VIŠE OD SPEKTAKLA

Povezani članci

• Pinokio
• ZLATKO JELISAVAC: Za vreću glasova
• Kako je Dodik priznao svoju umiješanost u aferu Hypo
• Postoje li u BiH vlast i opozicija – ili su i jedni i drugi dijelovi iste družine?
• Predsednički izbori u Srbiji 6. maja
• Europsko proljeće: Ljevičarska pobuna protiv elita ili nekoliko izdvojenih slučajeva?

Zamislite sljedeću situaciju, hipotetski naravno. U Hrvatskoj ženi se unuk jednoga od najviđenijih političara desno-konzervativne provenijencije, Hrvata naravno. Njegova je odabranica razvedena Srpkinja iz Srbije, čiji je otac Židov. Na vjerskoj ceremoniji što je vode katolički svećenici (mlada je ipak prije vjenčanja prešla na rimo-katoličku vjeru) propovijed drži židovski rabin, a molitvu “Oče naš” izriče paroh Srpske pravoslavne crkve. I “svekoliko pučanstvo” oduševljeno aplaudira, pozdravljajući dvoje mladih zaljubljenih ljudi koji kroče u novi, zajednički život. Nemoguće? Ne samo nemoguće, nego i nezamislivo.

         A sada se vratimo u realnost i prijeđimo na rub Evrope, u zemlju koja je upravo u procesu odvajanja od Evropske unije, a koja na čelu ima monarha (kraljicu) poznatog po krutom tradicionalizmu, konzervativnim gledanjima na stvari, da ne kažemo uskogrudnosti i uštogljenosti. U toj se zemlji, o Velikoj Britaniji je riječ, u subotu, 19. svibnja godine 2018. oženio unuk kraljice, sin prijestolonasljednika, princ Harry. Spektakl “kraljevske ženidbe” bio je medijski događaj, što su ga u izravnom televizijskom prijenosu pratile stotine milijuna ljudi širom svijeta.

Photograph: Alexi Lubomirski/PA

Da, nedvojbeno, bio je to vrlo dobro režirani i odigrani spektakl. Od svečanih uniformi, kraljevske garde na konjima, preko prave revije gotovo nezamislivih kreacija šešira na glavama pripadnica visokog društva, ali i onih iz svijeta estrade, sporta i filma koji su – temeljem svoje medijske eksponiranosti – u to društvo pripušteni, pa do razdragane mase koja je oduševljeno aplaudirala. Svakako, bio je to spektakl, ali i daleko više od toga. U taj su spektakl bile utkane suptilne, ali vrlo jasne političke poruke što govore do koje se mjere u proteklim desetljećima Velika Britanija promijenila i do koje je mjere čak i kruta dinastija spremna i voljna otvoriti se izazovima današnjice i mijenjati ono što se činilo nepromjenjivim.

         Oni koji imaju imalo pojma o povijesti, ali čak i oni koji povijest znaju samo iz filmova, dobro su upoznati sa sudbinom britanskoga kralja Edwarda VII koji je, nakon kratkotrajnog vladanja, bio prisiljen abdicirati zato što se nije htio odreći svoje ljubavi – razvedene Amerikanke. Situaciju je dodatno komplicirala Edwardova sklonost nacizmu i Hitleru, ali osnovni je razloga ipak bio taj što “britanski kralj ne može oženiti razvedenu ženu, još k tome i Amerikanku”. I tako je bilo, kratkotrajni kralj ostatak je života proveo u inozemstvu, što na beznačajnim funkcijama (guverner Bermuda), što kao bogati lutalica svijetom, dok je omrznuta Amerikanka dobila pristup u Britaniju tek nakon njegove smrti. I nitko se zbog toga nije bunio.

         Pripadnici starije generacije možda će se sjetiti sestre sadašnje britanske kraljice, Elizabete II. Princeza Margareth bila je ludo zaljubljena u britanskog oficira, Engleza naravno, pukovnika Townsenda. Nesreća je bila u tome što je izabranik njezinoga srca bio razveden. A za razvedene u kraljevskoj obitelji mjesta nema, odlučila je kraljica. Princeza se pokorila, išla je iz afere u aferu, skrasila se u braku što nije dugo trajao i potrošila je život nesretna i izgubljena. Bilo je onih koji su je zbog toga žalili, ali bunio se nije nitko.

