ENG
Život po mjeri katolibanske volje
Autor/ica 👤Marijan Vogrinec
Izdvajamo
- Neke su protuprosvjednice nosile crne marame na glavi, koje su bacile na tlo, a nekoliko su puta došle na čelo „moliteljske“ skupine i razvile pred njima LGBTQI zastavu duginih boja na što su reagirali redari tih što kleče i svojim tijelima „sakrili“ zastavu zbog koje se i inače „stadu“ diže kosa na glavi i spopada ih užas nad užasima. Umjetnica pak Arijana Lekić-Fridrih je s udrugom Domine izvela performans „Tiha misa“ te rekla medijima kako je „napokon došlo vrijeme reći javnosti tko organizira i zapravo stoji iza 'molitelja'. Iza ovih ljudi stoji udruga Vigilare iza koje stoji poljska udruga 'Ordo Iuris', koja je odigrala ključnu ulogu u zabrani pobačaja u Poljskoj. Hrvatskoj se neće dogoditi Poljska. Borit ćemo se za prava koja su naše majke i bake već izborile“. Član Predsjedništva SDP-a i europarlamentarac Predrag Fred-Matić je podržao protuprosvjed i ironično napomenuo da je „pored tolikih žena koje se svakodnevno ubija i prebija, najveća briga u Hrvatskoj kako se žene odijevaju i kako će biti drugotne“. Koja pak svjesno jest i pristaje biti drugotna, sluškinja mužu/partneru i inkubator za rađanje djece, neka bude. A je li država bila svjesna muškaraca s vidljivim ustaškim obilježjima među „moliteljima“, koja pojedinci nisu skrivali ni pred tv-kamerama? Nije. Na sramotu svih.
Povezani članci
Foto: Zeljko Hladika/Pixsell
Klečećom molitvom muškaraca radi discipliniranja i biblijskom „znanošću“ u strojarstvu protiv zdrave pameti? Znanost u Bibliji!? Da ne vjeruješ: čak međunarodno priznati lumeni vrhunske znanstveno-nastave ustanove Sveučilišta u Zagrebu – kakav je Fakultet strojarstva i brodogradnje – prihvaćaju diplomski rad o „tehničkim materijalima u Bibliji“ (sic transit) i njegovu obranu na diplomskom ispitu kao ozbiljnu potvrdu stečenih – strojarskih znanja. Umjesto da se dekan prof. dr. sc. Zdenko Tonković izmotava i medijima šalje pepeloposivački nesuvisle traktate nakon što se podigla prašina, mogao se prethodno – budući da priznaje legitimitet biblijskih maštarija i Katoličke crkve u strogo znanstvenom području – latiti pera, pa poslati Švedskoj kraljevskoj akademiji „stručno-znanstveni“ rad bogobojazne svoje diplomantkinje kako bi ga uzela u obzir prigodom razmatranja postignuća kandidata za Nobelovu nagradu
Marijan Vogrinec
Otkako se preokretnih 1990-ih godina u Hrvatskoj dogodio politički, svjetonazorski, ali i životnostandardni kopernikanski obrat nagore – ne nabolje, potvrđuje i službena statistika – dominantna se katolička vjera institucionalizirala kao nacionalni, moralni i svaki drugi autoritet ustavno proklamiranoj sekularnoj tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj, s tzv. trulog Zapada naplavljene su u javni život i takve truleži, oponašanja, plagijati, izopačenosti, krivotvorine, ovisnosti i trendovi kojima je pamet nepoznata da to jednostavno nije za povjerovati. Društvo s prethodno jasnim vrijednostima i definiranim odnosima vjerskih zajednica i države rapidno je atrofiralo u gotovo svim svojim ključnim determinantama do neprepoznatljivosti, ruiniranog je tzv. zdravlja nacije do te mjere da je uistinu povjerovati Smerdljikovu iz „Braće Karamazova“ ruskoga genija Fjodora Mihajloviča Dostojevskog kako boga nema, pa je sve dopušteno, jer da ga ima – ništa ne bi bilo dopušteno. E sad, da ga uistinu ima, zar bi se usudio – da ne idemo na milijun i kusur inih jezivih primjera stradanja i ratova – dopustiti i kojim to razumnim „planom čovjeku nedokučivim“ (sic transit) ubiti neki dan desetke tisuća nedužne djece, žena i muškaraca te ih bar dvostruko više učiniti trajnim invalidima, u hipu im oduzeti domove u kataklizmičnim potresima u Turskoj i Siriji!?
