovrsnosti

Povezani članci

• Info štandovi o provedbi zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH
• Pas koji je pregažen u Gračanici je živ, protiv počinitelja će biti podnesena prijava
• Reakcija Adnana Smailbegovića na tekst: “Zaštitnik životinja koji je pustio dva psa da uginu”
• Rijeka odustaje od novogodišnjeg vatrometa, dio novca ide za skrb o životinjama
• Soči unajmio privatnu kompaniju da potamani lutalica uoči Olimpijskih igara: “To je biološki otpad”
• Ovaj grad je rekao “NE” eutanaziji pasa lutalica!

Međunarodna grupa znanstvenika na Državnom sveučilištu u Sankt-Peterburgu istraživala je genom Afričkog geparda-predatora, kojem prijeti odumiranje. Oni su otkrili da su svi gepardi genetski međusobno jako slični. Prema mišljenju istraživača, upravo je to glavni uzrok njihove poteškoće s razmnožavanjem i vrlo visoke osjetljivosti životinja na najobičnije viruse.

U radu su znanstvenici proanalizirali 7 genoma geparda: 4 genoma geparda iz Namibije i 3 iz Tanzanije. Prvo su dešifrirale genome, a potom prvi put u praksi stavili sve genome u logični niz. Stručnjaci su utvrdili da gubitak genetske raznovrsnosti kod geparda, u odnosu na druge mačke, iznosi 90-99%.

Da bi odredili zbog čega su te divlje mačke toliko genetski slične, znanstvenici su napravili demografsku povijest populacije. Ispostavilo se da se dva puta dogodio nagli pad genetske raznovrsnosti geparda. Prvi put se to dogodilo prije 100 tisuća godina tijekom migracije životinja iz Sjeverne Amerike u Aziju te dalje na Jug, u Afriku. Drugi put se to dogodilo prije 10-15 tisuća godina, kad se broj geparda ponovno naglo smanjio, a održavanje roda se osiguralo križanjem srodnika. Uzrok naklog pada broja populacije trenutno je nepoznat.

Istraživanje objašnjava zašto se, recimo, dio kože, koji je transplantiran s jednog geparda na drugi, ne odbacuje. Nakon što su proučili gene, stručnjaci su otkrili da gepardi imaju samo nekoliko varijanti takvih gena, dok ih čovjek ima na stotine. Štoviše, ispostavilo se da su neki od tih gena slomljeni. Upravo zbog toga gepardi bez problema mogu primati transplantante jedni od drugih, ali pritom često pogibaju od virusa, koji nisu smrtonosno opasni za druge predstavnike porodice mačaka.

Novi podaci, koji su dobiveni nakon rada međunarodne grupe znanstvenika, mogu uspješno primijeniti stručnjaci koji se brinu za očuvanje životinjskih vrsta i njihove genetske raznolikosti.

“Sad je moguće u potpunosti ocijeniti genofonde dviju krupnih populacija tih divljih mačaka u Tanzaniji i u Namibiju“, istaknuo je Pavel Dobrinin, voditelj istraživanja. “Organizcije, koje se bave održavanjem populacije geparda, moći će, zahvaljujući ovim rezultatima, odrediti treba li prebacivati životinje u okolinu koja je s genetskog gledišta prihvatljivija za njih, kako bi oni dobivali plodonosnije, zdravije potomstvo“, rekao je.

croenergo.eu