Zapisi iz Japana – Zemlja između sjećanja i zaborava

Povezani članci

• Bilježnica Robija K.: Pada li vlada?
• Dnevni (ne)red BH reformi: Agenda – ples između jaja!  
• Srbija do Nikšića
• Plenumi i protesti širom BiH
• Raspada li se koalicija SDA-SDP ?
• Brigadir Ćirilica Blažević

Kako su Angelina Jolie i Oliver Stone inspirisali Japance, prvo porukom iz Bosne, a potom porukom o sjećanju kao osnovu civilizacije.

Piše :Fuad Đidić

Za Japance august je vrijeme u kojem svoje misli i refleksije vezuju za rat i mir. Sigurno ne slučajno Angelina Jolie je izabrala da početkom ovog mjeseca u prepunom amfiteatru Univerziteta UN u Tokyu premijerno japanskoj publici predstavi film “U zemlji krvi i meda”. Angelina je svoj dolazak u Tokyo opisala kao želju da kroz primjer silovanih žena u Bosni inspiriše japanske gledaoce da razmisle što znači biti silovana žena u ratu… Ona je tom prigodom  kazala da kako je cilj njene globalne kampanje da razbije praksu nevinosti počinitelja kako silovanje žena u ratu ne bi nikada više bilo upotrijebljeno kao oružje rata kao što je bilo u Bosni.… Japanski medji prenijeli su njene poruke podsjećajući kako je Bosni sada potrebna snaga sjećanja kako bi se izmjenili životi ljudi. No, ova njena poruka u nekim medijima našla se u sjeni komentara o njenom izgledu u prvom nastupu poslije preventivne dvostruke mastektomije kada se u Tokyu pojavila u dugoj crnoj haljini sa osmijehom u kojem su Japanci prepoznali optimizam.

Nekoliko dana prije tradicionalnih Mirovnih ceremonija 68-godišnjicu atomskog razaranja Hiroshime i Nagasakija, Angelina Jolie sa Brad Pittom i djecom odputovala je iz Japana, ali pri tome ostavila poruku kako ovaj film Japanci treba da iskoriste i da promisle o njegovom sadržaju, i ne dozvole da podlegnu još skrivenim i prisutnim uvjerenjima kako se silovanje ili prisilna prostitucija u ratu bilo kako još može opravdati… Film “U zemlji krvi i meda” od 10 .augusta 2013. prikazuje se u svim kino salama širom Japana.

Silovanje žena u ratu nije strani pojam u Japanu. Već više godina između Japana i Koreje ne prestaje se razbuktavati problem hiljada silovanih azijskih žena, a najviše Korejanki, koje je japanska vojna vlada prisilno regrutovala kao “žene za uživanje” u vojnim kampovima na prvim borbenim linijama.

Angelina Jolie je koristeći poruku iz Bosne sigurno isprovocirala i izazvala jednu od ovdašnjih najtvrdokornijih i najmaglovitijih tajni o postojanju kampova sa “ženama za uživanje” historijski dokazanoj činjenici i tako silno ohrabrila onaj dio japanske javnosti koji je već tako uporno i dugo, zarad svoje budućnosti ispunjene harmonijom i nadom, traga za punom istinom o “kampovima za prisilnu prostituciju” uspostavljenim na tlu susjedne zemlje.

Oliver Stone, poznati USA filmski director samo nekoliko dana kasnije stigao je u Japan u povodu obilježavanja 68-godišnjice A-bombardovanja Hiroshime i Nagasakija. Njegov dolazak  oduševljeno je prihvaćen, a njegove iskrene izjave o istinskoj veličini i tragediji žrtve koju su pretrpjeli Japanci tokom ovog bombardovanja, široko su prenesne u svim japanskim printanim i digitalnim medijima.

Međutim, Oliver Stone, poput Angeline Jolie isprovocirao je i izazvao jednu drugu također, brižno njegovanu i dugo izgrađivanu percepciju i “tajnu” o razlozima atomskog razaranja dva grada. U izjavi medjima on je opisao kao “strašnu laž” ovu percepciju da je “samo bombardovanje Hiroshime i Nagasakija bilo neizbježan čin kako bi se spasili životi ogromnog broja američkih vojnika”. Reditelj Stone je ponudio neke druge, uvjerljive razloge za koje on čvrsto vjeruje da se kriju iza ovog “ciničnog obrazloženja” o razlozima uništenja života blizu 250 hiljada ljudi u oba grada.

Tokom boravka u Japanu Stone je ocijenio “kako mi nikada ne mislimo o konačnim implikacijama o tome što uradimo” i dodao, kako je upravo – “zbog toga važno da se uvijek sjećamo lekcija iz historije kako bi onemogućili ponavljanje tragedije”.

Duboko potresen svim onim što je vidio u Hiroshimi i Nagasakiju, ali i čuo od “hibakusha”- još malog broja onih koji su preživjeli atomsko razaranje, Oliver Stone je izvukao zaključke vrijedne za pamćenje u Japanu, ali i drugdje… ”Kada posjetite Hiroshimu, i ako se možete sjećati ili nastojati da se sjećate, to je sugurno prvi korak u očuvanju vašeg humanizma… Bitka između sjećanja protiv zaborava je zapravo, bitka između civilizacije protiv nehumanosti.”

Obje poruke poruke i Angleine Jolie i Oliver Stone upućuju na važnost sjećanja i njegovu vezu sa postojanjem civilizacije i humanizma. Uvjeren sam da Japanci vjeruju u snagu sadržaja obje poruke. Jer, u ovoj zemlji “hiljade nijansi sivog” nikada se ne zaboravlja da je tako tanka linija na kojoj se uvijek hrve zaborav sa sjećanjem.