Tko je jamio, jamio je!

Izdvajamo

• Suština procesa koji se odvijao u regiji, te se perfidnije nastavlja dalje – naizgled smanjenim intenzitetom - znana je cijelom Zapadu te njegovim institucijama, uključivo MMF i njegove stručnjake, a ne samo osvještenijim građanima Zapadnog Balkana. Samo što kapital ne zanima način ostvarivanja svojstvene im paradigme, a još manje bijeg iz razbojničkog okruženja ovog sustava, na što pomišlja sve veći broj ljudi planete. Dok im to ne uspije, a primjer grčke Syrize je samo jedan koji sve više učvršćuje stav da je to jedino moguće revolucijom, dotle u društvu tatova do daljnjega vrijedi lopovski moto: „Tko je jamio, jamio je!“. Naravno, postoji i drugi izbor: svojim djelovanjem stvoriti prikladne uvjete da se može izvršiti nova preraspodjela nacionalnioh bogatstava, da krađa ponovno postane ilegalno ozakonjeni čin, s novim vlasnicima - dakako. Tko pomišlja da je to suština revolucije (krađa, lopovluk, otuđivanje imovine, bogaćenje), ili se vara ili bi i sam učestvovao u „revoluciji“ te vrste. Takvih tipova se revolucionari najviše moraju pribojavati!

Povezani članci

• Velika pobjeda: Aleksandar Vučić osvojio apsolutnu većinu na izborima u Srbiji
• Prisavska pravila govora o Kolindi
• Stipe Šuvar – čovjek koga su mrzili i hrvatski i srpski nacionalisti
• Oliver Frljić: Hrvatska je ozakonila fašizam
• Kratak pregled minulih događaja
• Svetislav Basara: Tuđin protiv predatora

Foto: Afirmator

Tko li je onda prvo upropastio domaće banke, zatim ih kapitalizirao novcem poreznih obveznika i potom budzašto prodao tom stranom kapitalu zaslužnom za „izgradnju bankarskog sistema“? Tko, negoli domaće elite obogaćene prvobitnom akmulacijom kapitala na pljačkaški način, nakon toga odlučivši još više povećati stečeno bogatstvo prepustivši ih za bagatelu strancima – koji to znaju na „legalni način“ (jer su srodnu pljačku nad narodima svijeta izvršili prije 2-3 stoljeća, legaliziravši nakon toga njene rezultate)! I uspostavili pravni sistem, koji će štiti obogaćeni tanki društveni sloj, uz dodatnu zaštitu cijelog sustava ulaskom u NATO pakt.

        Nedavno je objavljen izvještaj eksperata MMF-a, pod naslovom „Zapadni Balkan: 15 godina ekonomske tranzicije (Posebno izvješće o regionalnim ekonomskim pitanjima)“. Dobro je pročitati dio sažetka izvještaja:

„Zemlje Zapadnog Balkana su tijekom proteklih 15 godina prošle kroz veliku ekonomsku preobrazbu te su brojne od njih neprepoznatljive u odnosu na to gdje su bile na prijelazu stoljeća. Nakon 1990.-tih, obilježenih sukobima, te su zemlje krenule u sveobuhvatnu ponovnu izgradnju i reformu svojih gospodarstava. Otvorile su se prema globalnoj trgovini te su se u većoj mjeri orijentirale prema izvozu, proširile ulogu privatnog sektora, stavile van snage propise koji su gušili razvoj poduzeća te počele s izgradnjom institucija potrebnih za podršku tržišnom gospodarstvu. Izgrađeni su bankarski sustavi – u nekim slučajevima doslovno od nule – uz pomoć stranog kapitala i stručnih znanja. Rezultati tih nastojanja očitovali su se u stabilnom gospodarskom rastu, značajnom povećanju dohotka i životnog standarda te većoj makroekonomskoj stabilnosti. Međutim, proces strukturne preobrazbe zastao je sredinom 2000.-tih, suočen s interesnim skupinama te početkom reformskog zamora te je ostao nedovršen. Do početka globalne financijske krize rast na Zapadnom Balkanu bio je više predvođen obilnom globalnom likvidnošću i neodrživim dotokom kapitala nego stvarnim napretkom gospodarskih reformi. Jasni dokazi nedostataka u ekonomskom modelu regije očituju se u izuzetno visokim stopama nezaposlenosti koje su u brojnim državama iznosile više od 20 posto, čak i na vrhuncu procvata prije krize. U razdoblju nakon krize, rast u zemljama Zapadnog Balkana izgubio je na snazi. Uz nepovoljno vanjsko okruženje, nedovršeni proces reformi je bio ključ neostvarenja konvergencije prema razini dohotka bogatijih država Europske unije. A brži rast sam po sebi nije dovoljan. Zemlje Zapadnog Balkana također trebaju generirati radna mjesta ako žele obrnuti trend loših ishoda na tržištu rada koji su razlog zaostajanja tolikog broja država.„

