Život i smrt na testu uživo

Izdvajamo

• Dakako, i nikad neće zaboraviti revolveraški/divljezapadno naplatiti svoju „obranu bankarevog prava“ na otimanje ranča s obiljem vode i plodnom zemljom tvrdoglavomu malom stočaru/rataru kojem vremenske neprilike nisu dopustile vratiti dug čim je vjerovnik zaatražio, a on se baš zainatio prkositi sudbini glouba pred kopcem.

Povezani članci

• Izgubljeni u Oluji
• Batinaška ispostava Ministarstva kulture
• Prokleta avlija
• Čitulja za Srđu Popovića: „Jedan po jedan odlaze gospoda, u crnome lijesu…“
• LIBERALNA KONTRAREVOLUCIJA GALOPIRA HRVATSKOM
• Olujno ljeto

Foto: Aris Messinis/AFP/Getty Images

Međunarodni je institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane objavio studiju makedonskog povjesničara, novinara i publicista Dejana Azeskog „Ukrajina 2022: Poligon za testiranje novog i starog oružja“, analizu zbivanja u kontekstu vojnih efektiva sukobljenih strana. Ukrajinski rat će obilježiti budućnost Europe i tzv. međunarodnog poretka više no američke agresije na Afganistan, Irak, Libiju, Siriju, ranije na Koreju i Vijetnam, ali i na karipske, još neke azijske, bliskoistočne te afričke zemlje, jer to što se već više od godine događa testiranjem života i smrti na ukrajinskom poligonu in vivo izravno znači testiranje budućnosti smisla ljudskog opstanka na planetu. „Najvažnija je činjenica da se radi o vojnoj operaciji“, tvrdi Azeski, „ratu bez presedana u modernoj povijesti nakon završetka Hladnog rata. Napadom i vođenjem rata nemilosrdno su, brutalno i namjerno zgažena i kršena sva međunarodnopravna, humanitarna i druga pravila, koja reguliraju ponašanje suverenih i neovisnih država u međunarodnim odnosima”.

Marijan Vogrinec

Bez obzira na ove ili one laži sa Zapada i s Istoka o tomu tko (ni)je kriv za ukrajinski rat – koje pristrani mediji papagajski razvlače kao žvakaću gumu – u Ukrajini do posljednje kapi krvi posljednjeg Ukrajinca/ke ratuje SAD protiv Ruske Federacije. I bez obzira na ove ili one „alibije“ – Rusija je napala „ničim izazvana“ i „prisiljeni smo denacificirati Ukrajinu, suzbiti neonacizam“ – činjenica jest da je SAD namjerno, subverzivno izazvao Rusku Federaciju na tzv. specijalnu operaciju, ne samo širenjem NATO-a s nuklearnim arsenalom na rusku granicu. SAD je na toj tzv. crvenoj crti podijelio Europu i svijet na proamerički („jadna Ukrajina, pomozimo joj svim sredstvima pobijediti agresora“) i proruski tabor („američki imperijalizam agresivno želi dominirati svijetom“) te programirano otvorio Pandorinu kutiju globalne inflacije, energetske, prehrambene, sigurnosne i ine krize dugoročno tragičnih posljedica kakve Kugla nije iskusila nakon Drugoga svjetskog rata. Ukrajinski rat, ma kakvim pregovorima završio, to je jedino izvjesno kao i za svaki drugi rat ikad u povijesti – neće imati pobjednika. Čovječanstvo je uvijek gubitnik. Ljudska savjest će opet biti poražena, a glavni arhitekti i izvođači uvijek besmislenih tragedija proći će lišo. Kao uvijek u povijesti budući da ni tu i tamo dekapitacije nisu ni približno ekvivalent, kamoli pravedno plaćen puni ceh za tragedije.

