Otvoreno pismo predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću: Još samo da topovi krenu

Povezani članci

• Radomir Lazić: Mirno spavaj narode, neće biti rata
• Prvomajske suze blagajnice Konzuma
• Moje pravo
• Enes od homogene bašće
• Vlast i filmske trake
• Provizorni prijedlozi rješenja ekonomske krize

Državu ne damo, po cijenu velike nesreće i pogibije. Siguran sam da Vi, kao mudar čovjek, o tome ne razmišljate, ali neki  oko Vas, iz državno-političkog rukovodstva Srbije, crkveni velikodostojnici  i dežurni branitelji srpstva i pravoslavlja, kao da su se uželjeli novog  rata

Gospodine predsjedniče,

Nemojte mi  zamjeriti na slobodi što Vam  se na  ovaj način obraćam  povodom neviđene histerije, mržnje, ratnohuškačke propagande i nacionalističkog ludila  što je zahvatilo  Vašu zemlju  zbog  toga što je Crna Gora , kao samostalna i suverena država , donijela zakon o slobodi vjeroispovijesti. I dok,  donekle, mogu da razumijem da  se jedna vlast, ili politika  koju  ta vlast  zastupa i sprovodi, kritikuje,  onda  mi je neshvatljivo, odvratno i ogavno da se  nipodaštava jedna država  i po njoj  pljuje i urinira.  Lako  ćemo se složiti, gospodine  predsjedniče,  da uzrok ovakvoj pomami vaskolikog  srpstva  nije  pomenuti zakon.  Vaše ponašanje, kao i vaših podanika, ne doprinosi uspostavljanju  mira u regionu, dobrosusjedskim  odnosima   i međusobnom  poštovanju   i uvažavanju. Ovo više liči na odnose  dva krvna neprijatelja, koji samo što nijesu   povukli obarače jedni na druge.

I da ne okolišamo, zakon  o slobodi vjeroispovijesti uspio je da istjera na čistinu , ne samo kleronacionaliste, već i sve maskirane nacionalističke  aktere u Srbiji i da horski krenu u nove pohode, ovoga  puta na  Crnu Goru. Pritom se, i Vi to dobro znate, koriste svakojake laži i izmišljotine, kako   bi se lakše manipulisalo neobaviještenim narodom.  U zakonu, predsjedniče  Srbije,  nigdje ne  piše  da se bilo kome šta oduzima, da se ukida Srpska pravoslavna crkva, da će se konfiskovati crkvena imovina… Ne , zakonom se samo želi uspostaviti red u odnosima države i SPC, koje do sada nije postojao. Vi znate, gospodine predsjedniče, da velikosrpski nacionalizam negira crnogorsku naciju, ne priznaje  državnu samostalnost i suverenitet Crne Gore. Agentura  tog  nacionalizma u ovoj državi je SPC, koja kaže da je stvorila  crnogorsku državu (ovo je otkriće  mitropolita crnogorsko- primorskog  Amfilohija Radovića), pa prema  tome nije u obavezi poštovati ustavno-pravni sistem Crne Gore. Vjerujem da ste saglasni, gospodine predsjedniče, da je takvo stanje neodrživo i da se to, kao svuda u civilizovanim državama, mora pravno i  zakonski regulisati. Vi znate  da se Irinej Gavrilović i njegov Sinod SPC u Srbiji drže zavještanja Sv. Jovana Zlatoustog da je „dužnost episkopa  pokoravanje državnoj vlasti“, dok ovdje Amfilohije  poziva „Dolje Vlada“  i dobija podršku i aplauze iz Srbije. Je li to u redu?

