Ukrajinski književnik Jurij Andruchowycz: Ipak ćemo pobijediti!

Povezani članci

• Predizborno mucanje
• Potsdam, mjesto gdje se odlučivalo o Evropi
• Zbogom Ameriko!
• András Schiff: Ustanimo protiv desnog ekstremizma
• Neka Naše stranke
• U Ugandi vjeruju u vradžbine, mi vjerujemo u demokratiju

Prijevod s poljskog jezika: Tanja Miletić Oručević

Dragi prijatelji,

a prije svih strani novinari i urednici!

Posljednjih dana dobivam od vas mnoštvo molbi da opišem situaciju u Kijevu i uopće u Ukrajini, ocijenim to što se dešava i predstavim neku viziju najbliže budućnosti. Pošto nemam fizičke mogućnosti da za svaki od vaših časopisa napišem opširni analitički članak, odlučio sam pripremiti ovaj kratki apel kako bi ga svatko od vas mogao iskorisiti u ovisnosti od svojih potreba.

Najvažnije stvari koje vam želim reći su sljedeće…

Tokom nepune četiri godine svog mandata, režim gospodina Janukowicza doveo je zemlju i društvo do granica izdržljivosti. Još i gore – uzrokovao je bezizlaznu situaciju, u kojoj se on po svaku cijenu mora održati na vlasti. U protivnom ga čeka stroga kazna. Razmjere krađe i uzurpacije prevazilaze sve pojmove o ljudstkoj gramzivosti.

Jedini odgovor koji ovaj režim daje već tri mjeseca u vezi sa mirnim demonstracijama je nasilje – intenzivirano, “kombinirano”: napadi specijalnih odjela policije na Majdanu uz individualne progone aktivista opozicije i običnih učesnika protesta (praćenje, premlaćivanje, paljenje automobila, kuća, upadi u stanove, hapšenja, ubrzani sudski postupci). Ključna riječ je zastrašivanje. U vezi s tim da to ne daje rezultate, a protesti su sve snažniji, vlast čini represije sve restriktivnijima. “Pravnu osnovu” za to je vlast stvorila 16. januara, kad su parlamentarci, potpuno ovisni o predsjedniku, narušavajući pravilnik, dnevni red, procedure glasanja, i na kraju ustav, rukama (!) za nekoliko minuta (!) preglasali cijeli niz zakona, koji realno uvode u zemlji diktaturu i izvanredno stanje čak i bez njegovog uvođenja. Na primjer, pišući i objavljujući ove rečenice već kršim nekoliko paragrafa o “kleveti”, “poticanju” itd.

Ukratko, ako želimo poštovati te “zakone”, moramo uzeti u obzir da je u Ukrajini zabranjeno sve što vlada ne dozvoljava. A vlada dozvoljava samo jedno – pokoravati joj se.

Ne pristajući na takav “zakon” ukrajinsko društvo je 19. januara još jednom u velikom broju istupilo u obrani svoje budućnosti.

Danas, u televizijskim kadrovima iz Kijeva, možete vidjeti demostrante u različitim kacigama i maskama na licu, ponekad s drvenim palicama u rukama. Ne vjerujte da su to neki “ekstremisti”, “provokatori” ili “desničarski radikali!. I ja i moji prijatelji sad idemo na naše manifestacije s takvom i sličnom opremom. U tom smislu sam “ekstremista” sada ja, moja žena, kćerka, naši prijatelji. Nemamo izbora: branimo život i zdravlje, svoje i svojih bližnjih. Pucaju na nas pripadnici specijalnih policijskih jedinica, naše prijatelje ubijaju snajperisti. Broj učesnika protesta koji su ubijeni samo u kvartu vladinih institucija u toku zadnja dva dana je, prema raznim izvorima 5 do 7 osoba. Broj nestalih bez traga u cijelom Kijevu penje se na desetine ljudi. Ne možemo prekinuti proteste, jer će to značiti da pristajemo na zemlju – doživotni zatvor.

Mlada generacija Ukrajinaca, koja je rasla i obrazovala se u poststovjetskom vremenu, na prirodan način odbacuje svaku diktaturu. Ako diktatura pobijedi, Evropa će morati računati na perspektivu Sjeverne Koreje na svojoj istočnoj granici te na – prema raznim izvorima – 5 do 10 miliona izbjeglica. Ne želim vas plašiti.

Imamo revoluciju mladih. Svoj neobjavljeni rat vlast vodi uglavnom protiv njih. Kad padne mrak po Kijevu se počinju kretati nepoznate grupe “ljudi u civilu”, koji hvataju prije svega omladinu, posebno one sa simbolima Euromajdana i Evropske Unije. Otimaju ih, voze u šumu, gdje ih skidaju i maltretiraju na velikom mrazu. Čudnom slučajnošću, žrtve takvih hapšenja su najčešće mladi umjetnici – glumci, slikari, pjesnici. Čini se da zemljom kruže “eskadroni smrti”, čiji je zadatak uništiti ono što je najljepše. Još jedan karakterističan detalj: u kijevskim bolnicama policijska snage organiziraju zasjede na ranjene protestante, hvataju i tamo i (ponavljam – ranjene!) vode na ispitivanaj u nepoznatom pravcu. Krajnje opasno postalo je traženje pomoći u bolnici čak i za obične prolaznike, ranjene gelerima policijskih plastičnih bombi. Liječnici samo sliježu ramenima i predaju pacijente u ruke tzv. “stražara zakona”.

Rezimirajući: u Ukrajini se u potpunosti realizira zločin protiv čovječanstva, za koji je odgovorna trenutna vlast. Ako su u tu situaciju upetljani neki ekstremisti, to su samo najviši državni službenici. A u vezi s vašim tradicionalno za mene najtežim pitanjima: ne znam šta će biti dalje, i ne znam šta vi sad možete za nas učiniti. Možete, u skladu s mogućnostima i kontaktima, proširiti ovaj apel. I još – suosjećajte s nama. Mislite na nas. Ipak ćemo pobijediti, iako će oni biti bijesni. Ukrajinski narod, govoreći bez pretjerivanja, prolijeva svoju krv u obrani evropskih vrijednosti slobodnog i pravednog društva. Nadam se da ćete to cijeniti.

Fotografija Jurija Andruchowycza:
Iwona Burdzanowska / AGENCJA GAZETA