Ustavno šminkanje raspada

Izdvajamo

• Do karikaturalnosti je jasno šta je "država" a šta prestaje biti kada se svjesno unakaze njene elementarne odrednice, ustavne, teritorijalne, pa i društvene. Čak  i ovakve Odluke, usmjerene na pospremanje jedne polovine na terenima potpune različitosti, puko je šminkanje sistema raspada cjelovite države. Sa idejom da to postane normalno. Otud evo i "neobjašnjivosti" kako je moguće da se profiteri toga zla "legalno" šprdaju i sa "izabranom vladom i federalnim vrhom". Još na način kojemu Evropska unija "namiguje". I šta bi sad trebalo ovdje, smijati se gorko tom urnebesno namigivanju ili zašutjeti onako kako je to poodavno Andrić ilustrovao pominjući vrijeme kada  pamet zašuti, budala progovori a fukara se obogati...

Povezani članci

• Vizualne konverzacije Anela Pale i Rajka Ivaniševića
• Konferencija “PRIMJENJENI TEATAR – UMJETNOST ILI DRUŠTVENA AKCIJA “
• Vukovar – grad koji je ubijen
• Imagine
• Čedomir Petrović: Predsedniče, ne širite radikalsku frustriranost
• FTV I BHT1: FAŠISTIČKI GRAFITI I ANTIFAŠISTIČKE PJESME – KOGA TO JOŠ ZANIMA?

Kad smo već kod viceva poput onog sa namigivanjem u krajnje ozbiljnoj situaciji, evo još jednog pitanja, “novoustavnog”, legitimnog, a karikaturalno objektivnog u državi koju, eto, ojačavamo potezanjem poput “ponoćnog kauboja”: Kako će se, po osnovu poboljšanja pravila izbora i prijetnje kažnjavanjem onih koji izbore opstruiraju, kažnjavati slučajevi u “državi” Republika Srpska koja je, eto, inostranstvo i za njenog predsjednika, ali i za Schmidtovu Odluku važeću samo za “inostranstvo” u BiH zvano Federacija BiH.

Kažu mediji u ponedjeljak, dan nakon izbora: U izbornoj noći – dok su počeli pristizati prvi rezultati glasanja – visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Christian Schmidt nametnuo je Odluku o izmjenama i dopunama Izbornog zakona i Ustava Federacije, za koje najavljuje da će spriječiti blokiranje formiranja vlasti.

Te izmjene, striktno važeće za Federaciju BiH, druge su koje je u Izbornom zakonu Bosne i Hercegovine u posljednja tri mjeseca učinio visoki predstavnik.

Haos te noći, glasački, prebrojavački, medijski, bio je pravi momenat za “principijelnu i hrabru odluku” u konačnom ustavnom i izbornom pospremanju ekskluzivno, samo Federacije. Za sve to prvo poraženi pa oreolom pobjede vraćen na pijedestal, Dodik je odmah kazao: …Schmidt je tamo nešto odlučio ali, ne tiče se RS-a, to je tamo u inostranstvu…

Bezbrojne su reakcije i povodom izbora i Schmidtove odluke a kreću se, u priči o izborima, od onoga da su bili “transparentniji nego ranijih godina” do već skandaloznih otkrića ko je sve i gdje kobajagi glasao, a nije, ko je utrpavao ranije popunjene listiće u glasačke kutije, itd. itd. Povodom promjena Ustava Federacije sentimenti su od toga da je to istorijski potez u jačanju države, do saopštenja kancelarije EU u BiH po kojem je riječ isključivo o ličnom potezu visokog predstavnika (u prevodu ove diplomatske elegancije znači – mi sa tim nemamo nikakve veze)…

I o rezultatima izbora, posebno o stanju u SDA gdje je “pao” Izetbegović a uzletili mu supruga i stranka, među većinom onih Bošnjaka istreniranih na nepotizam, potom o stanju u RS-u i velikom “ujedinjenju Hrvata u BiH” pa ipak nedovoljnom za rušenje Komšića, o poštenju i krađama – priča će biti u beskraj. U svemu, čini se, nastavlja se potpuno sljepilo za ono ključno: Ni izbori, ni Schmidt i njegove odluke, ni politička i izborna fakinjaža koja nije pometena, ne predstavljaju povod za vječito najvažnije pitanje u srcu svake ozbiljne analize: Zašto sve ovo ovako umjesto pitanja – gdje je tu Bosna i Hercegovina kao cjelovita država, jedinstvena uz uvažavanje svih specifičnosti, ustavno konzistentna, funkcionalno, sistemski i institucionalno makar slična svim normalnim državama u svijetu, posebno u Evropi u koju bi, navodno.