Da boga ima, kao što ga nema – pa ljudi čine najveća zla jedni drugima i protiv izvorne „božje volje“, jer ih ispovijed, pokora i hostija vode ravno u Kraljevstvo nebesko – bi li dopustio komične, klečeće molitvene igrokaze muškaraca protiv ravnopravnosti žena svake prve subote u mjesecu na zagrebačkom Trgu bana Jelačića? Na najprometnijemu mjestu u gradu, neradnog dana i pedesetak metara od trbuha metropole, tržnice Dolac. Da boga ima, kao što ga nema, a jest takav milosrdnik kakvomu se mole milijarde po globusu, malim bi prstom lijeve ruke ili samo migom obuzdao svaku prirodnu silu što mu „božju djecu“, plahu čeljad Eve i Adama zatire u najstrašnijoj pogibelji i prizvao pameti zrele muškarce što javno, čak i pred tv-okom i novinarskim fotoaparatima sramote i sebe i svoje obitelji glasno moleći sat vremena za čednost žena prije braka, u odijevanju i ponašanju, za njihovu bračnu vjernost, predanost kuhinji i rađanju djece, bespogovornom poštivanju muškarca kao glave obitelji, uvažavanju kao autoriteta čija riječ je i prva i zadnja, itsl.
Tragikomičan čučeći performans
Da boga ima, kao što ga nema, on bi i bez tragikomičnoga javnog molitvenog performansa muškaraca s krunicama u rukama, pognutih glava pod slikama Bogorodice i megafonom vođenim mrmljajućim Očenašima, Zdravim Marijama, Slavama Ocu… sâm uredio to što, je li, klečeći performeri drže da je božja volja. Ne bi im trebala ni radikalna udruga Vigilare, ni njezin perovođa John Vice Batarelo, dođoš iz vjerski fanatiziranog tabora dijela australskih Hrvata, koji sudski tužaka i fizičke i pravne osobe zbog „vrijeđanja katoličkih vjernika/vjere“, ni hodači pro life Željke Markić niti klerici što ne razlikuju pastoral od politike… Da boga ima, kao što ga nema, prizvao bi pameti politički radikalizirane i vjerski fanatizirane ne samo organizatore klečanja nego i sve te navodno zrele pater familiase što molitvenim blejanjem glumataju poslušne ovce te se srednjovjekovnom zatucanošću sramote pred ženskim članovima svojih obitelji, prijateljima, kolegama/icama s radnog mjesta, poznanicima… Koga oni mole i zašto bi ih taj koga mole – da i postoji, kao što srećom ne postoji – udovoljio njihovoj želji, a „božje kćeri“ bacio u srednjovjekovne negve, inkvizicijski im uvjetovao život te im ograničio krvavo stečenu slobodu na kuhinju, krunicu i molitvenik, rađanje i odgoj djece, pranje prljavog rublja i čišćenje cipela mužu te inkubatorski doziranu intimu o kojoj odlučuje samo muškarac?
Da boga ima, kao što Smoljnikov i toliki tzv. ljudi nahvao (dum Marin) „znaju“ da ga nema, valjda bi prije fanatičnog Johna Vice Batarela i istomišljenika u „pastirskoj“ haljini ili u civilu, nogoloptača što pilje u nebo i križaju se pri ulasku na igralište i inih poslušao dobrog papu Franju kad moli za mir i dobro u svijetu, zaštitu čovječanstva od opasnih klimatskih promjena i bujajućeg siromaštva, za zaustavljanje ratova, za ljude koji trpe zbog bolesti i nepravde, za ekumenizam, suradnju ljudi bez obzira na bilo koje razlike, itsl. A ne sluša ni Papu, gdje će ine smrtnike ogrezle u grijehu, koji pak spočitavaju drugima, čak najbližima… Ako je pitati te što odriču svaku svoju odgovornost za patnju „braće i sestara“ ne samo u vlastitoj sredini nego i kojekakvih „vođa“ posvuda u svijetu, „bog ima svoj plan zašto se događa to što se događa, pa i najgore zlo i stradanja, a taj plan je čovjeku nedokučiv“.