Je li u redu, gospodine predsjedniče,  da se izvrću  činjenice i otvoreno laže i podmeće kako bi lakše ostvarili svoje bolesne ambicije. A, one su  da se svrgne režim u Podgorici i promijeni ustrojstvo države. Režim, gospodine Vučiću, može da ode, doći će neki drugi, novi, ali vam državu ne damo, po cijenu velike nesreće i pogibije. Siguran sam da Vi, kao mudar čovjek, o tome ne razmišljate, ali neki  oko Vas, iz državno-političkog rukovodstva Srbije, crkveni velikodostojnici  i dežurni branitelji srpstva i pravoslavlja, kao da su se uželjeli novog  rata . U ovoj uzavreloj atmosferi uloga političara je da smiruju, da govore istinu, a ne da dolivaju ulje na vatru.  Nijesam siguran da ste i Vi, gospodine predsjedniče, bili na visini zadatka, posebno u početnoj fazi ovog sukoba. Naime, izjavili ste, poslije susreta sa patrijarhom Irinejom, da ste razgovarali o neophodnosti  očuvanja   „naših svetinja u Crnoj Gori“!  Čijih svetinja gospodine predsjedniče? Kako  vaših? Jeli Srbija izgradila sve te crkve, hramove i manastire po Crnoj Gori?  Ima li Crna Gora išta njeno na svojoj teritoriji? Ako su sve te svetinje vaše, t.j. srpske, kao što kažete, šta ćemo sa 45 odsto pravoslavnih Crnogoraca, gdje će oni da se mole Bogu? Možda ih i Vi, ne daj Bože, trpate u Srbe, kao što  to radi Vaša  crkva. Jeste da ste bili radikal i  da ste mislili tada  kao Vaš politički otac, ali se nadam  da ste u međuvremenu postali  zreliji  i da ste dosta toga naučili i saznali. Tako  ste, gospodine predsjedniče, saznali da je crnogorska crkva  bila autokefalna i to lijepo javno saopštili, ali ste sjutradan, pod pritiskom crkve ili nacionalista, svejedno, promijenili mišljenje i kazali da ste mislili na neku NVO.  Mora da ste se šalili.

 Ali se nijeste šalili kada ste, onako ljutito i nervozno  „očitali lekciju “  njemačkoj ambasadorki  u Podgorici samo zato što je  bila užasnuta skrnjavljenjem zastave Crne Gore na njenoj ambasadi u Beograsu. Ambasadorka, rekli ste predsjedniče, nije „užasnuta    što srpskim jezikom ne može da se govori u Crnoj Gori, što će neko da oduzima svetinje“.  Zaboga, predsjedniče    Vučiću, iznijeli ste dvije neistine. Srpskim jezikom može da piše i  zbori ko hoće i kad hoće, a što se tiče  svetinja, njih niko ne otima i oduzima. U tom bijesu što su Vam iz Mitropolije crnogorsko-primorske poručili da nijeste dobrodošli da nalažete badnjake u Pljevljima 6. Januara, obratili ste se međunarodnoj zajednici pitanjem: koja prava imaju  Albanci u Makedoniji a koja Srbi u Crnoj Gori? Pritom ste od  te zajednice  zatražili  racionalan odgovor  na  „nesrazmjeru  u broju i pravima Srba i Albanaca u te dvije države“. Dodali ste još da Srba u Crnoj Gori ima oko 28 odsto, ali da ih ni pet odsto nema  zaposlenih u organima vlasti i državnoj administraciji. I to  je previše, predsjedniče, s obzirom  kako se ponašaju i  koja im je politička orjentacija i strategija. Da ne bude zabune, ovdje se misli na političke lidere Srba okupljene u Demokratskom frontu. Vi dobro znate da ovi savremeni janičari rado  iznajmljuju svoje usluge svima onima koji su protiv države Crne Gore. Veoma  bih se obradovao Vašem odgovoru na sljedeće pitanje: postoji li  igdje  države u svijetu gdje njeni sopstveni građani  sve rade da sruše tu državu?  Koliko je meni poznato, ne postoji, osim u Crnoj Gori. Zar nije  licemjerno, gospodine predsjedniče,  da takvi žele da dođu na vlast  u državi koju ne priznaju, ili zahtijevati  da ih ima u što većem broju na rukovodećim funkcijama  u državi, kako bi je, valjda, lakše iznutra, oburdali. Usporedba sa Albancima u Makedoniji  nije održiva,  niti prikladna, jer su  Albanci lojalni državi u kojoj žive  i u  kojoj ostvaruju svoja prava. Umjesto što slušate njihovu kuknjavu i zapomaganje o tobožnjoj ugroženosti, treba da ih  naučite i posavjetujete,  pošto često kod Vas dolaze , da prvo treba da poštuju svoju državu,   da budu lojalni građani, a ne remetilački faktor.  Na drugoj strani, iako su Crnogorci u Srbiji lojalni državi u kojoj žive, našli su se pod  udar  Vašeg  ministra  vanjskih poslova Ivice Dačića, koji hoće da ukida  srpsko  državljnstvo svim   Crnogorcima koji podržavaju zakon o slobodi vjeroispovijesti. Osim toga, za njega je  „izdajnik svako ko podrži“ pomenuti zakon.

