8 RAZLOGA ZAŠTO GLASATI PROTIV PREDLOŽENIH IZMJENA ZAKONA O ZAŠTITI I DOBROBITI ŽIVOTINJA

Autor/ica 👤Jelena Paunović 4.12.2013. u 21:01

Povezani članci

Predložene izmjene Zakona ne doprinose rješenju problema napuštenih životinja u BiH ni na koji način Naprotiv, predložene izmjene Zakona kojima bi se uvela eutanazija pasa u azilima nakon 15 dana kao mjera rješavanja problema napuštenih životinja ni na koji način ne doprinose rješenju problema, predstavljaju blatantnu političku podvalu, zamjenu teza i bacanje prašine u oči javnosti, te su primjer beskrupuloznog laganja građanima od strane političkih elita čiji je interes abolirati odgovorne za četvorogodišnji nerad legalizacijom masovnih ubijanja. Uzrok problema napuštenih životinja koji primarno leži u napuštanju životinja koje prolazi nekažnjeno i nekontroliranoj reprodukciji u nepromijenjenim uvjetima sredine se ni na koji način ovim izmjenama zakona ne adresira, niti se analizira ko to koči provedbu zakona 4 pune godine, ko je kriv za eskalaciju stanja, i slično. Fokus se prebacuje na posljedicu, psa na ulici, te one koji se bore za dosljedno provođenje Zakona. Ne nudi se sistemski pristup rješavanju uzroka problema, no se želi na jeftinoj populističkoj matrici dobijanja glasova obećati ljudima laž, a ta je da valjda usvajanjem ovih izmjena Zakona pasa na ulicama neće više biti, po onoj narodnoj od ponedjeljka pravna država, bez obrazloženja kako i kojim i čijim novcem se to planira ostvariti. Osnovni izvori populacije pasa na ulici su vlasnički psi prvi generacije, njihovo potomstvo, te lutajući nesterilisani vlasnički psi koji doprinose reproduktivnom potencijalu postojeće generacije pasa na ulici, u kombinaciji sa nekontrolisanom reprodukcijom. A TE PROBLEME PRIJEDLOG IZMJENA NE ADRESIRA NI NA KOJI NAČIN niti ih eliminiše. Ovakve izmjene zakona ne doprinose izgradnji sistema dobre prakse, ne obračunavaju se sa uzrokom problema a to je napuštanje životinja, ne propituju ko to u Bosni i Hercegovini i zašto sprečava popis pasa u vlasništvu četiri godine, ne propituju status nelegalnog komercijalnog uzgoja, ne dižu standard veterinarske struke, ne obračunava se sa neradom policijskih i inspekcijskih organa, no se baca prašina u oči svima kojih se ovaj problem tiče i vrši jeftina politička podvala pod krinkom brige za sigurnost građana. Ovim izmjenama zakona problem na terenu će se samo usložnjavati, uzrok problema neće biti riješen, a svjedočićemo i porastu incidenata i porastu broja životinja.

Predložene izmjene zakona poskupljuju provođenje postojećeg Zakona, potrebno je više novca za provedbu. Predlagač izmjena Zakona tvrdi da je postojeći Zakon skup i kao takav neprovodiv te da se ako se izmjene usvoje biće potrebno izdvajati manje sredstava za provedbu. Pitamo se kako, jer tek sada se moraju izgraditi sva skloništa za životinje, osigurati odlaganje leševa, sredstva za eutanaziju, i tako u krug, jer populacija i dok je ubijate raste i imate začarani krug ubijanja. Uz to gle ironije prije eutanazije u skladu sa ovim što je predlagač predložio svaka se životinja mora vakcinisati, čipovati i sterilisati, tek tada je dovoljno dobra za eutanaziju. Nikako da nam SDP pojasni kako to sada ovo košta manje ili ne košta ništa, osim ako SDP zapravo i nema namjeru da provodi svoj vlastiti Zakon. Onaj isti SDP koji je 2008.-2009. i u kampanji za opće izbore 2010. tako zdušno podržavao humano rješavanje problema napuštenih životinja, sada valjda gradi neke buduće političke poene na ovoj fašističkoj matrici. NIJE EFIKASNO TROŠITI NOVAC PORESKIH OBVEZNIKA IZ GODINE U GODINU ZA UBIJANJE KOJE KOŠTA, ALI JE EFIKASNO PROVODITI PREVENTIVNE MJERE I IMATI RIJEŠEN PROBLEM ZA 3 DO 5 GODINA

