Zlikovci ne predstavljaju ničiju vjeru
Povezani članci
- Udruženi političko-medijsko-crkveni pothvat laži o Jasenovcu
- Vjekoslav Perica: GLAVNI POP PROTIV POPULISTA
- Korupcija u BiH “pojede” četiri miliona KM dnevno
- PETER VATAŠČIN: Boje emigracije
- Zvijezda velikog srca: Angelina Jolie donirala 50.000 dolara za stradale u poplavama u BiH i Srbiji
- „DAYTON“- DVADESET GODINA POSLIJE – proslava potpisivanja najveće podvale narodu BiH
Dobro koordiniran teroristički napad u Parizu kojeg su izvela 22 pripadnika ISIL-a ponovo je razotkrio svu slabost konvencionalnog pristupa rješavanju pitanja terorizma u Evropi. Dok je oružani incident u Sarajevu kojeg je tužilaštvo BiH okarakterisalo krivičnim djelom sa primjesama terorističkog čina u kojem su stradala dvojica pripadnika Oružanih Snaga BiH pokazao koji su dometi viritualne propagande radikalnih islamističkih krugova i svu slabost naših sigurnosnih agencija.
Piše: Nedžad Ahatović
Krenimo redom. U petak 13.11.2015. godine u 21:20 na kapiji D ulaza u Stadion „Stade De France“ u Parizu, bombaš samoubojica je aktivirao svoju paklenu mašinu i raznio se. Tačno deset minuta kasnije u 21:30 na kapiji H drugi bombaš samoubojica je također aktivirao svoju paklenu mašinu i raznio se. Između ove dvije eksplozije, teroristi su u očigledno planiranoj akciji napali bistro „Le Petit Cambodge”, a potom i bar “Le Carillon” u obližnjoj ulici Alibert. U ovim je lokalima život izgubilo 13 osoba, dok su bombaši samoubojice raznoseći se na prilazima stadionu smrtno ranili jednu osobu. Treći bombaš samoubojica, koji je nakon prve dvije eksplozije otkriven i očigledno bio u bijegu pred organima sigurnosti, aktivirao je svoju paklenu napravu u 21:43 i raznio se na Volterovom Bulevaru. U 21:48, teroristi izvode napad na terasu kafića na uglu ulica Faidherbe i Charonne, pri čemu je 19 osoba ubijeno. Svega minut kasnije četvorica terorista upadaju u koncertnu dvoranu pozorišta Bataclan i bez upozorenja otvaraju vatru na masu prisutnih na koncertu ubivši pri tom više od 80 ljudi. Sve se to dešava na potezu između Trga Republike i Trga Nacije duž koje su teroristi izazvali opću opasnost i doveli sigurnost grđana Pariza pod veliki znak pitanja. Cilj je očigledno bio da izazovu haos, paniku, strah i potpunu dezorijentaciju organa sigurnosti koji u međuvremenu evakuišu predsjednika Holanda sa stadiona. Ne može se reći da je odgovor službi sigurnosti u Parizu bio spor i neadekvatan, ali je izostala efikasnost zbog nepostojanja jasnih informacija o najvažnijim elementima napada, a to je koliki je broj napadača, gdje su locirani i šta je dalje njihov cilj. U opštoj konfuziji u 21:53 došlo je do zadnje detonacije na 400 metara od stadiona, kada se još jedan od terorista nakon što je lociran raznio aktivirajući paklenu napravu na sebi.
Jasno bilo od samog početka da je nakon prve eksplozije cilj napada bio stadion Stade De France. S ciljem zbunjivanja i dezorijentacije službi sigurnosti teroristi su izazvali niz dobro planiranih i brzo izvedenih oružanih incidenata na pravcu jedne od glavnih saobračajnica u Parizu koja vodi do stadiona. Međutim, bombaši samoubojice otkriveni su prije nego su ušli na tribine stadiona, te su svoje paklene mašine aktivirali na kapijama stadiona ili u njegovoj neposrednoj blizini ne želeći da se predaju. Želeći da napad u Parizu uspije i da izazovu što veći broj žrtava, teroristi su upali u koncertnu dvoranu pozorišta Bataclan i hladnokrvno pojedinačnom i rafalnom vatrom iz automatskog oružja pucali u okupljenu masu koja je pratila koncert. Zatim su za taoce uzeli preživjele i nastavili da mirno ubijaju posjetioce koncerta produžavajući krvavu dramu sve do 00:20 sati 14.11.2015. godine kada su jake snage specijalne policije upale u koncertnu dvoranu pozorišta Bataclan i u žestokom okršaju sa teroristima omogućili bijeg velikom broju talaca. Skoro svi napadači su bili eliminisani jedan po jedan, tako da je većina njih poslije ranjavanja ili ostanka bez municije aktiviralo svoje paklene mašine i raznijelo se.
Svi dosadašanji slični napadi terorista na Evropske prijestolnice, od 11. marta 2004. u kada je u Španiji desetak bombi eksplodiralo u jutarnjim satima u Madridu i njegovom predgrađu u četiri voza, kojom prilikom je poginula 191 osoba, a blizu 2.000 je bilo ranjenih. Zatim 7. jula 2005. u Velikoj Britaniji kada je u Londonu u četiri koordinirana samoubilačka napada na tri stanice podzemne željeznice i na londonski autobus život izgubilo 56 ljudi, a njih 700 je ranjeno. Svi ti napadi su imali u sebi inkorpiriran vrlo precizan plan sa kojim se nastojalo bombe ili bombaše samoubojice dovesti do gradskih reona gdje se okuplja jako veliki broj ljudi, a zatim izvesti simultani napad aktiviranjem eksploziva. Međutim, ono što se desilo u Parizu, ma koliko to paradoksalno zvučalo, nakon više od 129 mrtvih i 352 ranjena, ukazuje da takav plan nije uspio. Meta napada je bio sportski događaj, prijateljska utakmica reprezentacija Francuske i Njemačke na kojem je u tom trenutku boravilo više od 80.000 ljudi, da je napad kojim slučajem uspio bila bi to tragedija bez presedana u modernoj historiji čovječanstva.