Možda više od moralnog i međunarodnopravnog pada polit-ekonomske i vojne savjesti ukrajinskoratnih tzv. gospodara života i smrti u blatan glib ljudske nedostojnosti, globalno pada u oči njihova, je li, hipermilitarna praksa dvostruka praktičnog cilja: izbaciti s tržišta u EU rusku (i kinesku, dakako) ekonomsku konkurenciju i utjecaj te iskoristiti rat kao poligon za testiranje uživo novih i još ubitačnijih oružja. SAD/EU/NATO-u i tzv. partnerima je ukrajinski rat bio potreban kao „alibi“ radi anatemiziranja Rusije kao režima „autokracije“, je li, „krvnog neprijatelja“ tzv. zapadnih demokratskih vrijednosti, pa je došao čas da „udruženi Zapad“ pobijedi Rusiju tim izbacivanjem s europskog i svjetskog tržišta (energenti, etc.) i kao velesile u kreiranju suvremenih međunarodnih odnosa. SAD-u je to uspjelo u Uniji na polit-ekonomskom području, pa zemlje EU-a od lani plaćaju četiri-pet puta skuplje američku te naftu i plin iz zemalja u kojima (pro)američke megakorporacije korumpiraju marionetske vlasti i uzimaju im ugljikovodike po kikiriki cijenama. To je – ekstraprofiti dominacijom na tržištu te političko-vojna eutanazija konkurencije – ključan razlog rata u Ukrajini, sve drugo su priče za malu djecu.

Političko sljepilo, neiskustvo i nacionalna ne-svijest izrazito manipulativno podatnoga bivšeg osrednjega tv-komedijaša Volodimira Zelenskog, u toj je nečovječnoj, krvavoj igri proameričkoga „udruženog Zapada“ protiv Rusije – kec na jedanaest. U okolnostima kada ukrajinski predsjednik ima već cca pola milijuna ubijenih/ranjenih vojnika i civila, tisuće gradova/sela sravnjenih sa zemljom, razorenu ključnu infrastrukturu, uvjerljivo zauzet jugoistok države s anektiranim još 2014. godine poluotokom Krimom, više od 10 milijuna po inozemstvu raseljenih Ukrajinaca (dobar dio ih se nikad neće vratiti u domovinu, osobito mlađi), Zelenski urbi et orbi viče iz svega glasa: „Prijatelji u SAD-u, EU i drugdje na Zapadu, šaljite nam još oružja, dajte nam moderne tenkove, haubice, rakete, dronove kamikaze, helikoptere, transportere, ratne brodove, streljivo… Dajte nam borbene avione! Moramo zajedno sa Zapadom pobijediti Rusiju, istjerati agresora iz Ukrajine i obraniti Europu i svijet od ruskog imperilalizma!“ SAD/NATO s EU-om i tzv. partnerima/saveznicima u godini je dana poslao Kijevu cca 150 milijardâ dolara/eura tzv. pomoći, Bruxelles je pak obavezao zemlje EU-a otplaćivati kamatu na 18 milijardâ eura posebnog kredita Ukrajini, etc., ali sve to Zelenskom još nije dosta niti je nakon godine rata ukrajinsko-zapadna pobjeda nad Rusima uopće – naslutljiva. Možda jest „vojnim stručnjacima“ tipa izvjesnoga Ivice Mandića s Nove TV po kojima su Rusi odavno već izgubili rat, jer su bleferi, „tigar od papira“…, samo se to iz nekih neobjašnjivih razloga – ne vidi i ne čuje. Sic transit.

NATO-ov pohod na Istok

Umjesto da gradi mir kad već nije bio sposoban spriječiti rat s Rusijom – mirotvorstvo i potentan razvoj zemlje u sigurnosno stabilnim uvjetima mu je temeljna zadaća u opisu predsjedničkog posla, a ne nekontrolirano, je li, mlataranje tomahavkom oko usijane glave o kojoj će ionako odlučiti – SAD i Rusija kada se na to odluče –Zelenski neodgovorno porširuje taj ratni poligon na kojemu Zapad i Rusija testiraju život i smrt in vivo. „Nije dosta, dajte nam još oružja!“ – dere se iz svega glasa, a iz SAD/NATO-a jezivi eho: „Ne brigaj, prijatelju, šaljemo koliko treba i dokle treba!“ Sve u nastavku unaprijed smišljene, sulude igre s tuđim životima. SAD-ovim licemjernim nagovorom s figom u džepu, Zelenski nije želio spriječiti rat, a morao je, dogovorom s prvim susjedom koji je upozoravao da se, je li, osjeća ozbiljno ugroženim širenjem NATO-a na njegovu granicu. Širenje Sjevernoatlantskoga vojnog saveza na Istok kršenje je obećanja ruskom šefu države Borisu Jeljcinu kako se to neće dogoditi, no – dogodilo se. I nastavlja se događati, izravno riskirajući Treći (nuklearni) svjetski rat. À propos, istaknuti je američki diplomat još 1997. godine ocijenio NATO-ov pohod na Istok vrlo opasnom i neodgovornom politikom Zapada.