A „plan“ koji potresom ubija, sakati i ruši domove milijunima nedožnih, tzv. običnih/malih ljudi, žena i djece, zatire ih imperijalnim kapitalističkim ratovima i milijune tjera u progonstvo vražji je plan nedostojan boga. Vražji je plan s „božjim“ autografom i izvođenje desetke navodno zrelih muškaraca klečeći moliti na Trgu bana Josipa Jelačića – kao uvezena s tzv. trulog Zapada kvazivjerska epidemija širi se i na druge veće gradove u Bijednoj Našoj!? – „božju pomoć“ radi uskraćivanja krvavo stečenih u prošlih stotinjak godina ženskih prava i sloboda. Zapravo temeljnih ljudskih prava svakog pojedinca bez obzira na rodnu pripadnost na odlučivanje o svom životu. Žena nije ništa manje vrijedna od muškarca i nikakve molitve ni muški egoizam ne mogu pobiti tu znanstvenu činjenicu ma koliko se i ma gdje tko molio. Dovoljno je pogledati lica tih likova što prve subote u mjesecu već neko vrijeme od lani provokativno subotom kleče u samom srcu hrvatske metropole, pa da se i najdobronamjerniji čovjek – zgrozi. Mrak i tamjansko ozračje nekih inkvizicijskih presuda na lomače, španjolske čizme, užarena kliješta, mlinsko kamenje, bakrene bikove, željezne djevice, sprave za čupanje grudi i ine grozote jezivi su eho tragične srednjovjekovne sudbine „griješnih kćeri griješne Eve“ na izmaku prve četvrtine 21. stoljeća.
„Prosvjed ‘molitelja’ na Trgu trebao je biti zabranjen“, smatraju u Ženskoj mreži, a zadnje takvo klečanje je – pod nadzorom policije – popraćeno i protuprosvjedom aktivista za ženska prava i Zagrepčana koji se protive katoličkim fanaticima na koljenima. U kultnoj HTV-ovoj emisiji „Nedjeljom u 2“ Aleksandra Stankovića pak gostovao je poznati glumac i vlasnik „Kerekeš teatra“ iz Varaždina Jan Kerekeš, koji je nedavno organizirao satirično/humoristično „klečanje muškaraca na Trgu Sv. Vinograda, gdje su molili da gulaš uspije. Da nije ni preretki ni preveč šarf. Žene danas ne trebaju kuhati, nosimo im gulaš jer ih volimo takve kakve jesu“. Mediji su i slikom i riječju prenijeli Kerekešev ironičan gulaš-performans iz klijeti ponad Varažina, a tsunami mržnje i krvološtva – zajedničkog naslova: „Krvi ćemo vam se napiti…“ – svalio se na njega i obitelj iz tzv. vjerničkih krugova, što najbolje govori o kakvim se ljudima i katolicima radi, koliko poznaju/prakticiraju Deset zapovijedi Božjih, koliko znaju što je humor i sloboda umjetničke interpretacije, itsl.
