Vikend s ratnim zločincima

Povezani članci

• Igor Serdar: Budnica za hrvatsku Vladu
• Adnan Džolota: Grad koji spava
• Srđan Puhalo: Šta vam nije jasno gospodine Predsjedniče?
• Vjeronauk u autoškole!
• Nacistička Hrvatska
• Budućnost države Bosne i Hercegovine

   – Šta si se, trafikant, ukipio s tim novinama?

   – Bojim se da mi iz njih ne ispadne neki ratni zločinac.

   – Kakvi su te ratni zločinci spopali u ranu jesen 2013. godine?

   – Pa evo naprimjer Momčilo Krajišnik. Novine javljaju da je šokirao svoje sunarodnjake izjavom da Republika Srpska nije država.

   – Ono baš šokirao?

   – Pa da. Od njega koji je robijao za ratne zločine počinjene u čast Republike Srpske i koji je bio jedan od njenih osnivača i predsjednik njenog parlamenta fakat nisu očekivali da kapitulantski izjavi: »Međunarodno priznati subjekt – država jest Bosna i Hercegovina, i tu nema spora. Ja nikada neću reći da je Republika Srpska država u pravom smislu. Republika Srpska je jedan dio BiH i tačka.« Da su znali šta će govorit sad na slobodi, ne bi mu priređivali onakav doček na Palama.

   – Ali zar on i tada nije šokirao razdragane republičkosrpske mase kazavši: »Kome smo mi učinili zlo, moramo se ispričati.«?

   – Da, ali je to ipak bilo kazano u državotvornom tonu. Ako se ja dobro sjećam, Krajišnik je tada govorio kako je »velika stvar čuvati državu«, kako je »bez države sve – ništa«, dok je »s državom i ništa – sve«, uz zaključak da »tko ima državu, ima perspektivu«. Svi su, uključujući i Krajišnika, bili uvjereni da on pod tom državom misli na Republiku Srpsku, a sad je – nakon njegova intervjua sarajevskoj televiziji – ispalo da je ustvari mislio na BiH.

   – Ali on je na Palama stvarno govorio o Republici Srpskoj…

   – Kao što je i na sarajevskoj televiziji stvarno govorio o BiH. Ali nije to bio jedini šok za njegove obožavatelje. Možeš zamislit kako su tiltali kad su ga čuli gdje govori kako on nikada ne bi sudio Aliji Izetbegoviću, Silajdžiću i ostalim bošnjačkim liderima, jer smatra da oni nisu nizašto krivi. A još kad to spoje s njegovom izjavom Associated Pressu kako ga je po povratku iz zatvora »rastužilo to što se njegova zemlja hrani etničkim prepirkama«, moglo bi se dogodit da neke banjalučke novine na naslovnoj stranici objave naslovčinu: »Srpski narod se pita: Je li ovo naš Krajišnik?«

   – Jebiga, ljudi se mijenjaju, posebice na robiji. Možda je Krajišnik za ovih 13 godina provedenih u zatvoru shvatio da se više ne želi bavit politikom. Šta znaš: možda su mu obećali nekakvu koncesiju za uzgoj somova…

   – Na tu tvoju nisku i neumjesnu aluziju mogu odgovorit samo da Krajišnika uopće ne zanimaju ribe nego naftni derivati. Već je rekao da namjerava radit na benzinskoj crpki u obiteljskom vlasništvu.

   – Kao prodavač?

   – Kao obiteljski vlasnik, kako to već ide u takvim slučajevima… A znaš li šta kaže za pokolj u Srebrenici: »To je mogao učiniti samo idiot da oblati svoj narod, a normalno i da uništi one ljude koji su pobijeni.«

   – Nemoj jebat da je Mladića nazvao idiotom…

   – Nije ga nazvao idiotom, već je rekao da je Mladić, barem u razgovorima s njim, »uvijek bio protiv zločina«.

   – A tko mu je onda taj idiot? Da nije Karadžić?

   – Krajišnik tvrdi da Karadžić »sigurno nije bio informisan za Srebrenicu«.

   – Ah da… Tako je i za sebe pred Haškim tribunalom tvrdio: »Nisam znao da Muslimane iseljavaju i odvode u logore.« Koji mu je idiot, dakle, odgovoran za Srebrenicu, ako svi glume pametnjakoviće koji ništa nisu znali?

   – Nakon rečenice o neznanom idiotu, Krajišnik je izgovorio i onu o nekome znanom: »Ako smo imali ikoga ko nas je pritiskao u toku rata, to su bili Slobodan Milošević i Srbija.« I još je rekao da bi Bošnjaci trebali slavit Miloševića jer im je »uz čašu viskija dao Sarajevo«. Toliko o Krajišniku. A igrom slučaja, novine su ovoga vikenda bile pune priča još jednog osuđenog ratnog zločinca koji je također pronašao svoga Pedra za vješanje. Dominik Ilijašević Como, umirovljeni pukovnik HVO-a i osuđenik za ratne zločine u Stupnom Dolu, iskoristio je zatvorski dopust da bi iz Mostara zbrisao u Hrvatsku i dao intervju Večernjem listu…

   – I šta kaže: tko je njegov Pedro? Pokojni Tuđman?

   – E vidiš – nije. Pukovnik Como lupa po generalu Tihomiru Blaškiću kojem su – kaže – »dali sve počasti, a trebali su ga zatvoriti jer je izgubio Kakanj, Vareš, Travnik, Fojnicu, dijelove Zenice, Jajce, pola Novog Travnika…« A Večernjak se hvali kako je taj razgovor s odbjeglim ratnim zločincem napravljen još dok je MUP Hercegovačko-neretvanskog kantona tvrdio kako nema dokaza da se Ilijašević nalazi u Hrvatskoj. Hrvatske novine ponosne što imaju Comu, Como ponosan što ima Hrvatsku, pa kaže: »Mi se Hrvati u BiH ponosimo što imamo dvije države. I zašto ja ne bih imao pravo biti tu? Vjerujem u hrvatsku državu, zakon i pravosuđe.«

   – Lako mu je vjerovat u nju kad bi i njega – sve kad bi BiH imala pravo aktivirat europski uhidbeni nalog – štitio Lex Perković!

   – Ma nije sve ni u europskom uhidbenom nalogu… O tome nam svjedoči Večernjakova priča o trećem ratnom zločincu: SS-ovcu Sorenu Kamu kojega dansko pravosuđe tereti za ubojstvo novinara Carla Henrika Clemmensena, počinjeno 1943. Taj je Kam, vođa SS-a u Danskoj, poslije rata šmugnuo u Njemačku, dobio državljanstvo i – vjerovao ti ili ne! – Nijemci ga danas odbijaju izručit Danskoj, bez obzira na europski uhidbeni nalog. O tom je slučaju danski novinar Erik Kogh-Sorensen prije mjesec dana objavio knjigu.

   – Pa reci ti meni, trafikant: je li on normalan?!

   – Zašto pitaš?

   – Zato što se išao gnjavit s pisanjem čitave knjige, umjesto da napiše jedno obično pismo Viviani Reding!