Zlatko Jelisavac: Korićanima
Povezani članci
- Predrag Lucić: Rasistima je i Papa crn
- NA OTVARANJU GALERIJE 11/07/95 I VISOKA DELEGACIJA TURSKE VLADE
- PROTIV KULTA BOŠNJAČKIH NACIONALISTA: Nedužne žrtve u Kazanima jednake su žrtvama u Prijedoru!
- Plenkovićevo uspravljanje kičme
- DANETOV LIČAN OREŠKOVIĆ
- „Svi oni koji negiraju slobodu drugima, ni sami je ne bi trebali imati“ – A.Lincoln
Za Alić Mehmeda, Alić Muju, Alić Seada, Bajrić Damira i još 196 njihovih sugrađana, put na slobodu nakon zatočeništva u logorima Omarska, Keraterm i Trnopolje, pretvorio se u put smrti. Iz konvoja u kojem je blizu hiljadu Prijedorčana, muškaraca, žena i djece krenulo prema Travniku, izdvojeno je dvije stotine muškaraca.
Strijeljanje na Korićanskim stijenama je preživjelo njih dvanaest. Uspjeli su se spasiti bacivši se ranije u provaliju. U svjedočenju pred Haškim tribunalom, preživjeli su naveli kako su srpski policajci civilima naredili da stanu na rub provalije, a potom su im pucali u leđa. Nakon što su civili popadali u provaliju, policajci su nastavili sa bacanjem bombi i dodatnim pucanjem kako niko ne bi preživio. (Tacno.net – Dvadeset godina od svirepog ubistva 200 prijedorskih civila)
(Postoji znamo POSLANICA
KORINĆANIMA upućena od Sv. Pavla žiteljima Korinta.
Ova poslanica nema veze s tim.
Nego s Korićanskim stijenama.)
Recimo foksterijer kojega si zimus
Razmrskao autom.
Ili kap vučicine krvi na glečeru.
Otople.
Izveli 200 ljudi iz tri autobusa
I pobili nad provalijom.
Pa vam velim
Korićani moji po stijenama:
Kvarc u satu
Poplavi od svoje pustinje.
Recimo moga ćaće
Našli četvrt rebra.
I sve u njoj – i mama i lopta
I djed i moje slike
S ekskurzije u Sloveniju.
Uplišale nas uniforme.
I utrobice.
Moj Petre.
Nama se zorom
U snajpere
Iskliktava oroz.
(Darko Cvijetić – Poslanica Korićanima)
Ovako je pisao pesnik iz Prijedora, moj prijatelj Darko Cvijetić, za Prijedorčane koji su pobijeni samo zato jer nisu bili “prave” nacionalnosti. Iz konvoja koji je išao za Travnik, na “sigurnu” teritoriju, policija je izdvojila 200 muškaraca i streljala ih na Korićanskim stenama.
Pričao mi prijatelj, danas živi u Rijeci, da nije krenuo tim konvojem za Travnik jer nije verovao u “garancije” ondašnjih vlasti u gradu.
Ima u Prijedoru kuća gde su mi ubili brata… Kuću smo našli, ali brata nismo…
Ima u Prijedoru grad-Stari grad koji je sravnjen sa zemljom, pa je opet podignut iz pepela…
Kada krenete tokom Une prema Bihaću naićete na spomenik ljudima koje su fašisti bacali sa litica u reku… To je Crna ruka…
Ima i Cvet u Jasenovcu
Ima i Nož-Žica-Srebrenica
Ima seoba
Genocida
Buke i besa neljudskog u ljudima