Ova sadašnja situacija    između Crne Gore i Srbije podsjeća me na onu atmosferu uoči početka ratova  na prostoru bivše Jugoslavije  devedesetih godina prošloga vijeka . I tada, kao i sada, radi se o ugroženosti  jednog  te istog naroda – srpskog. I tada, kao i sada, stižu pozivi o  jedinstvu vaskolikog srpstva i pravoslavlja. Sjećate se, gospodine predsjedniče , kako se tada Radovan Karadžić  žalio  Slobodanu Miloševiću  da je srpski narod u Bosni i Hercegovini  ugrožen. Isto kao što  se sada Vama žali Andrija Mandić  da su ugroženi Srbi u Crnoj Gori.  A, onda je počela medijska propaganda i haranga, koja    je tada, kud i kamo, bila  umjerenija od ove uperene prema  Crnoj Gori. Poslije su, gospodine predsjedniče, krenuli popovi da „šetaju“  mošti svetaca, i sto kao i sada.  Nakon popova krenuli su topovi. Ovdje topovi još nijesu krenuli, što ne znači da neće,  ukoliko  Vaši ministri, popovi, Vaša opozicija i mediji ne prestanu  da lažu i obamnjuju  i da se sprdaju  sa mojim narodom i državom.    Vaš patrijarh  kaže  da je „ položaj Srba danas  u Crnoj Gori gori nego za vrijeme NDH“ .  Pa, zatim, „teror   nad sveštenicima i srpskim pravoslavnim vernicima, samo zato što su Srbi i što su pravoslavne vere, čin je nezabeležen u Evropi   od pada fašizma i prestanka boljševičkog  terora“. Neka mi Bog oprosti što ću reći, ali patrijarh  Irinej otvoreno laže. Još je veća laž kada kaže   da to „što ovi spremaju ni Turci nisu činili, ni oni drugi što su bili slični Turcima“. Da je patrijarh Irinej veliki nacionalista,  pokazuje i njegova izjava  na Sajmu knjiga u Beogradu prije dvije godine: „Gde god žive Srbi, to je Srbija, pa bilo da su u Bosni, Crnoj Gori, ili na drugim mestima“.  Vi se, gospodine predsjedniče,  sa patrijarhom oduševljavate. Srećni ste štoste predsjednik  Srbije  u  „vreme  kada je na čelo SPC  Irinej, koji je dubokomisleći       i ogromnog  srca za srpski narod i razume državu i njene potrebe“. Daleko bilo, predsjedniče,  ako država Srbija misli isto kao Irinej.