         Nema vjerojatno nikoga tko ne zna za suprugu kraljičinog sina, vojvode od Windsora, princa Charlesa. Lady Diana stekla je globalnu popularnost u prvome redu zato što je njezin brak propao, pa se potom posvetila karitativnoj djelatnosti u mahom siromašnim zemljama, nekadašnjim kolonijama (pa i britanskima). Kao pripadnica nižeg plemstva praktično je gurnuta u brak sa Charlesom (a on natjeran), jer je bilo nezamislivo da pripadnik kraljevske obitelji ženi “običnu građanku”. Sve to usprkos činjenici da se znalo kako su Charlesove simpatije na strani razvedene Engleskinje. Tada je monarhija već počela osjećati pritisak raspoloženja javnosti što se mijenjalo, pogotovo nakon što je Lady Di poginula u automobilskoj nesreći u Parizu, bježeći pred nemilosrdnim paparazzima koji su na njezinim ljubavnim eskapadama dobro zarađivali. Činjenica da kraljevska kuća na smrt nekadašnje supruge prijestolonasljednika nije reagirala trenutno i to onako, kako je javnost očekivala, dovela je do značajnog pada popularnosti monarhije. U svemu tome kao da je zaboravljeno kako je godinama bio zagorčavan i život prijestolonasljednika koji će se tek nakon smrti svoje bivše supruge oženiti sa – zamislite – razvedenom ženom, svojom mladenačkom ljubavi.

Photograph: Alexi Lubomirski/PA

         I sve je to trebalo ispričati da bi bilo jasno kako je ono što su prenosile svjetske televizije (u maloj Hrvatskoj čak tri – javna i dvije komercijalne) daleko više od spektakla, mada je bilo zaogrnuto živopisnim plaštem spektakla, protkanoga neuništivom britanskom tradicijom. Jer, unuk kraljice doveo je pred oltar razvedenu Amerikanku, građanku, ženu čija je majka Afro-amerikanka. Pred oltar tu je razvedenu kćerku Afro-amerikanke, hollywoodsku glumicu (ne veliku zvijezdu) doveo sam prijestolonasljednik koji će nakon obreda ponuditi ruku njezinoj majci da bi zajedno otišli u prostoriju u kojoj su netom vjenčani potpisivali potrebne dokumente. Za vrijeme vjerskog obreda propovijed je održao baptistički svećenik, Afro-amerikanac, na način kako to čine američki propovjednici – malo show programa, malo poruka, uključujući i onu da je Isus Krist bio prvi revolucionar u povijesti. U kapelici dvorca Windsor tipičnu američku duhovnu pjesmu (spiritual) otpjevao je zbor, sastavljen od Afro-amerikanaca, a Schubertovu Ave Mariu odsvirao je, također tamnoputi, američki čelist. Molitvu “Oče naš” unutar obreda što su ga vodili anglikanski svećenici (mlada je ipak prije vjenčanja prešla na anglikansku vjeru, u Britaniji službenu) izmolio je koptski svećenik.

         I više od sto tisuća okupljenih u suncem okupanom Windsoru oduševljeno je aplaudiralo. Nitko nije registrirao ni jedan ispad rasističkog tipa, nikakva udruga nije mobilizirala svoje članstvo da digne glas prosvjeda protiv žene koja se udaje po drugi puta i protiv princa koji je upravo takvu ženu odabrao. Britanija je, ne samo kroz ponašanje svoje vladajuće kuće, manifestirala otvorenost, spremnost za promjene i tako visoku dozu međurasne, međunacionalne i međukonfesionalne tolerancije, kakva je u mnogim sredinama i nezamisliva i nemoguća. U Hrvatskoj svakako. I zato nam se činilo potrebnim upozoriti na nabrojene detalje koji su sve prije nego to. Zato i kažemo da je windsorski spektakl mnogo više od samo spektakla. Da je živ Jaroslav Hašek i da danas piše novu verziju  “Dobrog vojaka Švejka” ona bi možda počinjala riječima “gospođe Muellerove”: “I tako nam se oženio Harry.” Na što bi Švejk odgovorio: “Koji Harry? Ja ih poznajem nekoliko.” Ostat će zapamćeno da je u svijetu što su ga suvremeni mediji pretvorili u globalno selo i u kojem ima mnogo Harrya u subotu, 19. svibnja godine 2018. postojao samo jedan Harry. Onaj iz britanske kraljevske kuće koji je oženio razvedenu Amerikanku miješane rase, građanku, povrh svega nekoliko godina stariju od njega. Kako je primijetio komentator njemačke javne televizije: “Oženio se čovjek koji nikada neće biti kralj, ali koji je svojom ženidbom, takvom kakva je bila, ušao u povijest.”

         Može li Hrvatska iz svega toga nešto naučiti? Malo je vjerojatno.

forum.tm