ENG
Zona sumraka
Autor/ica 👤Ivo Anić
Povezani članci
Jer svakoj normalnoj zemlji od strateškog interesa treba biti budućnost, ne prošlost. Ako je suprotno, do kraja života i mi i oni biti ćemo taoci krivih „nacionalnih interesa“ kao i naša djeca. Za takvo nešto razumijeti ne trebaš biti Hrvoje Marušić. Dovoljno je da budeš čovjek.
Premda spadam među zadnje osobe koje bi zanimalo nešto kao „nacionalni interes“, držim kako ponekad nije loše ako prihvatimo drevno higijensko načelo i „pometemo ispred vlastitog praga“. Ne kao pripadnici svoje nacije, već kao svjedoci.
Viktor Ivančić
Splitski HDZ-ovac i bivši gradski vijećnik Hrvoje Marušić popizdio tako na svom Facebook profilu na stranicu Inicijative mladih aktivista za ljudska prava, a sve u sklopu njihove kampanje ISPRIKA koja se odnosi na Oluju, tj. zločine počinjene sa naše, hrvatske strane u toj vojno – redarstvenoj akciji. Pravedničkim bijesom ustao je naš junak osupnut valjda hrabrošću tih mladih ljudi koji su se usudili takvo što pomisliti, a kamo li pokrenuti. „Kako se usuđujete“, zavapio je naš pravednik te nadodao: „Stoko yugokomunistička, treba vas suditi i streljati!“ U utorak u kasnim večernjim satima naš se junak malo sabrao, osupnut valjda da toliko ljudi koristi Facebook i čita njegove pizdarije i maloumne statuse, no šteta je nepovratno učinjena, i to je bilo teško za objasniti, iako je pokušavao, nije da nije, priznavši svojim istomišljenicima, (da, dobro ste pročitali, istomišljenicima, ne oponentima stajališta poziva na linč), pa je ustvrdio kako je bio isprovociran nepravdom i relativizacijom krivnje. Relativizacijom krivnje.
Zapamtite načas taj status rečenog Marušića.
No šteta je bila učinjena. I to ne nad Inicijativom, kao i ne nad ponekim hrabrim komentarom, već kod istomišljenika od kojih je krenula prava lavina ubilačkog gnijeva kojeg je pokrenuo nesretni Marušić.
Simptomatičan se tako revolt sa društvenih mreža prenio i na službena stajališta državne televizije (iako su istu večer stajališta označena kao osobna), te je fantomski za poziv na linč, streljanje i ubojstvo mladih aktivista) okrivljeno društvo koje tolerira takve veleizdajnike –a ne rečeni Marušić.
Simptomatičan revolt sa društvenih mreža ponukalo je nekoliko kolumni taj dan koje su uglavnom poprilično razjarile stanovnike nastambi na društvenim mrežama i svi su zajapureni komentari (uključujući i one sa imenom i prezimenom) uglavnom bili isti ili slični. Uz svakotjednu dozu prijetnji smrću aktivistima, pljuvanjem i prijetnjama, iz količine komentara pokazala se matrica. Papagajski, svi su komentatori govorili više – manje isto, spominjući 400 djece ubijene za vrijeme Domovinskog rata ukazujući na licemjerje tih mladih ljudi, koji su se usudili glorificirati „njihove žrtve“, dok su one „naše“ žrtve na pravdi Boga zaboravljene iz ovih ili onih razloga. Problem, ali i temeljno neshvaćanje poante, istina, mogao je i trebao ostati isključivo na društvenim mrežama, gdje mu je i mjesto, no ta lavina bijesa i potpuno nerazumijevanje bitne poruke prenio se i na državotvorne medije koji su u glas jednako osudili, pogađate, aktiviste.
No količini bijesa i temeljnog neshvaćanja bitnog taj dan nije bio kraj.
