(za Sašu K.) Umorno sam gledao kako uvečer 31.V 1992. Gori gradska džamija Od vojske zapaljena S prozora solitera vidio sam munaru Kako pada u oganj I 2008. godine s istoga prozora Još umorniji gledao sam kako Džematlije veliki
Gledam tako – Vatra u brašnu uvijek je u zrnu Sinoć sam autom Ubio vjevericu Vozeći iz Banja Luke Izašao sam Kratko je pokrenula ispucalu usnu Ostavio sam je Na islužene pružne pragove Zanoktica krvavih Od vlakova
Piše: Đorđe Krajšnik Knjiga pjesama “Masovne razglednice iz Bosne” Darka Cvijetića jedan je, sa sigurnošću možemo tvrditi, od najsnažnijih pjesničkih zamaha koji se u našoj književnosti javio u posljednjih dvadeset godina. Na sceni Pozorišta Prijedor postavili ste predstavu “Feničanke, Materijali”,
Sjevernjača Muzika je jedina umjetnost čija su sredstva Izvan svjetlosnoga svijeta Govori mi Danica Ima 11 i išla je u muzičku prije Na Odjelu je jedina muzikalna i ćelava Ali je svemir ipak tih Jer nema zraka da prenese zvuk
Ispratio sam brata Na ratište Na popodnevni vlak za Modriču Tek izbrucala Polupijana djeca Guraju se u vagone kao da će Na more Pa odem do Srušenog sela Kraj čaršije Vidim Kako sa regrutskih smrti Svlače se haljine I vruće
Prvo zarobiš pet pacova I ubaciš ih u prazno bure. Ne daješ im hrane i vode Barem četiri dana. Jedan će preživjeti i potom ga Pustiš u rov. Taj sada jede samo pacove I sve će ih istrijebiti za dva
Darko Cvijetić Iz ratnog dnevnika Noćas pacov na ničijoj zemlji Aktivirao protupješadijsku Nađen raznesen Uz rijeku granicu Uzbuna još na snazi Pacov napravio sranje i nama I njima veli komandir Dobro da je mrtav Nisam se usudio pitati zašto Dobro
Slovomuk Zaraslom stazom Vraća se ubijena vojska. Otkad sam izgubila bebu U meni se smežurava lokvanj. Kao što je muzika Jedini način da tišina poludi. Tako se vraća. Bila zadnja osamljenost. Beuys okružen zečevima Dok mu krv curi na nos.
BAŠTA SLJEZOVE BOJE Ovako svjedoči Nikola Ilije Bursać Hašani 19.9.1995. godine: “U selo smo ušli tiho Sivi vukovi Pred samu noć kiša Starac je samo stajao Pored štale Čiji si stari Veli mu mali iz Bosanske Krupe Naš sine Evo
Foto: Christian Hopkins Pišem ti, mama, treći put. Uskoro ću dobiti dokumenta i vratiću se u Sarajevo. Doći ćeš sigurno i ti; šta ćeš uopće u Splitu? Mama, ti znaš da sam ja sam izabrao da radim posao koji nisi
Iz priručnika za ekshumatore 1. Moja nišanjenja: Jedan bio plav nizak Mico se vidim brije se E reko nesrećo Na šta smo spali Da obojica visimo na meni Drugi mršav mlad Cijepo drva u tranšeju preko I mislim poštedi neko
Ekshumatorova Jednom smo našli Presađeno srce U tuđem skeletu Kako ne truli Da vidiš: Još kuca i zakucava A kako nema krvi Pa nema što pumpati Aorte zvižde Komore klepeću A ljubavna strijela (ona iz bajke) Masna Tobolči se U
Foto: Hollis Johnson Otac i sin U Derventi je jedan otac ubio sina s četiri hica, u osam ujutro, na grobu majke. Sin je bio bolestan, liječen, nije se odmicao od materina groba. Nakon ubojstva, sam je pozvao policiju i
PIAZZA Stajala je isprva samo Jelena na Trgu heroja Šutjela ogledalo držala u Prijedoru Onda se i Petar Pjotr Pavlenski Zakucao jajima za Crveni trg u Moskvi Jelena je odnijela Šutnju Pjotra su pokrili Odkucali odnijeli Samo je bez jaja
Bio jutros na katoličkom groblju (Dušni dan) I na pravoslavnom (Zadušnice) Kod maminih i tatinih mrtvih Onda se autom odvezao u Tomašicu Kod tek nađenih mrtvih Njima još nije nikakav praznik Bio i u razmjeni Zarobljenih devedesetpete Sedamnaest godina Kasnije
U listopad, u blagu jesen Na ovakav dan Vjerujem da se poginulost Dijelila po četama Da se može pudrati vrat Za doba tuđeg giljoćenja Da je limfa glasovod Da crnošinjelsko ordenje Omršavi usitni se Na baki u bijeloj košulji Da
© Copyright 2023 tacno.net. Sva prava zadržana.
ENG
