Vrijednosti AVNOJ-a i ZAVNOBIH-a nemaju alternativu
Povezani članci
Foto: Muzej Jugoslavije
Vizionari mijenjaju svijet i čine snove mogućim. 29. novembar 1943. godine je dan koji je odredio našu historiju ali i budućnost. Događaj do tada ali i kasnije skupo plaćen krvlju najboljih sinova i kćeri sa ovih prostora. Kao što svako vrijeme ima svoja iskušenja tako je narodnooslobodilačka borba iznjedrila istinske vizionare spremne da udare zdrave temelje jedne državne zajednice koja će narednih 45 godina od sna postati java reizgrađujući povjerenje među ljudima, mir, stabilnost i ekonomski razvoj. Rijetko koja europska država se može pohvaliti svojim antifašizmom kao što to mogu države bivše SFRJ. Primjer Švedske je elokventan. Naime ova država je već 1933. godine sarađivala sa nacistima i svoju „neutralnost“ u II. svjetskom ratu „plaćala“ prodajom oružja sve do okončanja rata. Švedska je umjesto otpora politikom koketiranja nudila suradnju sa nacistima što je u svojoj konačnici i produžilo tok trajanja rata i veće žrtve na strani pobjednica rata.
29. novembar 1943. godine jugoslovenski vizionari su rekli NE fašizmu za razliku švedskih političara, DA slobodi čovjeka i njegovim pravima, DA solidarnosti, jednakosti, ravnopravnosti i humanističkim vrijednostima koje bit i postojanje čovjeka stavljaju u centar.
Iz te vizije u vrlo kratkom periodu rođeni su ekonomski giganti poput sarajevskog Energoinvesta, kragujevačke “Zastave“, mostarskog „Hepoka“, „Aluminija“, „Sokola“, banjalučkog „Rudi Čajevca“, „Incela“, zavidovićke „Krivaje“, velenjskog „Gorenja“, kosovske „Trepče“, Đuro Đakovića“ iz Slavonskog Broda i mnogih drugih. Iz ratom porušene zemlje opismenilo se nepismeno, izgradila se infrastruktura i putevi te smo poštovani u svijetu kao uzoran akter međunarodne miroljubive koegzistencije i suosnivači Pokreta nesvrstanih kao pandem hladnog naoružavanja blokova i ratova u svijetu.
Ako se ove vizionarske vrijednosti stave u kontekst današnjih kokuznih vremena, onda njihovo vizionarstvo tim više dobija na svojoj važnosti. Javu bivše SFRJ koju danas samo možemo sanjati uništio je najgori vid nacionalfašizma. Očigledno da građani bivše Jugoslavije ni u snu nisu mogli i pomisliti da će povampirani nacionalizam ponovo reinkarnirati uništavajući gotovo sve što se u prethodnih 45 godina izgrađivalo. Pored ljudskih života najveća žrtva je upravo ono za čiju je izgradnju trebalo 45 godina a sve se srušilo preko noći kao kula od karata; SISTEM VRIJEDNOSTI I POVJERENJE! Zato me i ne čudi zašto su komunisti insistirali na bratstvu i jedinstvu da ih čuvamo kao zjenicu oka svoga. Nije to bila puka fraza već jedna od najvećih humanističkih vrijednosti na koju su se pozivali i francuski revolucionari 1848 godine. Preslikano na današnju Evropu ali i sav demokratski progresivni svijet zasnovanom na multikulturalnim vrijednosti uvažavanja drugog i drugačijeg, odluke AVNOJa bile su njihova preteča.
Naravno da se u poratnom razdoblju nakon II. svjetskog rata moglo više učiniti u smjeru pluralističke demokratizacije jugoslovenskog društva te da su pravljene i greške. Kritički stav prema prošlosti ne treba posmatrati kao „optužbe“ tadašnjeg društvenog sistema već nastojanja da se promijeni svijesti običnog čovjeka kako bi se došlo do spoznaje da apatičnost prepuštenja instrumenta politike neracionalnim političarima je ravna suicidu.
Danas 25 godina od završetka rata u BiH ništa značajno se nije promijenilo. I dalje vlada nespremnost suočavanja sa vlastitom prošlošću. Vrijednosti AVNOJ-a se pokušavaju devalvirati zahvaljujući činjenici da država ne gradi svoju budućnost na antifašističkim vrijednostima i historijski relevantnim tekovinama.
Jedini put u ljepšu i perspektivniju budućnost je put utaban odlukama AVNOJa htio to neko priznati ili ne jer ekonomija, nauka, ljudske slobode kao univerzalne multidisciplinarne kategorije ne priznaju vještačke granice.
A dok antifašističke tradicije AVNOJ-a ne budu zasvijetlile na ovim prostorima, žalosno ćemo konstatirati kako je sve moglo drugačije i brže da je bilo dobre volje. Našim zabludama neće biti kraja što ćemo i dalje plaćati siromaštvom i trovanjem ljudskog duha.