ENG
Uvjetovana smjena „političkih slonova“
Autor/ica 👤Marijan Vogrinec
Izdvajamo
- Izbori su prošli, novi/stari ljudi sjedaju na upravljačka mjesta, a pitanje je neće li najavljeni novi vjetrovi ubrzo opet na 'rvacku demokraciju nanijeti hrpe starog, prljavog lišća. I onda Jovo nanovo? Što rekoše stari Latini: verba volant, scripta manent... Ili prostoseljački, slobodnije prevedeno: obećanja ludom radovanja... Vidimo se za tri godine, ako ne prije? Ista meta, isto rastojanje?
Povezani članci
Foto: Marko Lukunic/PIXSELL
Sad su na potezu ti novi ljudi tzv. novoga kova u koje su uložene sve nade, i zato su dobili uvjerljivo povjerenje biračkog tijela. Razočaraju li, Bijedna Naša možda će propustiti posljednju šansu. U Tomaševića, pa gradonačelnika Splita Ivicu Puljka (parlamentarna stranka Centar) te Rijeke Marka Filipovića (SDP) bit će oči javnosti više i temeljitije uprte no u samoga premijera Andreja Plenkovića, jer su ponudili bitno drukčiju agendu vladanja od njegove. No, o premijerovoj pak svijesti i državničkoj mudrosti itekako ovisi koliko će Tomašević, Puljak, Filipović i drugi novi lokalni/regionalni čelnici koji su pobijedili HDZ-ove protukandidate uspjeti u svojim programskim nakanama budući da više od 80 posto nadležnosti nad lokalnom/regionalnom samoupravom drži centralizirana, središnja državna vlast na Markovom trgu u Zagrebu
Marijan Vogrinec
Nije trebalo biti jako pametan – kakvim se neki dan prikazao premijer i HDZ-ov predsjednik Andrej Plenković kada je ironizirao kako će tzv. zeleno-lijevi lider parlamentarne platforme Možemo! Tomislav Tomašević pregaziti kao plitak potok lakonotnog domovinskopokretaša Miroslava Škoru u drugom krugu izbora za zagrebačkoga gradonačelnika – pa pogoditi radikalnu promjenu u gazdovanju hrvatskom metropolom. Ni to nije nikakva novost da će i dobitnici i gubitnici lokalnih/regionalnih izbora za gradonačelnike, općinske načelnike, župane te Skupštinu grada Zagreba, gradska i općinska vijeća kakofonično proglasiti svoju pobjedu i izraziti zadovoljstvo postignutim rezultatima budući da će i u porazu naći svijetle detalje na kojima će izgraditi – pobjedničku teoriju. Pa će, je li, i režimska tzv. javna kuća HRT uprijeti sve svoje neprofesionalne snage – predvođene nekolicinom stalno istih trećepozivaca, „zvijezda“ za politički sektor – eda bi gadljivim trbuhozborstvom u tv-vijestima već dan nakon izbora pokazala Plenkoviću koliko je bezgranično vjerna i njemu i HDZ-u.
U vijestima u 8 sati, čitač s blesimetra je pobrojao HDZ-ove uspjehe, pa je puštena Plenkovićeva „slavodobitna“ izjava od prethodne večeri kojom je u postotcima proglasio „apsolutnu HDZ-ovu pobjedu na izborima“ te je podboltana izjavama nekolicine stranci osobito važnih pobjednika. SDP-ov predsjednik Peđa Grbin, čija je stranka zadržala Rijeku i Primorsko-goransku županiju te osvojila nekoliko većih gradova i općina, dano je kazati općenitost (isti vokabular svih političkih opcija, sic transit) kako su izbori pokazali protivljenje građana korupciji i neredu u zemlji. Šokiranom pak šefu Istarskog demokratskog saveza (IDS) zbog stranačkog debakla na Poluotoku (gubitak Pule, Pazina…), dano je reći da podnosi ostavku zbog osjećaja odgovornosti. I onda će lepršavo veseli bez razloga Mirko Fodor, suvoditelj „Dobrog jutra, Hrvatska“, bubnuti kako smo „sada čuli što smo trebali“, pa… idemo dalje s programom.