Svi, naravno, znate za Berensona, povjesničara umjetnosti. Već je bio gotovo stogodišnjak, odnosno nije odveć bio daleko od smrti, kada je rekao: „Bog zna da se bojim uništenja svijeta atomskom bombom, ali postoji barem još jedna stvar koje se bojim gotovo jednako, invazije glupana koji čuvaju države, na čovječanstvo!“ Upravo ti čuvari države pokazali su iznimnu količinu nerazumijevanja za bitno, kao što su svojim primjerom, kolektivno ustajući protiv nepravde (stavljanja na pijedestal njihove žrtve, nasuprot četiri stotine nevinih žrtava na zamišljenu vagu pravde i morala), pokazali koliko su zapravo neobrazovani, neupućeni i neodgovorni u svojim istupima. Čuvari opstojnosti države tako su se stavili u isto krdo sa masom na društvenim mrežama postajući time pravednički glas naroda, moralni krik iz mase koji zahtijeva i traži linč, linč na one pojedince koji su se usudili, kako je to Viktor Ivančić fino podcrtao, pomesti ispred svog praga, što je uistinu drevno higijensko načelo, koje nažalost istaknuti moralisti nikako ne mogu shvatiti.
Da taj primjer i takvo načelo upražnjavaju kolege u svim državama obuhvaćenim kaosom, ratom i ubojstvima malodobne djece, danas bi imali nešto što nažalost i moj narod, ali i narod „sa druge strane“ žrtvenog oltara nasušno treba.
Katarzu.
Katarza je u antičkoj filozofiji i književnosti označena kao duhovno pročišćenje ali i oslobađanje koje dovodi do duhovne ravnoteže i istinskog pomirenja, kako sa svijetom, tako i sa samima sobom. Katarza je oslobađanje od demona prošlosti i korak naprijed, za Hipokrata katarza je i tjelesno, ali i mentalno čišćenje, za Platona razvijanje duhovna života, probijanje barijere koja vodi ka spoznaji, mudrosti, ideji, svjesnom sadržaju života, a oslobađanje od potisnutog, tjeskobnog, onog što nas guši, tjera da se vrtimo u začaranom krugu.
Katarza je moralno, etičko i mentalno pročišćenje, ali katarza se uspostavlja, implementira jedino u slučaju kada čovjek „mete ispred svog praga“ kako je to ustvrdio vođen drevnim higijenskim načelima Viktor Ivančić.
To elementarno neshvaćanje poante, potrebe da se katarzom prema unutra iskaže kritika prema van, da se uspostavi ravnoteža i da o sličnim temama i druga strana povede raspravu, najužasnija je poruka koju su nam poslali upravo svi oni koji nisu osudili jedan tako malouman poziv na javni linč mladih ljudi, jedan skandalozan čin jedne javne osobe koja je obnašala javne funkcije u gradskom vijeću, kao i čopor sa društvenih mreža. Ne samo da su ti ljudi nesposobni da shvate bit, poruku i poantu, već su ti ljudi toliko ograničeni, toliko zaslijepljeni mržnjom da ne smatraju za potrebno niti da druga strana treba proći sličnu katarzu.
Naša katarza je po njihovom mišljenju nepotrebna jer smo mi vodili obrambeni rat, njihova je zakašnjela jer je zapravo svejedno desila se ona ili ne, oni su ionako za nas mrtvi. I tu mi i oni zatvaramo krug. Krug mržnje koja i nakon toliko godina isijava svom svojom zlokobnošću. Krug mržnje koja poručuje da sve koji tako misle treba streljati, treba izložiti javnom linču. Sve koji misle da bi se i naša strana trebala ispričati za svoje zločine i 250 000. protjeranih ljudi sa kninskog područja za vrijeme trajanja akcije Oluja. Ta činjenica je tabu u hrvatskom društvu, a čuvaju je moralni čuvari hrvatske opstojnosti među koje agilno spada i rečeni Marušić, koji je otišao korak dalje, ali i poslao jasnu poruku svima na društvenim mrežama.
Pokrenite se. Ne dozvolite takvu vrstu aktivizma. Zatrite ga u korijenu. Streljajte! Streljajte!
Takvo poimanje svijeta je uistinu strašna stvar i užasan amanet koji ostavljamo svojoj djeci.
Zadnja sam osoba koju će zanimati nešto kao „nacionalni interes“, no upravo je nacionalni interes temelj ove priče i ono bitno što sav taj čopor ne razumije. Upravo je nacionalni interes katarza.
Naša i njihova.
Jer svakoj normalnoj zemlji od strateškog interesa treba biti budućnost, ne prošlost.
Ako je suprotno, do kraja života i mi i oni biti ćemo taoci krivih „nacionalnih interesa“ kao i naša djeca.
Za takvo nešto razumijeti ne trebaš biti Hrvoje Marušić.
Dovoljno je da budeš čovjek.
Autor/ica 👤Ivo Anić