Srednjovjekovni mentalitet, mrak, mržnja i netrpeljivost prema drukčijem mišljenju i onima koji nisu „mi“, uključivo tretman žene kao drugotne, nije se promijenio među dijelom militantnih katoličkih „pastira“ i „stada“, što i više od pola milenija kasnije izopačeno zazivaju tuđu krv. U ime nekakve svoje „pravovjernosti“, boga kakvoga samo oni vide i kakvomu se samo oni mole, boga koji ne preže ni od masovne uporabe lomače, španjolske čizme, užarenih kliješta, mlinskog kamenja, bakrenih bikova, željeznih djevica, sprava za čupanje grudi i inih grozota utjerivanja jednoumlja po mjeri novovjekovnih inkvizitora. „’Kerekeš teatar’ jako često aktualne stvari izbanalizira i napravi satiru od toga“, kazao je Jan Kerekeš Stankoviću. „Svatko tko nas prati može vidjeti da tu ima i ismijavanja korupcije i reakcije na cjepivo i reakcije na ovu i onu stranu seksualnosti. Sve što je aktualno, a mislimo da zauzima previše medijskog i društvenog prostora, mi odlučimo reći neku šalu ili pošalicu na taj račun. Smeta mi odnos molitelja s Trga bana Jelačića prema ženama, jer te žene nemaju svoj identitet. U 21. smo stoljeću i ženu se mora voljeti kakva jest.
„Muževi budite“
Ima raznih vjernika, i sâm sam vjernik. Ne moram klečati po trgu da bih mogao reći za sebe da sam vjernik. Bibliju sam pročitao prvi put još u osnovnoj školi, drugi put u srednjoj, a zadnji put dok sam radio na predstavi ‘Gloria’ u Puli kada sam glumio svećenika. Bio sam don Zane koji moli u skrovitosti. Tu je jedna poveznica koja je jako znakovita i referira se na sve koji se mole na trgovima. U Evanđelju po Mateju se kaže da kad moliš ne smiješ biti poput licemjera koji mole na raskrižjima ulica i željni da ih vide. Naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu i zatvori vrata, pomoli se i On koji je u skrovitosti čut će tvoje molitve. Ako kao veliki vjernik ne poštuješ to što piše u Bibliji, ako ne poštuješ Boga kao takvog, ne znam kako se onda možeš nazivati vjernikom i slati prijeteće poruke pune mržnje i zlobe i željeti nekom da prolije krv i govoriti mu da ćeš mu polomiti koljena. Vjera nema nikakve veze s tim i svi koji na taj način vide vjeru vjerujem da su tu zalutali.“
Protuprosvjed na Trgu bana Josipa Jelačića u organizaciji Ženske mreže Hrvatske, samo par metara od „molitelja“ iz projekta „Muževi budite“ katoličke udruge Hrvatska za život, nije prerastao u otvoren fizički sukob, a mogao je i nitko ne jamči da ubuduće neće pucati glave unatoč policiji u kordonu za razdvajanje. Po Hininom izvješću, „molitelji“ su četvrti put izašli na Trg, a protuprosvjednici prvi put. Molitvama za predbračnu čistoću, čednost u odijevanju i ponašanju žena suprotstavljena je egida o tomu da je „zahtjev muškaraca za uspostavu njihovog autoriteta u obitelji retrogradan, protuustavan i anticivilizacijski“. Parole „Prave žene nose transparante“, „Moja pipica, moja slobodica“, „Neću živjeti na koljenima“, „Mi nismo krive za vaše grijehe“, „Pustite me na miru“, „Žrtve patrijarhata“ te „Molite u svoja četiri zida“ i „Ženama je mjesto među mudracima, ne na madracima“ potvrda su zrele građanske svijesti. Najveći dio javnosti, čak i vjerničke, ne podržava to što čine klečeći katolički fundamentalisti. Takve, ne samo „molitelje“ sa središnjega zagrebačkog trga, neki mediji nazivaju katolibanima. Budući da su nametljivi i glasni, da imaju moralnu i financijsku pomoć sličnih iz inozemstva, da se povezuju i sikronizirano nastupaju, dojam je kako ih ima jako puno i da su snažni i utjecajni, što ne odgovara istini.