Nitko s Istoka – u okolnostima raspada SSSR-a i komunističkog bloka te njegove vojne šake Varšavskog ugovora – nije prijetio ni zapadnoj Europi niti SAD-u i ostaku kapitalističkog svijeta. No, megakorporativni kapital posredovan političkim/vojnim poslovođama na čelu najmoćnijih zapadnih država/saveza ipak nije bio kadar zatvoriti još hladnoratovski razjapljena usta nad slasnim, i nedoanjanim, zalogajem najveće i najbogatije zemlje na svijetu, Rusije, tzv. globalno najunosnije nekretnine (dr. sc. Slavko Kulić), pa je i ukrajinski rat samo jedna epizoda u američko-ruskoj drami. Njezini akteri, zapravo, ne šišaju pola posto ni Zelenskog niti količinu sve tragedije cca 45 milijuna žitelja uistinu i povijesno napaćene zemlje, nego su im drugi interesi na umu. Stoga je pretpostaviti, oslanjajući se na loša iskustva militaristički trknute Kugle i prepoznajući te „druge interese“, rat će imati i nove epizode, nove aktere, jamačno druga ili čak ista oružja bili u Washingtonu demokrati ili republikanci na vlasti, a u Moskvi „ruski car Putin“ ili netko drugi. Povijest uči da je i za rat i za ljubav potrebno dvoje.

Međunarodni je institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane objavio ovih dana studiju makedonskog povjesničara, novinara i publicista Dejana Azeskog „Ukrajina 2022: Poligon za testiranje novog i starog oružja“, analizu zbivanja u kontekstu vojnih efektiva sukobljenih strana. Ukrajinski rat će obilježiti budućnost Europe i tzv. međunarodnog poretka više no američke agresije na Afganistan, Irak, Libiju, Siriju, ranije na Koreju i Vijetnam, ali i na karipske, još neke azijske, bliskoistočne te afričke zemlje, jer to što se već više od godine događa testiranjem života i smrti na ukrajinskom poligonu in vivo izravno znači testiranje budućnosti smisla ljudskog opstanka na planetu. „Najvažnija je činjenica da se radi o vojnoj operaciji“, tvrdi Azeski, „ratu bez presedana u modernoj povijesti nakon završetka Hladnog rata. Napadom i vođenjem rata nemilosrdno su, brutalno i namjerno zgažena i kršena sva međunarodnopravna, humanitarna i druga pravila, koja reguliraju ponašanje suverenih i neovisnih država u međunarodnim odnosima.“ E sad, povjesničar Dejan Azeski, proamerički pristran do neukusa, amnestira provokativnu ulogu SAD/EU/NATO-a s tzv. partnerima u aktiviranju ruskoga ratnog stroja kao „alibija“ za udruženi zapadni izgon s tržišta ruske ekonomske i vojne konkurencije, ali i političkog utjecaja s međunarodne scene.

Taj SAD-ov obrazac, dakako, vrijedi i za Kinu, koja je sljedeća na redu. Azeski namjerno ne uvažava bahatu američko-zapadnu praksu kršenja temeljnih međunarodnih pravila ponašanja prema suverenim državama i ignoriranja istih svjetskih organizacija što ih sada Moskvi nabija na nos. Ako se SAD ima pravo „braniti“ u Koreji, Vijetnamu, Afganistanu, Iraku, Libiji, Siriji, Jemenu, na Karibima i drugdje po Latinskoj Americi, Africi, pa i sada u Ukrajini, za što nije fasovao nikakve međunarodnopravne osude i sankcije, otkud ikomu i u SAD/EU/NATO-u te svjetskim organizacijama pravo da se po istoj nelogici, gaženjem istih međunarodnih normi – Rusi ne smiju „braniti“ u Ukrajini!? Problem je u tomu da globalna ne-svijest i ne-savjest, potčinjene grozno promiskuitetnom principu o „pravu jačega“, jednostavno nisu zrele javno/učinkovito suprotstaviti latinskoj gluposti (Qud licet Iovi, non licet bovi) o tomu da je, je li, dopušteno Jupiteru što volu nije. Kad svijest i savjest čovječanstva budu jednako tretirale moćne i manje moćne ili sasvim nemoćne – SAD i Irak, Rusiju i Ukrajinu, Rusiju i SAD, etc. – odnosno bile zrele/sposobne privesti neodgovorne pred lice pravde koja ima globalno neupitan autoritet, onda će puno toga u svijetu legnuti na pravo mjesto. Nije normalno uzeti zdravo za gotovo to da, je li,  Jupiter može/smije sve što hoće, a vol ne smije ni ono što mu je priroda podarila, ponekad i sâmi Jupiter.