Puno  toga ovim povodom – ne samo tragom konkretnih pitanja i slutnji, već mnogo više kao objašnjenje za kompletnu situaciju u kojoj smo od rata do danas i hrlimo istim putem prema novim mnogostrukim propastima – iščitava se u velikom intervjuu što ga je Christian Schmidt dao “Oslobođenju” dva dana nakon izbora i njegove Odluke. Uz zanemarivanje neuobičajeno “šeretske” formulacije, istaknute i u naslovu – Evropa mi je samo namignula – koja prevodi krajnje složenu priču na svojevrsno zamajavanje, dovoljna je samo jedna rečenica da se vratimo suštini. U odgovoru na uvodno pitanje o njegovoj Odluci, kaže: “Radi se o tome da u Federaciji prevaziđemo blokade. Neobjašnjivo je da četiri godine u Federaciji  nismo formirali  izabranu vladu i federalni vrh. Ili da nisu imenovane sudije…”

E samo ova riječ, “neobjašnjivo”, u kontekstu u kojem je kazana govori o najmanje tri mogućnosti koje razaraju Bosnu i Hercegovinu evo već trideset godina, što se takozvane međunarodne zajednice tiče. U svakoj analizi, koja ne mora uopšte biti akademska, među onima koji izvana usmjeravaju našu dramu tragom “neupitnog” Daytona, “neobjašnjivost” ima, najmanje, sljedeće izvore: Ili potiče od potpunog neznanja stranaca, kad dođu, o čemu se ovdje doista radi, pa kad počnu naslućivati realnost odlaze, a mijenjaju ih nove neznalice. Ili od svjesnih opstrukcija koje legaliziraju ovdašnji status quo podupirući tako političke i druge profitere, “legalne i legitimne” pojedince i institucije što ovako uređeni raspad trpaju u svoj džep. Ili u planskom radikaliziranju stanja proizvedenog onim konceptom Mirovnog sporazuma koji se, nakon tadašnjeg obustavljana pucanja i zločina, nije pozabavio budućnošću države. Osim onim – protiv države. Uz biznis interesne geostrategije.

U sve se idealno uklapa planska proizvodnja nacionalizma, mržnje i straha, pa na tome i podjele kroz zahtjeve za karikaturalnim ustavnim asimetričnostima. Priču prati sistemski uništavano društvo, obrazovanje, kultura, odabrani copy-paste mediji i pranje uma uz pomoć moćnih tehnologija. Je li to doista “neobjašnjivo”.

Poznato je dobro ko je danas na mnogim ključnim mjestima sa dominantnim ciljem u svakom poslu da se pobijedi “onaj drugi”, e ne da se sa njim zajedno ide u bolje. Ni pametni ni ovi drugi neće zato kazati da je ovo danas “neobjašnjivo”. Pa evo ni juče, dva dana nakon novih izbora, politički kriminalci nisu htjeli da sjednu za sto u parlamentu dok još mogu i donesu odluku da se iz zgrnutih para od raje kroz poreze i akcize vrati osiromašenima barem mali dio kako bi im se pomoglo.  Mentalni sklop je jasan: Šta nas se oni tiču kad su izbori prošli.

Nije, naravno, loše što Schmidt vjeruje da će svojim ponoćnim “Paketom funkcionalnosti” ojačati institucije BiH i da je to prioritet. Tužno je, što – ili iz razloga naloga koje ima, ili i vlastitih uvjerenja da je ovo dobro, ne pomišlja da ni jedna normalna država ne može funkcionisati uz ovakvu šizofrenu konstituciju. Onu u kojoj je jedna polovina država, a druga polovina tek uporni proces raspadanja i projektiranih sukobljavanja i urušavanja. A šta jeste a šta nije država jasno je i  “bolonjskom” studentu prve godine prava. Do karikaturalnosti je jasno šta je “država” a šta prestaje biti kada se svjesno unakaze njene elementarne odrednice, ustavne, teritorijalne, pa i društvene. Čak  i ovakve Odluke, usmjerene na pospremanje jedne polovine na terenima potpune različitosti, puko je šminkanje sistema raspada cjelovite države. Sa idejom da to postane normalno. Otud evo i “neobjašnjivosti” kako je moguće da se profiteri toga zla “legalno” šprdaju i sa “izabranom vladom i federalnim vrhom”. Još na način kojemu Evropska unija “namiguje”. I šta bi sad trebalo ovdje, smijati se gorko tom urnebesno namigivanju ili zašutjeti onako kako je to poodavno Andrić ilustrovao pominjući vrijeme kada  pamet zašuti, budala progovori a fukara se obogati…

Ovdje budale govore odavno ali uz popriličnu identifikaciju sa obogaćenim fukarama. Problem je što se učinilo na tren one noći sa nedjelje na ponedjeljak da će oni što su pametno progovorili nadjačati ostale. Kad se sve sabere i oduzme, uz pojedinačne slučajeve, mada ne i nevažne, nije tako bilo barem s početka, prema prebrojavanjima glasova. Usput, ko zna hoće li i novi mehanizmi – za polovicu države – proraditi u već utvrđenim slučajevima strašnih izbornih krađa. Učinjenih ne od budala, već od fukara koje su se obogatile.

A kada smo već kod viceva poput onog sa namigivanjem u krajnje ozbiljnoj situaciji, evo još jednog pitanja, “novoustavnog”, legitimnog, a karikaturalno objektivnog u državi koju, eto, ojačavamo potezanjem poput “ponoćnog kauboja”: Kako će se, po osnovu poboljšanja pravila izbora i prijetnje kažnjavanjem onih koji izbore opstruiraju, kažnjavati slučajevi u “državi” Republika Srpska koja je, eto, inostranstvo i za njenog predsjednika, ali i za Schmidtovu Odluku važeću samo za “inostranstvo” u BiH zvano Federacija BiH.

Baš neobjašnjivo. Nama ovdje, Federaciji nije. Pa ni mnogima u RS-u, a na obje strane čak i onima koji se prave da jeste, dobro znajući o čemu se radi, i zašto se i za račun koga oni prave da jeste.