Neke su protuprosvjednice nosile crne marame na glavi, koje su bacile na tlo, a nekoliko su puta došle na čelo „moliteljske“ skupine i razvile pred njima LGBTQI zastavu duginih boja na što su reagirali redari tih što kleče i svojim tijelima „sakrili“ zastavu zbog koje se i inače „stadu“ diže kosa na glavi i spopada ih užas nad užasima. Umjetnica pak Arijana Lekić-Fridrih je s udrugom Domine izvela performans „Tiha misa“ te rekla medijima kako je „napokon došlo vrijeme reći javnosti tko organizira i zapravo stoji iza ‘molitelja’. Iza ovih ljudi stoji udruga Vigilare iza koje stoji poljska udruga ‘Ordo Iuris’, koja je odigrala ključnu ulogu u zabrani pobačaja u Poljskoj. Hrvatskoj se neće dogoditi Poljska. Borit ćemo se za prava koja su naše majke i bake već izborile“. Član Predsjedništva SDP-a i europarlamentarac Predrag Fred-Matić je podržao protuprosvjed i ironično napomenuo da je „pored tolikih žena koje se svakodnevno ubija i prebija, najveća briga u Hrvatskoj kako se žene odijevaju i kako će biti drugotne“. Koja pak svjesno jest i pristaje biti drugotna, sluškinja mužu/partneru i inkubator za rađanje djece, neka bude. A je li država bila svjesna muškaraca s vidljivim ustaškim obilježjima među „moliteljima“, koja pojedinci nisu skrivali ni pred tv-kamerama? Nije. Na sramotu svih.
Međutim, bilo bi dobro čuti zaručnice (npr. o predbračnoj suzdržanosti), supruge, kćeri, partnerice, kolegice s posla ili samo poznanice tih što cirkusantski kleče i na subotnji megafon-aport mrmljaju molitve naočigled cijelog svijeta što misle o razlozima, zahtjevima i posljedicama takve komunikacije s nadnaravnim. A one šute. Zašto šute? Zato što već jesu obespravljene kao žene u vlastitoj obitelji, kao majke, supruge, kćeri, bake i nemaju pravo glasa ni kad je posrijedi njihov vlastiti život, kamoli životi drugih žena koje njihovi muškarci žele zatočiti u srednjevjekovlje?
Nakon siječanjske „molitve krunice“ na zagrebačkom i nekim trgovima u Bijednoj Našoj, na portalu Muževi budite, prenosi medij Zagreb.info iz pera Dalibora Špadine, organizatori su pokušali navesti razloge, motive, potencijalne nejasnoće i pozadinu svoje inicijative. „Većini ljudi nije poznato kako se prva javna molitva krunice nije održala u listopadu 2022. Nego u lipnju iste godine i to ispred zagrebačke katedrale“, tvrde. „Bila nam je želja održati molitvu krunice najesen na istom mjestu, ali su u međuvremenu zbog radova katedralu i prostor oko nje zagradili, a mi smo bili primorani naći drugo mjesto molitve. U molitvi i osluškivanju dobili smo poticaj da se preselimo na Trg bana J. Jelačića, što je nekoliko molitvenih zajednica i potvrdilo. Razlog za poticaj je bio taj da je Trg ne samo glavni zagrebački trg nego i trg svih Hrvata i da ćemo molitvom na njemu posvetiti njega, ali i čitavu Hrvatsku. Eto, zbog toga Trg.“ A Evanđelje po Mateju? „Dijabolično je oslanjati se na biblijske citate izvan konteksta i gurati nam ih pod nos“, odgovaraju s portala Muževi budite. „Također je dijabolično da se u današnje vrijeme katolicima (u većinski katoličkoj državi) nastoji osporiti javna molitva i da ih se pokušava smjestiti u njihova četiri zida, dok istovremeno mnoge ideologije izlaze van i to kroz široka vrata.“
Muški autoritet
