Zločinioci iz Grabovice i Uzdola korespondiraju sa svim ostalim zločiniocima
Povezani članci
Zločin je ZLOČIN, a onaj koji čini zločin jeste ZLOČINAC i ništa više.
Devedesetih godina u moju se domovinu “uselio” ratni zločin pod okriljem “zaštite vitalnih nacionalnih interesa”, a nakon rata je izgrađen klimavi državni sistem sa temeljom “zaštite vitalnih nacionalnih interesa”, čime se zaustavio rat kao produžena ruka politike, sa politikama kojima su cementirane geografske granice ratnih odnosa iz vremena rata.
Rat i dalje traje, drugim sredstvima, ali sa neutoljivo rastućom energetskom žestinom. Nacionalizam je svakodnevnica sadašnjeg bosanskohercegovačkog društva. Na taj i takav nacionalizam se lako lijepi fašizam koji svojom perfidnom izvedbom razara sve druge i drugačije, nakon užasa devedesetih, a u nedostatku “drugih i drugačijih” na “svom terenu” neumoljivo bez milosti se obrušava na drugačijemisleće “svoje”. To jeste užas fašizma! To jeste užas svih naših “vitalnih nacionalnih interesa” u kojima je važnije biti Bošnjak, Hrvat, Srbin, nego li sve ostalo. Čovjek je u takvom sistemu izgubljena jedinka koja je osuđena na sunovrat ukoliko se ne ušteka na rođenjem mu određen “vitalni nacionalni…”, dišući na škrge nametnutim mu plućima, misleći kroz “oko kolektiva”, umjesto da upražnjava Bogom mu dato pravo i mogućnost da bude normalno dijete svojih roditelja koji ga donesoše na ovaj svijet da hoda uspravno kao Čovjek.
Pozitivne silnice svih naših naroda se takvim sistemom pretvaraju u destrukciju i države i svakog građanina kao stuba svakog normalnog društva.
Ponosan sam na svoj dio učešća u Odbrambeno-oslobodilačkom ratu u kojem sam se kao pripadnik ARBiH borio za jedinstvenu, nedjeljivu i suverenu Republiku Bosnu i Hercegovinu po mjeri svih njenih građana, a protivu svih onih koji su ljepote bosanskohercegovačke htjeli između sebe podijeliti, radi svojih velikosrpskih i velikohrvatskih interesa, a osnovno sredstvo u toj njihovoj borbi su im bili etničko čišćenje pri čemu nisu birali sredstva. Dokaz za isto jesu kolometri i kilometri pisanih dokumanata iz haških presuda vinovnicima te njihove borbe kojima je pečat presuda o genocidu u Srebrenici i zločinačkim namjerama, genocidu u mom Prijedoru, Višegradu, Foči,… a i presuda “Udruženom zločinačkom poduhvatu” tzv “Hrvatske Zajednice Herceg Bosna”.
Vladajuća etnomafija vašingtonsko-dejtonski podijeljenje Republike Bosne i Hercegovine potvrđuje nakaradanost temelja kontinuiteta zaštite vitalnih nacionalnih interesa u kojima svi normalni građani dišu na škrge, lagano nestajući.
Činjenično je dokazivo da je sadašnji BeHa-entitet RS nastao na temeljima desetina hiljada nevinih žrtava nesrpskog stanovništva koji je prije rata, u ona “nenarodna vremena” zajednički živio na tim prostorima Bosne i Hercegovine. Vrh tog zločinjenja jeste genocid u Srebrenici kojeg prati “Prijedor ’92” koji od samog početka rata ukazuje na nedvosmislenu namjeru genocida na prostorima pod kontrolom velikosrpske izdajničko-zločinačke klike Slobodana Miloševića, Radovana Karadžića, Ratka Mladića i svih njihovih slijepih i zaslijepljenih sljedbenika.
Tzv. “HZHB” se temeljom njenog zločinačkopoduhvatnog udruživanja ugasila u Vašingtonu ’94-te, ali je infiltrirana u postratno federalno bitisanje na pola prostora Bosne i Hercegovine. Pseudofašističko krilo ratne politike HDZ puca u suštinske vrijednosti “Domovinskog rata” na šta svakodnevno ukazuju mnogi istaknuti hrvatski intelektualci, ali… Kontinuitet rata se nastavlja, nesmanjenom žestinom.
Otpor Miloševićoviziji “u kontinuitetu” se još uvijek dešava i u susjednoj nam Srbiji, ali kao da je sve to negdje na rubu zamorene svijesti srpskog seljaka i radnika koji uvijek iznova glasaju za sopstvene papke gurajući svoju intelektualnu elitu u zapećak, umanjujući time otvaranje ukupnog prostora čitave nam regije ka ozdravljenju društvenog duha i tome slijedećem ekonomskom preporodu.
Zbog čega?
Zbog svojih uskih mafijaškodobitnih interesa kroz stvorene države na ruševinama nekadašnje nam zajedničke velike domovine.
Osnovna borba za budućnost Zapadnog Balkana, u kojem je i moja domovina Bosna i Hercegovina, jeste borba između nacionalnog i građanskog koncepta.
Dok god je nacionalni koncept u dobitku, što mu omogućava i aktuelno ustrojstvo države Bosne i Hercegovine, sve će manje na tim prostorima biti građana, a sve većih Srba, Hrvata, Bošnjaka, sa dramatičnim demografskim odlivom čitavog prostora što bitno utiče na daljnji ekonomski i ukupni sunovrat svih država u kojima je nacionalni koncept dominion građanima.
Da se naslonim na temu užasa zadnjega rata gdje se dešavao sistematski organizovani ratni zločin iz ondašnjeg Beograda i ondašnjeg Zagreba nad Bosnom i Hercegovinom, potpomognut ratnim zločinima poput ovih užasa u Grabovici i Uzdolu od strane “ko fol oslobodioca” čije su radnje pripremale težnju uskih krugova uspostave begovata na suženom prostoru RBiH, uspostavi Begovata u kojima je tvrd vitalni nacionalni interes u kojemu nema Ibrahima iz Kozarca, Bege iz Prijedora, Irfana iz Zvornika, Azemine iz Višegrada, Hajrije iz Trebinja, niti Đule iz šeher Banja Luke.
Zločinioci iz Grabovice i Uzdola korespondiraju sa svim ostalim zločiniocima čijim sistemima daju “vjetar u leđa” i sigurno je to da su i oni neprijatelji Republike Bosne i Hercegovine, građanskog koncepta za kojeg su se časno borili časni pripadnici ARBiH.
Svaki zločinilac, i onaj u namjeri, jeste i moj neprijatelj, kao i svim ostalim normalnim građanima Bosne i Hercegovine.
Zato…
SMRT FAŠIZMU!!!
SLOBODA NARODU!!!