Masovno ubijanje zdravih životinja nije put rješenja Ubijanje nikad i nigdje ne predstavlja mjeru rješenja problema napuštenih životinja niti predstavlja mjeru kontrole populacije. Skupa je neefikasna i kao takva se bez uspjeha zaboravljamo upražnjavala decenijama, psi su se ubijali do 2009. i ubijali iz godine u godinu i nikad ih nismo pobili niti bismo, no bili smo u začaranom krugu ubijanja. Većina ljudi ne shvata šta znači kontrola i humano upravljanje populacijom pasa, od kojih segmenata se sadrži, te da je redukcija populacije opet humanim metodama samo segmet sveukupne strategije. Konstantno prenebjegavamo stvarni uzrok problema, a to je napuštanje životinja. Pa tako niko i ne govori koji su izvori populacije pasa na ulicama, odakle nastaje problem, jer niko ne želi da se uhvati u koštac sa rješavanjem problema iz korjena, problema koji stvara čovjek. Ubijati je lakse, i oni misle jeftinije. Ubijanjem se ne smanjuje broj pasa na ulici, ubijaju se obično socijalizirane jedinke koje otvaraju put nastanbama novih jedinki. Studije pokazuju da nakon 7 godina sistemastkog ubijanja jedva smanjite populaciju za 32 posto dok nakon 5 godina provođenja konsolidiranih preventivnih mijera sterilizacije, registracije, preventive napuštanja, smanjujemo populaciju za 90 do 95 posto. Efekti su neuporedivi. Postojeći Zakon poznaje eutanaziju i propisuje ju u definiranim slučajevima, ali ubijanje per se nikad i nigdje ne predstavlja mjeru kontrole populacije. Moramo krenuti od uzroka, ne posljedice i definirati za početak izvore populacije na ulici, kategorije i sub kategorije pasa, te osigurati provođenje mjera kontrole a samim tim i redukcije populacije, što traži ozbiljan strateški pristup, a ne paušalna selektivna rješenja. Samo dosljednom provedbom postojećeg Zakona dolazimo do rješenja kroz sistemski pristup dakle uspostavu centralnog registra imaoca životinja, kroz kažnjavanje napuštanja kojim možemo puniti bužet lokalnih zajednica, kroz kontinuirane sterilizacije napuštenih i vlasničkih životinja, kontrolu otpada, edukacije i osnivanje malih operativnih skloništa. Fokus mora biti na provedbi preventivnih mjerama, jer ubijanje i sama skloništa ne predstavljaju preventivne mjere. To je najveća zamjena teza i miskoncepcija.

Skloništa nisu preventivna mjera. Bosna i Hercegovina ni 4 godine nakon stupanja na snagu postojećeg Zakona nema skloništa za napuštene životinje koja su napravljena u skladu sa postojećim Zakonom i pod zakonskim aktima. Postavlja se pitanje šta onda, SKLONIŠTA NEMA Skloništa nisu dio preventivnih mijera, preventivne mjere su sterilizacije i identifikacija vlasništva dakle preventiva napuštanja a o tome rijetko govorimo a u tome leži ključ rješenja. Skloništa su dio karike u lancu, mjesta koja nam omogućavaju da sklonimo sa ulice određene kategorije životinja, uradimo procjenu, trijažu, socijalizaciju, udomljavanje, sterilizaciju. Istovremeno OVIM se PRIJEDLOGOM IZMJENA U POTPUNOSTI ONEMOGUĆAVA UDOMLJAVANJE PASA U NEPOSTOJEĆIM AZILIMA, BUDUĆI DA PAS MORA PROVESTI PO PRAVILNIKU 10 DANA U KARANTENI, PA OSTAJE 5 DANA DA PSA VAKCINIŠETE, ČIPUJETE, STERILIZUJETE I UBIJETE, JER TEK NAKON 21 DAN OD VAKCINACIJE JE PAS SPREMAN DA POSTANE KANDIDAT ZA UDOMLJAVANJE, PREMA TOME UDOMLJAVANJE JE ONEMOGUĆENO

Predložene izmjene zakona ne predstavljaju EU standard Ubijanje životinja ne predstavlja stardard niti praksu EU, kontra svemu što se u javnosti iznosi. Postoje zemlje unutar EU u kojima je u državnim azilima moguće eutanazirati životinje nakon protoka određenog roka, dok istovremeno postoje zemlje poput Austrije, Italije, Njemačke, Grčke koje rok ne poznaju. Ali porediti se sa EU, i zakonima EU se ne može selektivno, kako to kojoj političkoj stranci odgovara, vadeći iz konteksta što nam odgovara a zenemarujući sve druge odredbe zakona o kojima je riječ. To je tek politička podvala Unutar EU se primjenjuju drakonske kazne za napuštanje životinja, te provodi obavezna registracija. Unutar EU stopa napuštanja vlasničkih životinja je izraženo u procentima stotine hiljada puta manja no u BiH, dakle u redu veličina neuporediv problem. Unutar EU na svaki državni azil dolazi na desetine privatnih no kill azila, te državni azili u većini slučajeva služe kao transfer pasa a ne čekaonica smrti. Unutar EU, pse se ne naziva gamadima koju treba pobit, niti pošastima kako se na njih referira zastupnica Uzunović i njeni puleni iz udruge Stop ugrizu.