Inicijatori „molitvenog“ performansa koji uglavnom izaziva podsmijeh ljudi što kasno subotnje prijepodne obavljaju kupnju na Dolcu, ispijaju kave u okolnim kafićima, čekaju tramvaj, šetaju kućne ljubimce ili se susreću pa prošetaju s prijateljima ocjenjuju neistinitima tvrdnje kako baš u to doba dana/tjedna žele privući pozornost na sebe i na to što rade. „Ne radi se o tome“, kažu, „nego mediji rade senzaciju i privlače pozornost na nas. To što pojedincima smetaju nakane na koje molimo, govori više o njima nego o nama. Uostalom, Bog nikada ne uslišava nakane koje bi imale za cilj da se nekome u nečemu naškodi.“ Napadaju li žene? „Po čemu ste zaključili da smo mi protiv žena?“ – odgovaraju protupitanjem. „Gdje to piše u našem pozivu? U našim nakanama? Žene u našem pozivu i nakanama nisu nigdje izričito navedene. Mi prije svega molimo za nas da budemo bolji muškarci, muževi i očevi – svatko u svom pozivu. Ne znamo što bi tu moglo biti loše i usmjereno protiv žena. Uostalom, kod tih se nakana molimo za zagovor Blažene Djevice Marije, savršene žene i majke, Kraljice neba i zemlje. Nema nikakvog smisla reći da smo protiv žena, a molimo se Ženi svih žena da budemo bolji u svakom pogledu. Ono što mi ovdje vidimo jest iskrivljeno mišljenje lijevoliberalnih medija i pojedinaca da su svi katolički muškarci ženomrsci i nasilnici, a što je potpuno zlonamjerno tumačenje naše molitve i njezinih nakana.“
Kad je riječ o zalaganju za muški autoritet u obitelji pa i šire, u odnosu na žene, „molitelji“ pojašnjavaju: „Mi smo u nakanama naveli da želimo biti DUHOVNI autoriteti u obitelji, a to znači da želimo voditi obitelj u katoličkoj vjeri (a žena to ne želi i ne može!? – op. a.), potičući njezine članove na svakodnevnu obiteljsku molitvu, redovnu ispovijed, nedjeljnu sv. misu i zauzetiji vjernički život i to prvenstveno vlastitim primjerom. Mediji namjerno vade iz konteksta duhovnu dimenziju nakane, koju uostalom ne razumiju, kako bi nas, molitelje, prikazali kao obiteljske tirane i despote“. Kad već spominju ideologije s kojima osobno i skupno ne dijele ništa zajedničko, osobito s lijevoliberalnom i tzv. rodnom (sic transit), čemu ustaško znakovlje na molitvenim skupovima? Znaju li ti namjerno prkosni, „hrabri“ (pro)ustaše na javnom skupu tko su bile te nacifašističke podguzne muhe u najmračnije doba novije hrvatske povijesti, što su počinili ti nacionalni veleizdajnici ne mareći ni za boga niti za vraga? Isto to i još gore od toga čime su zaprijetili Janu Kerekešu samo zato što je s veselom družinom u klijeti molio za – dobar gulaš. Napili bi se krvi njegove dvogodišnje kćerkice Une!? Lomili bi koljena i njoj, i majci i ocu!?
Heeej, kakvi su to katolici!? Kakvi Hrvati!? Kakav je to bog kojemu se mole, a taj ne mrda malim nožnim prstom na toliku njihovu agresiju, mržnju i vampirsku krvožeđ!? Protivno Smoljnikovu, oni misle da ima boga koji im sve dopušta, pa i ideološki, katolibanski krvožedno ispijanje krvi dvogodišnje djevojčice, njezine majke i oca zato što neki veseljaci u klijeti satirički ironiziraju megafonsko klečanje na Trgu molitvom za dobar gulaš!? Imbecilno i pokvareno do nevjerovanja da je netko zdrave pameti i k tomu vjernik u stanju takvim čime groziti se drugom čovjeku, pa makar to, naravno, neće učiniti jer je u biti kukavna kukavica. Tamjanski vampiri mokri od posvećene tekućine iz vodovoda, internetski zakrabuljeni, gle, pili bi i dječju krv!? Nije ih strah da će im onaj teški križ s tornja katedrale pasti na lude glave umjesto kardinalu Josipu Bozaniću u predsoblje!?