 Šta reći, gospodine predsjedniče, sa izjavama  Vaših ministara, koji prijete, omalovažavaju i  blebeću   razne bedastoće.  Tako ratoborni  Aleksandar Vulin zna  da su predsjednik Milo Đukanović  i premijer Duško Markovič  prvorođeni Crnogorci u njihovim familijama, ali da ne razumije      zašto  Đukanović  misli da ima  „pravo    da one koji su ostalu u srpstvu      tera da promene jezik i religiju“.        Tu je i neki  Vladimir Đukanović,  član Glavnog odbora Vaše stranke,  koji Crnoj Gori  prijeti ratom,  zatim ministar  Nenad  Popović,  koji kaže da je Milo Đukanović  „srpski neprijatelj“.  Šta reći o šovinističkoj izjavi   ministra  zdravlja  Zlatibora  Lončara,  koji je, bez imalo stida,  na pitanje novinara  da li ima  zaposlenih Crnogoraca u zdravstvu Srbije, rekao:  „Gledam da ih nema,   jer mislim da Srbija ima dovoljno onih koji znaju srpski da pričaju“. Ili Vaš  prvi saradnik  Nikola Selaković, koji kaže da  je Crna Gora „klasična  srpska država“!  Ima još puno ovakvih i sličnih  „bisera“.  Ovi ljudi, predsjedniče Srbije,  pripadaju političko-državnom vrhu  Vaše  države!?  Da ne govorimo ovdje  o medijima u Vašoj zemlji kojima je ovih mjesec i nešto više dana glavna tema  Crna Gora i kako je u lošijem stanju predstaviti, ili kako Crnogorce prevesti u Srbe.  U takvim emisijama učestvuju popovi, potpuno nepoznate individue i svi ostali,  od kojih se traži da lažu i pljuju susjednu državu.

Gotovo je za nevjerovati da Vi, gospodine predsjedniče, poslije ovakvih skaradnih izjava  visokih  funkcionera,  kažete da Srbija  „nije prelazila granice  dobrog ukusa, niti poštovanja suvereniteta       druge države“, kao i  da Srbija „vodi računa da se ne meša u unutrašnje stvari druge države“. Godine mi ne dozvoljavaju, kao i vaspitanje, da Vam  direktno kažem što mislim o  ovoj Vašoj izjavi, ali sam siguran  da niko ozbiljan neće povjerovati da govorite istinu

Na kraju, stanite,  bre , više  predsjedniče! Ne može biti Vaše svako mjesto, grad ili država  na Balkanu, samo zato što vas negdje ima. Jeste da ste, kao što kažu vaši sunarodnici, nebeski narod i da ste najbliži Bogu, ali vam to ne daje pravo da imate  veće privilegije od drugih.  Sa tih visina kao da se dobro ne snalazite  ni u odnosima sa ostalim susjedima, sa kojima nijeste u prevelikoj ljubavi. Šta je to, gospodine predsjedniče, što od vas  svi bježe kao đavo od krsta. Kako sa vama   graditi prijateljske i dobrosusjedske odnose kada tvrdite da Crnogorci ne postoje. To učite đecu u školama iz  udžbenika u kojima piše da su Crnogorci Srbi, da su crnogorske dinastije  Balšići, Vojislavljevići, Crnojevići i Petrovići – srpske, da je Cetinje srpski grad . Izgleda  da u Crnoj Gori nema ništa crnogorskog, liše njenog  imena. Iz tih  istih  udžbenika  vašu  đecu  još učite da su Bošnjaci  poturčeni Srbi, a Hrvati pokatoličeni. Tako vaspitavate  vašu đecu koju ovih dana izvodite na ulice vaših gradova da brane „naše svetinje“ i gdje im neki tipovi još iz vremena Slobodana Miloševića, saopštavaju da je i Makedonija – srpska!  Puštili ih, izgleda,  sa posmatranja iz specijalizovanih ustanova  da  saopšte važne istine do kojih su u međuvremenu došli.

Kažite im istinu, gospodine  predsjedniče, jer je istina ljekovita  za    zdravlje Vaše nacije. Kažite im da Crna Gora nije srpska zemlja, niti će to nikada biti,   da je Crna Gora samostalna i suverena i da se sa tom činjenicom moraju pomiriti svi. Lideri Demokratskog fronta ne moraju voljeti    Crnu Goru,ali moraju poštovati njen ustavno-pravni poredak.  Pošto ih okupljate u subotu u Beogradu,eto Vam prilike, gospodine predsjedniče, da im to saopštite. Što se tiče SPC, ona se mora registrovati u Crnoj Gori, kao što je to urađeno u svim drugim državama regiona.

Gospodine predsjedniče,  želim Vam dobro zdravlje i dug život.

Srdačno,

Savić Jovanović, novinar

Podgorica