Iako u nastavku govori o zastoju u razvoju, te predlaže niz strukturnih reformi koje bi zemlje regije (bivša Jugoslavija plus Albanija) – osiguravajući trajni rast (ha, trajni!) – približile ostalim zemljama EU, već iz uvoda se vidi dvoje. U odnosu na socijalizam, poteklo je nakon krvavih ratova med i mlijeko, i drugo – u cijelom izvještaju nema nigdje riječi pljačka, krađa, lopovluk, lopov, mafija i sličnih – već su eufemistički (čak ni to, jer eufemizam podrazumijeva ublažen isti smisao – a ovdje o stvarnom smislu riječi nema ni govora) zamijenjene terminima „proširena uloga privatnog sektora“, „interesne skupine“, „malobrojni“!

        Nakon rata i neviđene pljačke naroda regije od vlastitih elita prvenstveno, sve je krenulo blistavim putem, kao popločenim mramorom. Otvorenost prema globalnoj trgovini (prije je valjda postojala naturalna razmjena), pojačan izvoz, proširena(!) uloga privatnog sektora, „izgrađeni su bankarski sustavi – u nekim slučajevima doslovno od nule – uz pomoć stranog kapitala i stručnih znanja“,…, a „rezultati tih nastojanja očitovali su se u stabilnom gospodarskom rastu, značajnom povećanju dohotka i životnog standarda te većoj makroekonomskoj stabilnosti“! Što laički prevedeno znači, kad te strovale niz liticu, našavši se na dnu, uspostavio si „stabilno stanje“! Ovim nazovi stručnjacima neki Goli otok bio bi premala kazna, trebalo bi ih prisiliti na vlastitoj koži osjetiti ekonomsku odisejadu stanovnika regije u protekla tri desetljeća (abolirali bi ih od ratnih stradanja) da uvide kolike gluposti valjaju. Zadržimo se samo na bankarskom sektoru, koji po njima izgleda nije ni postojao, već se dignuo iz nule „uz pomoć stranog kapitala“! Tko li je onda prvo upropastio domaće banke, zatim ih kapitalizirao novcem poreznih obveznika i potom budzašto prodao tom stranom kapitalu zaslužnom za „izgradnju bankarskog sistema“? Tko, negoli domaće elite obogaćene prvobitnom akmulacijom kapitala na pljačkaški način, nakon toga odlučivši još više povećati stečeno bogatstvo prepustivši ih za bagatelu strancima – koji to znaju na „legalni način“ (jer su srodnu pljačku nad narodima svijeta izvršili prije 2-3 stoljeća, legaliziravši nakon toga njene rezultate)! I uspostavili pravni sistem, koji će štiti obogaćeni tanki društveni sloj, uz dodatnu zaštitu cijelog sustava ulaskom u NATO pakt.

        Sve to stručnjake MMF-a nije brige, pa zašto i bi kad je u interesu kapitala svijet milom ili razbojničkom silom uključiti u atare kapitalističkog sistema. A onda kontejnerašima i socijalnim slučajevima te bulumenti nezaposlenih koji su na putu u te vode, prodavati muda pod bubrege, poput „značajnog povećanja životnog standarda“ i slične nebuloze. Svakom ekonomskom laiku koji ima trunka mozga i nešto više samopoštovanja, iz ovog izvještaja može biti jasna jedna-jedina stvar, izrečena rojsovskom paradigmom ovdašnjih lopova: „Tko je jamio, jamio je!“ – novim aksiomom i osnovicom ekonomskih odnosa u regiji. Ni Zapad, ni kapitalizam, ni njegove institucije uopće ne zanima način pretvorbe socijalističke u kapitalističku privredu. Nitko se ne pita gdje je opelješeno narodno bogatsvo, a domaći mesićevski tipovi tek deklarativno svako malo traže neka preispitivanja, tajne račune, otkrivanje imena lopova, povrat novca iz stranih banaka i slične štoseve za neuki narod. Uostalom, nije li sam Mesić (koji u odnosu na preostalu lopovsku bandu regije, figurira kao pozitivni tip) još u doba svog predsjednikovanja, zajedno sa premijerkom Kosor, uz prisustvo pretvorbenog kriminalca Luke Rajića, polagao kamen temeljac za njegovu tvornicu generičkih lijekova u Mišičkoj Popovači kraj Siska? „Zahvaljujući Rajiću, Hrvatska kreće naprijed“ – rekao je bivši predsjednik, time potvrdivši vjekovnu kapitalističku paradigmu: pokradi (svoj) narod, potom opereš novac pokrenuvši legalne poslove, a leđa ti štite mesićevski tipovi (i još puno gori) koji se u dva mandata, bez rezultata pretrgoše u navodno aktivnoj potrazi za „tajnim računima“ i obećavanju povrata pokradene imovine! No, eto, uvijek se ispriječe nepremostive zapreke za povrat pokradenog, negoli su bile za krađu istog! Da podsjetimo zaboravne:

„Možda i najzanimljiviji lik tajkunske sage u Hrvata jest Luka Rajić. Godine 1984. počeo je kao vozač kamiona u zagrebačkoj tvornici mlijeka Dukat, da bi deset godina kasnije postao većinski vlasnik iste. Prije šoferskog posla prodavao je božićna drvca i raznu švercanu robu na zagrebačkim tržnicama, a kasnije je, uporedo s vožnjom za Dukat, kamionom dopremao jeftine sireve iz Čehoslovačke. Nepotvrđena legenda kaže da je sudbinsku priliku iskoristio kada je “po zadatku” odvozio bezvrijedne jugodinare u Bosnu i Hercegovinu, a odande dovozio devize. Kako bilo, danas je uzoran poslodavac, živi na Ženevskom jezeru. Dukat je odavno prodao, a u domovini otvorio tvornicu generičkih lijekova.“

Bit ovih navoda bila je poznata iole pismenijem građaninu regije, napose onima koji su čitali „Feral“, „Arkzin“, „Hrvatsku ljevicu“, „Novi list“ i srodnu lijevu štampu ili portale. Ne bi se reklo da je Mesić nepismen, samo izgleda da oči drži zatvorene pri čitanju, a otvara ih tek kad piše svoje članke (antifašizam mu je za priznati, samo se postavlja pitanje – kome je potreban pljačkaški antifašizam?).

Pri kraju „genijalnog“ izvještaja MMF-a, navodi se:

„Ključan izazov s kojim je regija suočena je dovršetak procesa strukturne transformacije koji je otpočeo prije dva desetljeća. Impresivni proces reformi koji je pokrenut iz pepela socijalizma uglavnom je zastao sredinom 2000.-tih godina te je ostao nedovršen, kao žrtva reformskog zamora, političkog upliva na gospodarstvo, interesnih skupina čija je snaga isofisticiranost narasla te razočaranja u način na koji su provedene neke reforme.“

Opet prevedeno na laički jezik, potrebna je daljnja privatizacija – doduše – takvog tipa da ne budemo „razočarani“ njenim provođenjem, tj. lopovlukom na koji je obavljena ona dosadašnja, što je sve umotano u floskulu „razočaranja u način na koji su provedene neke reforme“ – da se ne uvrijede lopovi s kojima Zapad intenzivno surađuje od samog začetka njihove kriminalne rabote. ‘Ajd’, smanjite gas dečki – poručuju stručnjaci – magla se malo razišla, pa ne smijete više ovako javno, kao do sada! I potom slijede uobičajeni savjeti o birokraciji i korupciji, zapošljavanju, potrebi reformi korporativnog upravljanja i otporu privatizaciji u „nekim državama Zapadnog Balkana“ (rekao bih, svima, kad se uvidjelo na koji je način vlasništvo ostvareno, samo – na žalost – s nacionalističkim podtekstom: „jebeš druge, ako nama bude bolje“ !), da bi kulminiralo zaključkom:

„Nameće se osjećaj da su reforme na Zapadnom Balkanu ostvarile premalo, a da su od rasta koristi imali samo malobrojni.“

Zamislite stručnjake: „nameće se osjećaj,…, da su od rasta koristi imali samo malobrojni“!