Kriju se činjenice

Neki se tzv. vojni analitičari/stručnjaci/stratezi u medijima čudom čude i daju na sva zvona činjenicu kako u ukrajinskom ratu – na ruskoj strani – sudjeluju tzv. psi rata, domaći i strani plaćenici, npr. privatna paravojska Wagner „Putinovog kuhara“ Jevgenija Prigožina (plaća čak 2000 dolara mjesečno), nemilosrdni čečenski militanti Ramsana Kadirova, etc., koji se angažiraju na najkritičnijim ratištima, u najkrvavijim bitkama. S druge pak strane bojišnice, na ukrajinskoj je strani donedavno – do uništenja u Mariupolju – ratovala je postrojba Azov u kojoj su među „psima rata“ bili i Hrvati (jedan je zarobljen) i mnogi drugi stranci pronacističkih nazora. No te se činjenice kriju u proameričkim medijima, a za režim je u Kijevu ta postrojba domoljubni idol, vrh vrhova svakog junaštva/zasluga. Međutim, plaćenici, tzv. psi rata, povijesna su činjenica od pamtivijeka, bilo ih je u svim vojskama na svim stranama svijeta, bilo ih je u Domovinskom ratu u RH i BiH. Francuska i dan-danas održava zloglasnu Legiju stranaca (u njoj je bio i Ante Gotovina s nekoliko danas umirovljenih generala HV-a) u koju se novače i kriminalci, ljudi u sukobu sa zakonom, kažnjenici, injsl. te ih se s promijenjenim imenima šalje u razne dijelove svijeta (bivše ili još postojeće kolonije, itd.) gdje, je li, Francuska ima neke interese.

SAD, ne budi na rapu događaja, odavno već koristi „pse rata“, plaćenike i privatne vojske – smanjuje broj redovnih vojnika – čime je prvi i najmoćniji na svijetu. Uncle Sam je samo od 2010. godine koristio „pse rata“ u više od 70 svojih ratova širom svijeta, a mediji su tu i tamo, stidljivo spominjali uglavnom Blackwater (danas Academi), gdje su angažirani profesionalci s ratnim iskustvom u mnogim zemljama, natprosječno su plaćeni i uvježbani te sposobni ubojito djelovati gdje god im se i kada naredi. Tu su i – Business Insider ih je opisao „najmoćnijim plaćeničkim vojskama u svijetu“, s više od 625.000 pripadnika – G4S (iza Wal-Maera), pa Unit Resources, Erinys, DynCorp, Triple Canopy, Aegis Defense Services, Defion International, etc. Ti ratnički profesionalci ostaju na osiguranju američkih interesa (naftnih polja/instalacija, megakorporativnih ureda i predstavnika, važnih pojedinaca i njihovih obitelji, diplomatskih zgrada, etc.) i nakon što se američka/NATO-ova vojska povuče, odnosno ostaje sudjelovati na razne načine u očuvanju marionetskih režima, pomagati i obučavati „demokratske“ pokrete radi destabilizacije/rušenja režima koji se ne žele pokoriti američkim diktatima… Također nije tajna da „pse rata“ imaju i svi Uncle Samovi europski i ini tzv. partneri/saveznici  te ih koriste za iste prljave ciljeve koji s međunarodnim pravom nemaju blage veze.