Abdelhamid Abaaud, Belgijski državljanin marokanskog porijekla, povratnik sa sirijskog ratišta, poznat tamošnjim sigurnosnim agencijama po islamskom radikalizmu i podršci ISIL-u osmislio je i sa saučesnicima sproveo napade u Parizu. Svega dva dana poslije izvedenih napada Abdulhamid je lociran i opkoljlen u predgrađu Pariza, da bi u razmjeni vatre sa policijom bio likvidiran uz još dvoje ljudi od kojih i jedna žena koja se u bezizlaznoj situaciji u obračunu sa policijom raznijela. Abdelhamid Abaaud je bio jedan od glavnih ljudi ISIL-a za regrutaciju sa francuskog govornog područja koji ima na stotine regrutacijskih video poruka sa ratišta u Siriji. Njegova porodica, odrekla se ovog 28-godišnjaka nakon što je svog mlađeg brata starog svega 13 godina oteo i odveo u Siriju 2013. godine.
Borba protiv ovako koncipiranog sijanja horora na ulicama velikih evropskih gradova se prije svega vodi u propagandnom smislu i mora u svojoj esenciji da sadrži odbacivanje generalizovanja i poistovječivanja čitavih muslimanskih zajednica u Evropi sa bezobzirnim i hladnokrvnim ubijanjem nevinih ljudi. Upravo je ova generalizacija osnovna motorna pokretačka snaga islamističkih radikala koji iskazivanje vjerske mržnje i neravnopravnosti prema muslimanima u Evropi uzimjau kao svoj osnovni argument u regrutaciji. Ukoliko se generalizacija i prikriveno i otvoreno šikaniranje i šovinizam prema muslimanskim zajednicama nastavi, teror će prevladati i razne samozvane vođe ISIL-ovog kalifata će u regrutnim video klipovima preko interneta nastaviti pozivati muslimansku mladost da se u ime Allaha dž.š raznose eksplozivom ili da hladnokrvno ubijaju nevine ljude.
Da taj propagandni rat nakon Harisa Čauševića, Mevlida Jašarevića i Huseina Bilala Bosnića ponovo nije zaobišao ni Bosnu i Hercegovinu uvjerili smo se u ranim večernjim satima 18.11.2015. godine kada je Edin Omeragić inspirisan motivima propagande islamskih radikala iz automatske puške ustrijelio i usmrtio dvojicu pripadnika Oružanih Snaga BiH, Armina Salkića i Nedeljka Radića u prostoriji sportske kladionice u Sarajevskom naselju Rajlovac. Nakon izvršenog zločina, Edin Omeragić se povukao u roditeljsku kuću gdje je nakon policijske racije i opkoljavanja objekta izvršio i samoubistvo. Javnost u BiH je bila jedinstvena u osudi ovog podlog i kukavičkog zločina koji je na svjetlo dana iznio i katastrofalnu nespremnost, neorganizovanost, sukobe nadležnosti i potpuno odsustvo profesionalizma svih silnih sigurnosnih agencija u BiH. Javnost je u BiH nakon istupa čelnih ljudi ministarstva sigurnosti i ministarstva odbrane i drugih sigurnosnih agencija saznala da je ovaj individualni zločin izveden po receptu tzv. Lone Wolf napada islamskih radikala i militanata na “Murtede” i “Kafire”, sve naše sigurnosne kapacitete zatekao nespremnim. Isto kao i u slučaju podmetanja bombe kod policijske stanice u Bugojnu, i kod napada Mevlida Jašarevića na Američku ambasadu u Sarajevu.
Umjesto trapavih (da ne upotrijebim grublji izraz) izgovora, patetike, potpunog odsustva kriznog PR menagmenta, ispraznih akcionih planova i mjera, BiH sigurnosne službe moraju da se ozbiljno posvete svim oblicima radikalizma u BiH i odmah i bez odlaganja informativno obrade i evidentiraju sva lica koja su se u BiH vratila sa ratišta u Siriji i Ukrajini. Zatim se moraju posvetiti uspostavljanju jednog koordinacionog tijela na nivou države BiH u kojem će participirati sve agencije za zaštitu zakonitosti i ministarstvo odbrane BiH sa ciljem razmjene podataka i procjene sigurnosne situacije na osnovu kojih bi se poduzimale operativne i taktičke mjere prevencije i zaštite građana u BiH. To sve treba da prati uspostavljanje IT centra za praćenje i lociranje lica koja se bave radikalnom propagandom koristeći interntet i socijalne medije sa jasno određenim zakonskim i svim drugim ovlaštenjima. Sve to iziskuje dodatna ulaganja u sigurnosni sektor koji odavno nije luksuz već potreba kako bi se građani BiH zaštitili od svih vrsta radikalizma i nacionalizma u BiH. Velika je uloga i vjerskih zajednica, od kojih je Islamska vjerska zajednica u BiH shvatila težinu situacije i preko Reis-Ul-Ulemme Huseina Ef. Kavazovića poslala zadnjih dana vrlo snažne poruke od kojih jedna glasi – “Ne smijemo imati nikakve dileme, da zlikovci ne predstavljaju ničiju vjeru, a naročito ne, da pripadaju našoj zajednici dobra i mira…”