„Gdje piše da podržavamo ustaše i ustašluk?“ – čuje se eho s „molitvena“ portala. „Naša je inicijativa apolitična i ne prijanja ni uz kakvu ideologiju. U svome pozivu na krunicu službeno smo se ogradili od svakog pojedinca koji bi mogao nositi bilo kakvo ideološko obilježje, pa tako i ono ustaško. Ustašluk je povijesno naslijeđe koje osuđujemo i kojem nije mjesto u molitvenoj i miroljubivoj inicijativi, a osobe koje ga, unatoč našim upozorenjima i ograđivanjima, javno propagiraju na našim molitvama same su sebe isključile iz našeg zajedništva i same inicijative.“ Ako je tako, a nije – već se unaprijed, pri pisanju poziva na „molitvu“ znalo da će doći i (pro)ustaše provocirati javnost – čemu služe „molitveni“ redari? Za zaklanjati tijelima mrsku zastavu duginih boja da ne bi nekog „molitelja“ žedna dječje krvi kolpalo od bijesa!? Dajte najte, pa nismo munjeni! Itekako se znâ da su notorni, krvožedni (pro)ustašluk i dobar dio katoličkog klera jučer, danas i bit će sutra kao prst i nokat.
Biblija na diplomskom ispitu
„Ne biste vjerovali“, tvrdi se na rečenu portalu, „ali nas ne plaća nitko. Uostalom, za što bi nas trebalo platiti? Zar za organizaciju koja doslovno stoji nula kuna i sastoji se od volontiranja odnosno dobre volje? Ili pak za molitelje koje većinski ni ne poznajemo? Koji bi segment molitve trebalo platiti da bi ona javno funkcionirala? Molitva je oduvijek bila besplatan i uvijek dostupan način komunikacije s Bogom. Javnu molitvu krunice u Zagrebu organizira bratstvo ‘Vitezovi Bezgrešnog Srca Marijina’ u sklopu projekta ‘Muževi budite’ i udruge ‘Hrvatska za život’. (…) Premda je u medijima plasiran stav kako iza ove inicijative stoji velik broj katoličkih i desnih udruga, to jednostavno ne stoji.“ Tvrde, to „podsjeća na teorije zavjere na granici sa znanstvenom fantastikom“.
A kad je već riječ o znanstvenoj fantastici, indikativno je također da se ovih dana podigla izvjesna medijska prašina u povodu obranjenoga diplomskog rada „Osvrt na tehničke materijale u Bibliji“ na Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu, koji ne samo nema veze ni sa strojarstvom niti s brodogradnjom već i izjednačava Bibliju sa znanošću što je izvan svake pameti. Fakultet je, reagirajući na medijsku buku, pojasnio da taj diplomski rad, doduše, sadržajno nije baš „strojarski“, da sadržaj odobrava povjerenstvo te će ubuduće unaprijediti proceduru. Puno je toga jasnije kad se znâ da je mentorica studentici bila Vera Rade (ne želi razgovarati s novinarima), članica Udruge Hrvata BiH „Prsten“, kandidatkinja stranke U ime obitelji Željke Markić na izborima 2015. godine u VII. izbornoj jedinici, gdje je dobila tek 57 glasova. Sic transit. Da ti pamet stane, znanost u Bibliji!? Da ti pamet stane i zbog činjenice da čak međunarodno priznati lumeni vrhunske znanstveno-nastave ustanove Sveučilišta u Zagrebu – kakav je Fakultet strojarstva i brodogradnje – mogu prihvatiti diplomski rad o „tehničkim materijalima“ u Bibliji (sic transit) i njegovu obranu na diplomskom ispitu kao ozbiljnu potvrdu stečenih – strojarskih znanja.
Umjesto da se dekan prof. dr. sc. Zdenko Tonković izmotava i medijima šalje pepeloposivački nesuvisle traktate nakon što se podigla prašina, mogao se prethodno – budući da priznaje legitimitet biblijskih maštarija i Katoličke crkve u strogo znanstvenom području – latiti pera, pa poslati Švedskoj kraljevskoj akademiji „stručno-znanstveni“ rad bogobojazne svoje diplomantkinje kako bi ga uzela u obzir prigodom razmatranja postignuća kandidata za Nobelovu nagradu.
Autor/ica 👤Marijan Vogrinec