        Ekonomski stručnjaci kapitalizma su poput patološkog anatoma kome date secirati leš da ustanovi uzrok smrti. Bez obzira što se pokojnik probudio na obdukcijskom stolu, anatom nastavlja sekciju po pravilima struke, ne hajuću za vapaje umirućeg. Ekonomiji fali humanističko načelo, da bude od koristi svim ljudima kugle zemaljske. Prava ekonomska znanost je spoj Isuovih i unaprijeđenih Marxovih učenja. Odraz je kršćanskog vjerskog licemjerja, kad širom svijeta optiraju za kapitalizam, zatvarajući oči pred njegovom kriminalnom praksom. Dok prvi govori o jednakosti ljudi na „onom“ svijetu, poručujući da ih je sve stvorio jednake – na svoju sliku i priliku – ali trpeći njihovu nejednakost (čega je valjda uzrok iskonski grijeh ljudske vrste!) na jedino nam poznatom, drugi razrađuje mehanizme lišene matafizičkih krinki, kojima bi se ta jednakost u dostojnom životu ljudi realno i aktivno ostvarila, upravo ovdje!

        Zavrijeđuju li vjernici i nevjernici išta drugog od onoga što imaju? Dok se čuju leleci da će golf igrališta na Srđu upropastiti dubrovački turizam, a građani Labinštine kukumavče kako će „Plomin 2“ – projektiran da izgara ugljen – sem toga još utjecati na zdravlje ljudi, dotle referendumi o oba pitanja propadaju (1, 2) zbog mizerne izlaznosti „jaučućeg“ lokalnog stanovništva! Može se reći, empatizirajući sa svijesnom manjinom, pa neka im – imaju upravo ono što i zaslužuju, uključivo i državu u kojoj nariču! Uz dodatnu napomenu, da vjerojatno ni većina svijesnijih ne vidi problem u sistemu, koji iskazanu volju naroda tretira tek kao neobavezni savjet, izdašno trošeći novac na nešto što ni neće uzeti u obzir. I, dok većinu boli ona stvar hoće li elita igrati golf ponad njih ili se povećati smrtnost od raka pluća, juri ona na birališta kako bi onemogućila ravnopravnost bračnih zajednica partnera ma koje seksualne orjentacije. Utješeni ovim uspjehom, zadovoljno će u svojoj ljudskoj mizeriji udisati sumporne i ugljikove kancerogene, jer će ih za razliku od bosanskobrodskog „vjekovnog neprijatelja“, trovati „braća Hrvati“. Uostalom, nekako je podnošljivije i kad nas orobi „naš“ negoli „tuđin“, ma i potonji otuđio samo jedan, a prvi milijune Eura!

        Suština procesa koji se odvijao u regiji, te se perfidnije nastavlja dalje – naizgled smanjenim intenzitetom – znana je cijelom Zapadu te njegovim institucijama, uključivo MMF i njegove stručnjake, a ne samo osvještenijim građanima Zapadnog Balkana. Samo što kapital ne zanima način ostvarivanja svojstvene im paradigme, a još manje bijeg iz razbojničkog okruženja ovog sustava, na što pomišlja sve veći broj ljudi planete. Dok im to ne uspije, a primjer grčke Syrize je samo jedan koji sve više učvršćuje stav da je to jedino moguće revolucijom, dotle u društvu tatova do daljnjega vrijedi lopovski moto: „Tko je jamio, jamio je!“. Naravno, postoji i drugi izbor: svojim djelovanjem stvoriti prikladne uvjete da se može izvršiti nova preraspodjela nacionalnioh bogatstava, da krađa ponovno postane ilegalno ozakonjeni čin, s novim vlasnicima – dakako. Tko pomišlja da je to suština revolucije (krađa, lopovluk, otuđivanje imovine, bogaćenje), ili se vara ili bi i sam učestvovao u „revoluciji“ te vrste. Takvih tipova se revolucionari najviše moraju pribojavati! A da se ne bi stalno nabacivali blatom i stigmatizirali ovog autora, ‘ajd’ jednom to učinite sa jednim glumcem:

„Ne muči me nostalgija. To su bila stvarno mračna vremena. Ljudi su dobivali stanove besplatno, proširenja za drugo ili treće dijete, išli su na ljetovanja besplatno, imali besplatno zdravstvo… Danas je očito svima puno bolje. Demokracija je čudo, manjina izabire stranku ili koaliciju koja se nameće većini i sastavlja vladu kojom vladaju korporacije. Zabavno!“

Leone, oprosti, ali – namjerno je!