Pa kad se (pro)američki političari i mediji – uključivo režimsku tzv. javnu kuću HRT i ine hrvatske tzv.mainstream – bruse jezike na Prigožinovom Wagneru i Kadirovljevim Čečenima, bilo bi pošteno najprije metlu u ruke i očistiti pred svojim pragom. Tek onda tuđe dvorište. Što je red, red je!? A to itekako vrijedi i za IFIMES-ova autora studije „Ukrajina 2022: Poligon za testiranje novog i starog oružja“ publicista Dejana Azeskog, koji će s neba pa u rebra: „Ukrajinske vlasti – kao i međunarodna zajednica – moraju jasno upozoriti da su u agresiju već uključeni legionari iz nekih ranijih vojnih sukoba, ali nije isključeno da će agresor utjecati na formiranje paravojnih postrojbi i na taj način se distancirati od zločina, koji se već događaju i koji će sasvim sigurno biti procesuirani, jer već postoji pravna praksa iz balkanskih ratova.“ Azeski nije najprije ispekao, pa rekao, nego bubnuo i ostao živ. „Pravna praksa“ za tzv. balkanske ratove, ali i za teške zločine u Ruandi, injsl. ne vrijedi za velesile kao što su SAD i Rusija. Gdje je, kada i kako procesuiran itko iz Bijele kuće ili Pentagona za besprimjerne američke ratne i zločine protiv čovječnosti od Vijetnama (tri milijuna ubijenih, razorena zemlja i zatovana priroda) do Iraka (mučki smaknut lider suverene države, opljačkana nafta, genocid u gradu Al-Fallujahu strašniji od ruskog pokolja u Mariupolju i zloporabe događaja u Buči), za zvjerske torture nedužnih muslimana u Abu Graibu i Guantanamu, najstrašnijim američkim logorima nakon Auschwitza?

Divljezapadni revolveraš

Tko je iz Kremlja procesuiran za zločine sovjetske vojske u Afganistanu prije ulaska SAD/NATO-a nastaviti tamo podjednako krvavu praksu? Ni Uncle Sam niti Kremlj ne priznaju nikakav tzv. međunarodni sud kad je njihova koža na bubnju, pa neće ni ubuduće, a tzv. međunarodna pravda jaka je na jeziku i kad trenira strogoću na malim hitlerima, koji velikima karikaturalno služe kao Pedro, za pokazivanje u globalnom izlogu, ali ne kao primjer i opomena zbog kojih će se svakomu strah uvući u gaće. Ta vrst „pravde“ vrijedi samo za globalne autsajdere kakvi su Srbi, Hrvati, Bošnjaci, Hutui, Tutsiji, injsl. s kojima će se komedijati u Haagu. I točka.

Uncle Samu pak, divljezapadnom revolverašu u globalnomu prerijskom gradiću – koji po klasičnom vestern-obrascu ima ambicioznog bankara sa stalno otvorenim okom prema senatorskom fotelju (megakorporativni kapital), šerifa s mjesnim i saveznim sucem (političku/vojnu kastu) i rulju spremnu na mig lokalnih „čuvara zakona“ čoporativno linčovati („obrana američke slobode“, sic transit) – neprekidno trebaju „neprijatelji“. Bez njih ne bi imao smisla i ne bi bildao imidž najbržega, najjačega, najhrabrijeg i najopasnijega u gradiću i šire. Pa će SAD-u desetljećima nakon Drugoga svjetskog rata višedesetljetni neprijatelj biti „komunizam“– i revolveraš će uredovati u Koreji i Vijetnamu – potom „terorizam“, i kod afganistanskog će, iračkog, libijskog, sirijskog, abugraibskog, guantanamskog, injsl. O.K. Corrala ostaviti više milijunamrtvih/ranjenih „bandita klana Clanton“. Ali tu nije kraj. Washingtonski će Pet Garrett potegnuti oba crveno-bijelo-zvjezdasta Colta opet na „autokraciju“ reinkarniranog Billyja the Kida u Ukrajini. Vrag znâ čime „izazvan“, kada i u kojoj još nedođiji kada odluči „braniti američku slobodu“, tzv. zapadne demokratske vrijednosti i naš način života. Sic transit.

Dakako, i nikad neće zaboraviti revolveraški/divljezapadno naplatiti svoju „obranu bankarevog prava“ na otimanje ranča s obiljem vode i plodnom zemljom tvrdoglavomu malom stočaru/rataru kojem vremenske neprilike nisu dopustile vratiti dug čim je vjerovnik zaatražio, a on se baš zainatio prkositi sudbini glouba pred kopcem.