Zoran Pusić: Stolac treba pomaknuti iz beznađa u koje ga je dovela 20 godišnja vladavina HDZ-a
Povezani članci
‘Stolac nije ni hrvatski ni bošnjački ni srpski nego bosansko-hercegovački’, ponovljeno je više puta na skupu, kao glas one BiH koja se ustrajno opire svom zlu koji su nacionalizmi donijeli, a i kao odgovor na HDZovski izborni slogan ‘Hrvatski odgovor za Stolac’.
Piše: Zoran Pusić
U nedjelju, 23. listopada, u Stolcu je organiziran antifašistički skup povodom 72. godišnjice oslobađanja Stolca. Na poziv organizatora skupa otišao sam u Stolac jer mi se činilo da je potrebno dati podršku ljudima koji su na udaru radikalnog nacionalizma, često s proustaškim elementima, i, obzirom na događaje u Stolcu od 1992., očekivao sam da će biti sukoba. Međutim, bilo je između hiljadu i dvije hiljade ljudi, puno mladih, partizanske pjesme, govori koji su zagovarali građansku, a ne etnički podijeljenu BiH. Tako veliki broj ljudi došlih iz raznih krajeva BiH vjerojatno i ‘iz inata’ na ono što se u Stocu desetak dana prije dogodilo. ‘Stolac nije ni hrvatski ni bošnjački ni srpski nego bosansko-hercegovački’, ponovljeno je više puta na skupu, kao glas one BiH koja se ustrajno opire svom zlu koji su nacionalizmi donijeli, a i kao odgovor na HDZovski izborni slogan ‘Hrvatski odgovor za Stolac’. Na tim izborima lokalni HDZ je tako bezočno varao, na biračkim mjestima gdje su rezultati krenuli loše za HDZ protuzakonito je mijenjao u toku izbora članove biračkih odbora, da su ljudi iz ‘Inicijative za Stolac’, poslije višestrukog žaljenja Izbornoj komisiji kontroliranoj od HDZa i koja, naravno, nije učinila ništa, bili prisiljeni nasilno zaustaviti izbore. ‘Inicijativu za Stolac’ čine mladi, obrazovani ljudi, odlučni da Stolac pomaknu iz beznađa u koje ga je dovela 20 godišnja vladavina HDZa.
Kod Stoca je, inače, prije 800 godina bio centar bogumilstva, kršćanske sekte okrenute izvornom kršćanstvu i u sukobu s državnim i crkvenim vlastima. Danas su od te kulture ostali samo razbacani stećci po livadama. Prije 25 godina u Stocu je radilo nekoliko tvorničkih pogona od kojih je svaki zapošljavao između 500 i 1000 ljudi, a u krasnom parku izgrađena je reprezentativna koštana bolnica. Koštanu bolnicu je HVO pretvorio u zatvor i mučilište, danas propada zajedno s tvorničkim pogonima, napuštenim i praznim, kao spomenici na vremena kad u Stocu praktički nije bilo nezaposlenih.
U osnovnoj školi, koja je pod upravom HDZa, izvodi se nastava u dva turnusa – za djecu Hrvate i djecu Bošnjake. Gradonačelnik Stoca (HDZ) predlagao je uništenje spomenika palim borcima i kosturnice u kojoj su sahranjene stotine Stočana i partizana palih pri oslobađanju Stoca, uz obrazloženje da je to spomenik totalitarističkom režimu. Kad se to sve vidi čovjeka više ne čude jugoslavenske zastave i slike Tita na ovom skupu.
Skup je prošao bez i najmanjeg incidenta, prije svega zbog jasne poruke organizatora da se može i hoće suprotstaviti svakoj provokaciji i fizičkom napadu. Na kraju skupa prišla mi je jedna žena i rekla: „Ja sam, znate, Hrvatica. Tako mi je drago i ponosna sam da ste vi došli iz Hrvatske.“
Pri odlasku, na putu prema Sarajevu, bus s antifašistima iz Vogošće zaustavio se kod nacionalnog parka “Kravice”. Ljudi koji su željeli vidjeti prirodne ljepote svoje zemlje grubo su, uz prijetnje i psovke grupe šovinističkih srednjovječnih huligana, otjerani. Na prozoru busa bila je tabla sa natpisom „ABNOR Vogošća“.
Prilažem izvještaj N1 što se dogodilo.