Za otrov nemam vremena!

Povezani članci

• Kaja Sajovic: Beskonačni rat
• Kultura sjećanja s figom u džepu
• Zločinačko udruživanje
• Markovina: Franjo Tuđman ključni je krivac za apsolutno civilizacijsko potonuće i pad ove zemlje
• Marinko Čulić: Đavao u Haagu
• DANI SRAMA

foto: šg

(O slobodi medija, otrovnim pesticidima i ekološkoj svijesti Bosanaca i Hercegovaca)

Piše: Goran Sarić

Nekidan prisustvovao jednom predavanju. Povela se priča o medijima. U jednom momentu predavačica upita: “Šta mislite kako je moguće doći do objektivnih, politički “neobojenih” informacija?”

   “Vrlo teško”, izvalim kao iz topa, i nasmijem se kao da sam ispričao dobar vic. Ostali za mnom, u smijeh.

   A nije bila šala. Jer, naravno, i ovdje imate brdo novina, tv i radio-stanica, internetskih i drugih izvora informacija, ali su gotovo svi – zamućeni. To jest – vraški zavisni. Zaista je teško naći temeljitu, objektivnu analizu za politiku i big bussines iole “škakljivijeg” događaj. Uz takve stvari neizostavno ide i Njegovo Veličanstvo Novac. A tu, brajko, nema zajebancije. To štite i Istok i Zapad, samo što ovi potonji to čine malo suptilnije. “Ambalaža” je ovdje nešto “šarenija”, privlačnija.

   A stvar je krajnje jednostavna: ne zagađuj pojilo na kome se hraniš, niti ujedaj ruku koja te hrani.

   I mada mnogima u domaji možda izgleda da je, što se toga tiče, situacija na Zapadu ipak mnogo bolja nego u širem zavičaju, gdje je gušenje Ferala značilo i gašenje svjetla u tamnom (i medijskom vilajetu, uvjeravam vas da nije tako.

   Štaviše, u nekim slučajevima stvari su možda još i gore. Vijesti se i ovdje ponekad svjesno sasvim prešućuju, u stilu: ono čega nema na ekranu i u novinama, to se nije ni desilo!

    Ne znam kako se opet “namjestilo”, ali već sutradan nakon onog mog “vica” na predavanju, jedan mladi poznanik, Holanđanin, šalje mi vijest objavljenu na malo poznatom sajtu “Tiha istina” (destillewaarheid). Vijest se odnosi na demonstracije protiv američke multinacionalne kompanije Monsanto u Amsterdamu. Proteste su organizovale nevladine organizacije koje se brinu o zaštiti ljudske okoline. Slični protesti su širom svijeta organizovani već 2013. godine, i na njima je učestvovalo više od dva miliona ljudi. Ove godie akcija je izvedena u čak 38 zemalja i 428 (!) gradova, među kojima su Pariz, London, Berlin…

  Pomenuti američki gigant Monsanto bavi se proizvodnjom genetski manipulisanih sjemena (GMO) i pesticida i prijeti da uskoro postane apsolutni svjetski monopolist u toj oblasti.

   “Kvaka” je, osim u ionako upitnom GMO-u, upravo u pesticidima. Naime, Monsanto, između ostalog, proizvodi i sredstvo protiv korova imenom Roundup za koga je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) nepobitno utvrdila da sadrži sastojke koji mogu prouzročiti rak.

   Ozbiljna stvar, ti protesti, rekli bismo. Da, ali ne i za holandske medije. Oni su, naime, o ovim demonstracijama javnost informisali malo, “na kapaljku”. U mnogim mainstream medijima ova vijest je čak jednostavno prešućena.

Tek veoma rijetki, manji mediji, su objavili činjenicu da su demonstracije održane, ali ne ulazeći u njihov povod i sadržaj. Državna televizija – ni riječi. Oni su posljednji put nešto o tome objavili još tamo 2013. godine, a od tada šute kao zaliveni.Razlog je vrlo jednostavan: boje se Vladine reakcije.  Jer, Evropska unija, koja je donedavno svojim članicama zabranjivala uvoz GMO-a i pratećih mu pesticida, nedavno je popustila pod brutalnim pritiscima američkih multinacionalnih “teškaša”, dozvolivši njenim članicama da o tome samostalno pregovaraju s Vašingtonom. Pritisci s one strane Atlantika su, kažu bilo ogromni. U pitanju je velika lova, a (neoliberalni) Den Hag je oduvijek bio osjetljiv i lovac na šuškave “zelembaće”, pa ma odakle dolazili. Prvo plati, pa tek onda ganjaj principe. Puna su nam usta ekologije i brige za zdravlje – sve dok se isti ne sudare s interesima krupnog kapitala. To i ovdašnji mediji, tajnom rukom vođeni sa “najvišeg mjesta”, očito veoma dobro znaju.

   Da bih pokazao o kakvom se otrovnu radi,  navešću dio teksta koji su nevladine organizacije dijelile demonstrantima:

   “U prošlosti je Monsanto više puta okrivljen za masovna ubistva (istakao GS), kao što je to bilo za vrijeme rata u Vijetnamu. Tako je Monsanto pedesetih godina bio odgovoran za proizvodnju i distribuciju tzv. Agenta Orange. To sredstvo protiv raslinja, koje su SAD za vrijeme rata više puta prskali iznad Vijetnama, je kod tamošnjeg stanovništva prouzrokovalo bolesti kao što je ona hodgkinova, razne vrste raka dišnih puteva i onesposobljavanja nervnog sistema.”

   Iza upadljive rezervisanosti medija stoji i famozni TTIP-trgovinski sporazum SAD i Evropske unije u nastajanju. Njime će ova prva, ako se provede, dobiti odriješene ruke da Staroj dami uvaljuje šta i kako hoće. Zato birokrate iz Brisela, potpomognute gromovitom šutnjom medija, njegov sadržaj kriju kao zmija noge. Bojim se da je recentna istraga protiv funkcionara FIFA-e  “mala maca” prema onome što će neke zemlje i njihove EU-birokrate dobiti od Bijele kuće ako (ili: kad?!) im prođe taj sporazum!

Na kraju, nešto i o nama. Kratko, ali bolno. Čitam, naime, da su demonstracije protiv Monsantovih proizvoda održane i kod nas. Ova firma je, naime, i BiH, Srbiji i Hrvatskoj donirala veće kolićine GMO-a, najvjerovatnije – sve sa pratećim pesticidima. Međutim, protesti nisu imali većeg odjeka. Najviše ljudi okupilo se u Banjaluci – njih oko 150. Drugdje, dakle, još manje. A da su, sve nešto mislim, Banjolučani nekidan na vrijeme saznali za Tokićevo mahanje pred pravoslavnom crkvom, siguran sam da bi ih se skupilo više stotina, ako ne i hiljada.

   Toliko o našoj svijesti za okoliš.

   Gledam, tim povodom, na ekranu neke od naših stanica jednog mladića, slučajnog prolaznika. Pristojno odjeven, reklo bi se – svjesni građanin. U pozadini – šačica ljudi sa transparentima. Novinar ga pita zašto se nije priključio demonstrantima, a ovaj iz punih usta odgovara: “Ovo? Nemam ti ja za to vremena!”

   Neka, neka, tužno pomislim. Samo sačekaj proljetnu sjetvu. Imaće ga Monsanto za tebe.