ENG
Zaslužuje li reis Cerić nagradu za mir?
Autor/ica
Povezani članci
On, reis-ul-ulema Mustafa Cerić, nagrađeni, najveći je vjerski autoritet muslimana u Bosni i Hercegovini. Priznanje za doprinos miru dodijelit će mu talijanska Fondacija Ducci, na svečanoj ceremoniji koja će se u martu održati na rimskom Kapitolu (Campidoglio). Međutim, postoji problem: prema mišljenju pojedinih boraca za ljudska prava iz BiH, Cerić je u suštini jedan obični integralista koji se krije iza plašta prividne tolerancije. Ovu optužbu listu Il Piccolo povjerava Refik Hodžić, društveni aktivista koji se zalaže za ljudska prava i afirmisani autor dokumentaraca. „Cerić među Bošnjacima igra sve značajniju ulogu, koja postaje bitnija i od uloge političara“, objašnjava Hodžić i dodaje: „Svjestan je svoje moći, i često preuzima ulogu suparnika premijera Republike Srpske Milorada Dodika, naglašavajući pri tome podjeljenost i nedostatak povjerenja među Srbima i Bošnjacima. Koristi identičnu retoriku, ističući da Bošnjacima neprekidno prijeti represija i nestanak, te da su Islamska zajednica i on lično njihovi jedini zaštitnici.“
Čovjek koji se usprotivio dodjeli ove nagrade je Feđa Štukan, glumac koji se pojavljuje i u filmu Angeline Jolie „U zemlji krvi i meda“. Štukan, inače i sam Bošnjak, baš kao i Hodžić, pokrenuo je online peticiju kako bi se spriječila dodjela ovog priznanja. Zašto? „Cerić ima dvije suprotne strategije: svoju „vanjsku politiku“- gdje se predstavlja kao muslimanski lider promotor mira, i djelovanje u svojoj zemlji – gdje muslimane poziva da mrze one ‘koji ne mrze’ te prijeti nasiljem. Njegovi javni nastupi dižu tenzije i smanjuju svaki mogućnost pomirenja“, kaže Štukan. Prema mišljenju ovog glumca, različite nevladine organizacije našle su se na Cerićevom udaru, poput Helsinškog komiteta za ljudska prava i Centra za nenasilnu aktivnost, koji je „napravio konkretne korake za pomirenje ratnih veterana. Ovakvim ponašanjem, Cerić daje „punu slobodu svojim sljedbenicima da napadaju. To se desilo i prilikom pokušaja organizovanja gay parade u Sarajevu, kada su i organizatori i učesnici bili brutalno pretučeni“, zaključuje Štukan.
Nije Cerić jedini koji u BiH produbljuje etničke tenzije, ali „njegove izjave vezane za temu vjeronauke u Kantonu Sarajevo, koji je donio odluku da je proglasi neobaveznim predmetom u osnovnim školama u kojima je bila izjednačavana s matematikom, jezicima i naučnim materijama, prevršile su svaku mjeru“, kritikuje Hodžić i nastavlja: „Najavio je nasilne mjere ukoliko ova odluka ne bude opovrgnuta i da će vlasti na savjesti imati tzv. ‘Sarajevsko proljeće’ ukoliko se ne ukine. Javno je napao Veru Jovanović, direktoricu Helsinškog komiteta, zbog pozivanja na ljudska prava u kontekstu odluke o vjeronauci, rekavši kako ona nema pravo interpretirati šta su ljudska prava Bošnjaka posto služi interesima Beograda i onima čija je namjera uništiti Bošnjake. I sve to valjda zbog toga što nosi srpsko prezime.“ Usprkos optužbama za diskriminaciju NGO-a na vjerskoj osnovi, u navedenim slučajevima nikakve mjere protiv Cerić
Autor/ica