A gledatelji nisu čuli ni riječi o Tomaševićevoj više no uvjerljivoj pobjedi u Zagrebu, gdje je HDZ već u prvom izbornom krugu pregažen kao plitak potok („Čim HDZ-ov kandidat Davor Filipović zine, stranka izgubi stotinu glasova“, ironizirali su u RTL-ovom „Direktu“ sociolog Dražen Lalić i PR stručnjak Krešimir Macan), kamoli o tomu kako je i zašto HDZ izgubio ne samo hrvatsku metropolu nego i tzv. svete simbole hrvatske državnosti Knin i Vukovar, pa Rijeku, Split, Sinj, Korčulu, etc., etc. Ali će pustiti da Plenković farba tunele floskulom kako je od „šest velikih gradova, HDZ osvojio tri“ (je li, Zagreb, Split, Rijeka, Osijek, Šibenik i Velika Gorica, sic transit), a točno je da: osvojio je jedan od četiriju velikih (samo Osijek), a izgubio Zagreb (gdje je vladao posredstvom Milana Bandića) i drugi po veličini u zemlji (Split). Otkad je to Šibenik veliki grad u rangu četiriju na listi najvećih (Zagreb, Split, Rijeka i Osijek) i pogotovo Velika Gorica koja je praktično već „predgrađe“ milijunskog megalopolisa Zagreba? No, kad je bal neka je bal – u lažima, izvrtanju činjenica i prepravljanja gubitaka u dobitke. Eda bi se, je li, umanjila odgovornost vođe za loše stranačke ishode? Ili makar nekako pokazalo da izborni ishod – u svojoj ukupnosti – nije lošiji, kamoli znatno lošiji od prethodnog i da stranački rejting među biračima nije na nizbrdici.
Foto: Patrik Macek/PIXSELL
U 8 jedno, u 9 drugo
Nakon što su neki upućeniji obveznici HRT-ovog harača (pod prijetnjom ovrhe, sic transit), jamačno iziritirani neuvjerljivom i pristranom lakirkom, nazvali šefove medijske tzv. javne kuće i pospominjali im bližu i daljnju rodbinu, već u sljedećim tv-vijestima u 9 sati stvar je popravljena po svim pravilima struke: činjenice su sažete i prezentirane po važnosti, pristrani tretman je zamijenjen profesionalnošću i gledatelj je mogao steći pravi uvid u događaje i ishode izborne nedjelje 30. svibnja 2021. To, ipak, nije baš nikakvo jamstvo da će HDZ-ova uprava, urednici i novinari zaduženi za najvažnije političke sektore, teme, intervjue, formate, etc. biti drukčiji no što su dosad bili: ovisni o HDZ-ovoj volji i interesima, a ne potrebama i interesima javnosti da se politika tretira istinito, da se čuje i druga strana te da se poštuje novinarska etika do zadnjeg slova, zareza i točke.
„Hrvatska je poslala poruku političkim slonovima svih boja i opcija“, tvrdi komentator Jutarnjeg lista Nino Đula. „Mijenjajte se ili se maknite!“ Jest da je biračko tijelo – izašlo na izbore ili ih preskočilo – poslalo poruku, ali je „političkim slonovima“ nerazumljiva sve dok ih se uvjerljivo ne makne s pozicija na koje im je uraslo debelo meso. Ne mogu se promijeniti, neće i ne znaju, pa je jedino rješenje prošle nedjelje primijenjeno na Radimira Čačića, Darka Milinovića, Damira Bajsa, Ivana Čehoka, Gorana Pauka, Darinka Dumbovića. Birači su im okrenuli palac dolje i s visokih pozicija župana i gradonačelnika važnih dijelova Bijedne Naše, gdje su godinama „pridonosili općem dobru“ (sic transit) uputili ih u političku mirovinu. Zemlja se ovim izborima uistinu, dobrim dijelom, točno primjećuje Đula, okrenula novim, uglavnom mlađim ljudima koji nude nove vizije i ideje te ih komuniciraju „novom vrsti političkoga govora, s više uvažavanja i konstruktivnosti“. Govor podjela, mržnje i podmetanja u malom narodu koji dnevno kopni natalitetno i iseljenički više nije prihvatljiv.
To nije znao pojmiti Miroslav Škoro i zato je već treći put pogodio ne uništa, nego – promašio. HDZ i SDP, ma koliko se pretvarali da dobro kotiraju u javnosti i obećavaju da će „analizirati neke slabosti u nekim sredinama“, itekako imaju razloga staviti prst na čelo. Na staroj se slavi ne živi (dugo)vječno, dolaze mlađi, svjetonazorski otvoreniji tzv. građani svijeta s političkim programima u kojima nema ustaša i partizana, ratova i hinjenog domoljublja, međuetničke netrpeljivosti, nacionalne mitologije, vjerske fanatike i koječega što je vrijeme odavno pregazilo te ostavilo u povijesnom naftalinu. Jalovo i neupotrebljivo za brži, učinkovitiji pohod na budućnost punu izazova, potrebitu kreativnosti, stvaralaštva, suradnje i dobre volje. Platforma Možemo! i Tomaševićevo osvajanje Zagreba (čak i Pazina u Istri, gdje je Suzana Jašić, Tomaševićeva suradnica u mnogim tzv. zeleno-lijevo-građanskim akcijama, postala gradonačelnica) znak je da se klima, škripi i trese SDP-ova dominacija na tzv. ljevici. Ima ozbiljnu konkurenciju u potentnoj platformi Možemo! koja će sada proširiti svoju infrastrukturu šire izvan Zagreba – a ima dobre tri godine pred sobom do novih parlamentarnih izbora – jer ima program koji izravno dira temeljne životne potrebe i probleme svih žitelja bez obzira gdje žive.
