Vrijeme leti i SDP-u

Povezani članci

• KGK ILI BEZPRIDRŽAJNO PRIDRŽAVANJE
• Pljačka na prvi pogled
• Odličja besmisla
• Opus gej
• Pavelić: Bošnjački nacionalizam je štetan za BiH koliko i srpski i hrvatski
• Predrag Kojović: Milorad Dodik nastoji dehumanizirati muslimane

Da bi se raspravljalo o tome kako smo ekonomski u »banani« i da nešto treba poduzeti, ljudima iz SDP-a nije trebalo u svibnju 2011. godine ići u Terme Jezerčica. Šteta troška i druženja da bi se spoznalo i koliki je zapravo teret povlaštenih mirovina te da je mirovinska reforma nužnost, a pogotovo je pak bilo izlišno bilo kakvo stranačko okupljanje gdje bi se uopće dvojilo oko ozbiljnosti i dubine decentralizacije i regionalizacije. Postojeći rigidni centralizam već je dvadeset godina omča oko vrata Hrvatske i treba je konačno presjeći makar svi lokalni i županijski čelnici bili iz HDZ-a. Tu više ne bi smjelo biti nikakvih dvojbi. To je državni problem, problem budućeg razvoja zemlje, a ne pitanje stranačkog nadmudrivanja i odmjeravanja moći.

Koliko god je dakle dobro da stranka koja se sprema preuzeti odgovornost za upravljanje zemljom bistri svoju politiku s kojom će izaći pred birače, pa i unutar četiri zida termalnog odmorišta mimo izravne medijske lupe, problem je što je ovakva razina rasprave o temama koje nas već godinama pritišću, i o kojima već postoje brojna stručna mišljenja između kojih valja izabrati najbolja, odavno trebala biti obavljena. Radne skupine već su trebale biti povijest umjesto što se tek formiraju.

SDP je naime već sada, nekoliko mjeseci prije izbora i početka službene kampanje, trebao krenuti u tumačenje biračima što točno planira i kako želi promijeniti Hrvatsku, a ne razrješavati preostale dileme. Ako su u pitanju bolni rezovi u sve tri spomenute hrvatske top političke teme, a jesu, građanima treba vremena da ih shvate i prihvate. Neće samo tako nagraditi hrabrost SDP-a što se odlučio suočiti s teškim političkim pitanjima, već će tražiti konkretne odgovore o tome što će, kratkoročno ili dugoročno, te reforme donijeti njima čiji se glas traži.

SDP-u, od kojeg su biračka očekivanja ogromna, vrijeme leti. Paradoksalno, čak i brže nego HDZ-u čija će se čitava izborna strategija, zbog neuvjerljivosti aktualne Vlade, svesti na jednostavno variranje europskih »zasluga« i kvazinacionalnih sentimenata te na »časnu riječ« da su se promijenili pa im valja dati još jednu priliku. U situaciji kada se građani psihološki boje bilo kakvih promjena ili rezova koji bi im mogli utjecati na život, onaj koji ih poput SDP-a najavljuje, jer drukčije neće ići inače ćemo pasti u još dublji bunar, mora znati odagnati strahove strpljivo i sustavno pridobivajući većinu birača koja bi ih bila voljna podržati.

Žele li dobiti izbore Zoran Milanović i društvo moraju ubaciti u višu brzinu. Krajnji je čas da javnosti podastru cjeloviti politički program koji će imati tešku zadaću pomiriti nužni gospodarski razvoj i ambicije poduzetnika s očuvanjem socijalne stabilnosti u zemlji. I, naravno, da istoj toj javnosti predstave nekompromitirane i sposobne ljude koji će ga biti u stanju provesti. Inače, moglo bi se dogoditi da se i prije izbornog dana na Iblerovu trgu u čudu pitaju gdje se istopila ogromna prednost pre.

Novi list