Predložene izmjene zakona neće poboljšati sigurnost građana, dovešće do novog bujanja populacije. Građanima se obećava sigurnost, i ulice bez pasa, obećanje koje niko preko noći čak ni sa ubijanjem neće moći da ispuni, a kamo li smanji troškove koji nam se nabijaju na nos. Ako azili ne postoje, psi će i dalje biti na ulicama. Ako azili ograničenih kapaciteta budu osnovani, psa će i dalje biti na ulicama, jer ciklus ubijanja traje. U međuvremenu budući da se neće raditi sterilizacije, broj pasa raste i dolaze novi okoti, parenja, kucanje, populacija pasa će se samo uvećavati, taman dok jedne sklone u azil i broje dane do eutanazije, pa odlaganje leševa, stiže nova generacija i tako ukrug a u međuvremenu ti isti psi su na ulicama i jedu jadne obespravljene građane. Zašto, jer se niko ne bavi uzrokom problema. A to sve jer se ne provode preventivne mjere, štite interesi političkih i inih lobija i kad se niko ne pita kome to u BiH smeta popis pasa u vlasništvu, ko ne dozvoljava registraciju, zašto nema centralnog registra, zbog čega se napuštanje ne kažnjava, i koji to lobiji po Sarajevu i Zenici tjeraju cijeli Paralament BiH da mijenja državni zakon, pod čijim i kakvim pritiskom, i zarad kojih političkih interesa se odvija trgovina životima a sve upakovano u pitku ublehašku priču o brizi za sigurnost građana. Do kad lagati građane? Čovjek generira problem pa je i odgovoran da ga riješi. Čovjek generira izvore nove populacije pasa na ulici, samim tim je odgovoran. Samo potpuna implementacija sveobuhvatnih preventivnih mjera predviđenih postojećim Zakonom vodi rješenju, a te su obavezna registracija životinja u vlasništvu, formiranje centralnog registra imaoca životinja, kažnjavanje napuštanja životinja, provođenje državnog programa kastracija metodom uhvati steriliši pusti, provođenje projekata kastracija životinja u vlasništvu, edukacijama, kontrolom otpada.

Predloženim izmjenama se aboliraju odgovorni za četvorogodišnji nerad a sva silina političke podvale se pakujeu u vještački nametnutu dilemu čovjek ili pas, dijete ili pas. Dugo BiH politička scena nije svjedočila bestidnijoj, prljavijoj, harangi od kampanje koju SDP vodi protiv nevladinog sektora i pasa na ulicama gradova per se. Nagraditi ih izmjenom zakona koji su odbili da provode, uključujući pripadnike policije, veterinarske inspekcije, načelnike općina širom BiH koji zakon krše jer i dalje ubijaju pse, ne sterilišu pse, ne popisuju pse u vlasništvu i kriju se iza tobože nemogućnosti da provode Zakon jer je skup je apsurdno. Nedopustivo da državni parlament usvoji izmjene zakona koji se nije provodio, i time ozvaniči masovna ubijanja. Predložene izmjene neće dovesti do primjene zakona, osnivanja skloništa u skladu sa Zakonom, no do najbrutalnijih ubijanja životinja poput zadnjeg masakra na ulicama Kalinovika. Svi progresivni koraci u mnogim općinama, i svi dosadašnji napori na implementaciji Zakona obezvrijediti i uništiti, uključujući hiljade sterilisanih, vakcinisanih i markiranih životinja, rad na promjeni svijesti kod građana, navika držanja životinja i slično. Praksa u kojoj novca za ubijanje ima i mora biti, a novca za provodjenje preventivnih mijera sterilizacije, registracije, kažnjavanje napuštanja i gradnju skloništa nema i neće biti ne smije biti ozakonjena NI ZA 100000000000000 GODINA UBIJANJA NEĆETE RIJEŠITI PROBLEM NAPUŠTENIH ŽIVOTINJA, ALI ZA 3 DO 5 GODINA PROVOĐENJE SISTEMSKIM MIJERA HOĆETE RIJEŠITI PROBLEM. Ovo je korak unazad korak protiv svih poznatih civilizacijskih vrijednostiSvjedočimo najvećoj političkoj obmani i propagandističko ideološkom spinovanju u post Daytonskoj BiH. Još malo pa će nas sve koji volim životinje i borimo se za provođenje zakona BiH nazivati agresorima novog doba, isti oni koji bi i dalje ubijali i ubijali i ubijali i trošili i trošili i trošili netransparentno novac poreskih obveznika i četiri godine neprovodili zakon pustivši da problem eskalira pa krivili pse i NGOe, nikad sebe pri tome, napravivši ali najveći podvalu u novijoj povijesti zvanu dilema pas ili čovjek. Nema izbora, jer ovo nije pitanje tog i takvog izbora, ovo je pitanje provođenja ili neprovođenja zakona, dobre i loše prakse, trošenja 1000000 narednih godina za ubijanje ili 3 do 5 za preventivne mjere.