„Ogromna i ipak neočekivana smjena generacija“, piše Đula, „učinila je ionako uzbudljive izbore još značajnijim datumom demokracije. Ovo je bio dan kad su građani pokazali da im je i te kako važno, a možda i znali da su se u usmjeravanje društva aktivno i sa zrnom soli uključili novi naraštaji koji su dosad samo protestno, emotivno glasovali protiv, dajući neopravdano puno glasova prijetvornim i neozbiljnim projektima poput Živog zida ili Kolakušića. (…) Ni mnogi dosadašnji ‘teškaši’ koji su se pokušali popeti stepenicu više nisu uspjeli: Ranko Ostojić, Mihael Zmajlović, Božo Petrov, nitko od njih nije dobio priliku. (Sudeći prema Bajsu ili Čačiću, nisu se isplatile Milanovićeve riječi podrške, kao što se ni Plenkoviću nije primilo često spuštanje u Split, čiji je gubitak jedan od najvećih neuspjeha HDZ-a.) Hrvatska vibrira željom za promjenama, i to promjenama u politikama koje znače svakodnevni život i budućnost, promjenama prema politici u kojoj nema toliko ‘ustaških zmija’ ili ‘partizanskih kapa’ koliko razgovora o razvoju bez korupcije i sa što više ugrađenoga javnog interesa. Oni koji su o tome govorili na ovim su izborima bolje prošli, i to je poruka za sve koji se dalje žele baviti politikom, na desnici ili ljevici.“
Novi ljudi – stara praksa?
Sad su na potezu ti novi ljudi tzv. novoga kova u koje su uložene sve nade, i zato su dobili uvjerljivo povjerenje biračkog tijela. Razočaraju li, Bijedna Naša možda će propustiti posljednju šansu. U Tomaševića, pa gradonačelnika Splita Ivicu Puljka (parlamentarna stranka Centar) te Rijeke Marka Filipovića (SDP) bit će oči javnosti više i temeljitije uprte no u samoga premijera Andreja Plenkovića, jer su ponudili bitno drukčiju agendu vladanja od njegove. No, o premijerovoj pak svijesti i državničkoj mudrosti itekako ovisi koliko će Tomašević, Puljak, Filipović i drugi novi lokalni/regionalni čelnici koji su pobijedili HDZ-ove protukandidate uspjeti u svojim programskim nakanama budući da više od 80 posto nadležnosti nad lokalnom/regionalnom samoupravom drži centralizirana, središnja državna vlast na Markovom trgu u Zagrebu. A toj je na čelu Plenković s provedbenim alatom u HDZ-ovoj tzv. stabilnoj saborskoj većini, pa… Jest da je premijerova ustavna obaveza jednako skrbiti o, je li, ravnomjernom razvoju svih sredina u zemlji, jer država nije stranački leno, to se do sada nije događalo. Središnja, stranački impregnirana državna vlast uvijek je bila majka – financijski i logistički – općinama i županijama, gdje su vladali njezini stranački ljudi, a maćeha onima s oporbenim (grado)načelnicima i županima.
Nema veze, je li, što je svima ista i jedna jedina domovina, pa i cjeloviti razvoj zemlje svima jednako u interesu, neodgovorno se mulja eda bi se „pokazalo“ biračima da su, eto, „naši“ upravljači „uspješniji“ od „njihovih“, pa kad birate – znate koga treba zaokružiti na listiću!? Ta kurvinjska i vrlo toksična praksa godinama traje i zato zemlja jest u stanju fenjerašice na EU-listi ekonomskog i demokratskog razvitka i dok se stranke sabotiraju u obnašanju vlasti, zemlja ne može naprijed. Predizborna kampanja je također pokazala da su stranački interesi neusporedivo važniji od općih, zajedničkih, državnih… U to je vrijeme zasjedao Hrvatski sabor, zasjeda i sada, ali u sabornici su predsjedavajući – najčešće potpredsjednik, jer je HDZ-ov predsjednik Gordan Jandroković angažira u kampanji, zajedno s premijerom Plenkovićem i ministrima – te dvoje-troje zastupnika. Pa cijela slika djeluje bijedno i deprimirajuće: natprosječno plaćeni tzv. narodni izaslanici danima/tjednima ne dolaze na radna mjesta, ne rade, a primaju plaču!? Nije ih srâm, nisu na bolovanju, i – nikomu ništa.
Izbori su prošli, novi/stari ljudi sjedaju na upravljačka mjesta, a pitanje je neće li najavljeni novi vjetrovi ubrzo opet na ‘rvacku demokraciju nanijeti hrpe starog, prljavog lišća. I onda Jovo nanovo? Što rekoše stari Latini: verba volant, scripta manent… Ili prostoseljački, slobodnije prevedeno: obećanja ludom radovanja… Vidimo se za tri godine, ako ne prije? Ista meta, isto rastojanje?
Autor/ica 👤Marijan Vogrinec
