Teror oženio Obmanu i dobio dijete Obznanu

Izdvajamo

• A ta ista javnost najbolje je odražavala šokiranost policije. Na svoje uši sam čuo kako je „lociran“, pa „identificiran“, onda se „opire“ i u hollywoodskom finalu, nestaje bez traga. Postoji još mali set ozbiljnih tematskih pitanja, ali najvažnije je zašto bi pobjegao na Sljeme da se ubije, a ne na licu mjesta? Da se na miru ubije? Gdje je izvještaj obdukcije i forenzički nalaz? Kako ga je uopće policija pronašla kad nitko nije znao gdje je? Vele u policiji „očito nije imao plana što nam je otežalo potragu“. E pa taj „momak bez plana“ sve ih je taktički iznenadio.

Povezani članci

• Šagoljanje: novi direktor – stare laži
• Napad na urednicu i novinara portala Tačno.net
• Antifašistički ključ
• Maj ili svibanj, kako bi rekli mi Hrvati – mjesec je kad se sjećamo Tita
• Podgrijavanje mrtvaca
• Dabogda crko Rock&Roll

Danijel Bezuk – foto portalnovosti.com

Lockdown je, de facto, već proglašen i neka jest, treba iseliti sve iz Hrvatske osim tvoraca prispodobive nam ljudske nevolje. Ionako više nitko ne želi živjeti u zemlji gdje je Teror oženio Obmanu i dobio dijete Obznanu.

Hrvatska je država čija politička klima varira između suludih krajnosti, a mjereći prema trima ključnim značajkama stabilnosti, operativnih državnih institucija, funkcionalnog gospodarstva i životne neugroženosti svojih državljana, neprijeporno je nesigurna zemlja. Teror koji generira ili tolerira država kroz sveprisutnu korupciju, financijsku eksploataciju građana, parapolitičke ili vjerske organizacije, te neefikasnog pravosuđa, puno je stariji od teško razumljiva postupka Danijela Bezuka (22) iz Kutine koji je prije nekoliko dana, prema policijskom izvješću, pucajući „u pravcu zgrade Vlade RH i Sabora“, teško ranio policajca iz službenog osiguranja i potom na obroncima Sljemena izvršio samoubojstvo.

Kada tragedijama izazvane svekolikom neljudskošću, pridodamo prirodne katastrofe poput razornog potresa ili dugotrajne pandemije smrtonosnog virusa COVID 19, jasno je kako je stanje postalo nepodnošljivo, a efikasna rješenja van dohvata ruke državnog aparata.

Na žalost, situacija postaje sve gora i već bukte baklje terminalne zore.

A DAN JE TAKO DOBRO POČEO

Prije nepunih godinu dana, osjećao sam se povlaštenim. Postao sam ravnodušan na nepopravljivu hrvatsku stvarnost, zdravlje mi se oporavilo, egzistencija stabilizirala, postao sam natprirodno vješt, nije postojao taj životni tren ili stih koji nisam mogao učiniti odličnim.

A onda se bez najave nebo srušilo na nas, a iz ruševina su isklijale smrt i bijeda. Cvjetovi zla. Nesumnjivi antiklimaks nije bio niti „krvavi pohod na Markov trg“, niti nepotrebna smrt mladog „usamljenog vuka osvetnika“ kako su ga policijski analitičari okarakterizirali nego sve što se potom dogodilo.

Opet smo se u međunarodnim okvirima iskazali kao „šporka cagola“ (smrdljiva hrpa copyright Franci Blašković) i to bez iznimke od moralizatora i „stručnjaka“ s društvenih mreža pa do hrvatske Vlade na čelu s premijerom Andrejem Plenkovićem.

Svi su imali mišljenje o događaju, kao i šupak štono bi rekao Prljavi Harry, a jedinu smislenu analizu čuo sam od saborske zastupnice Sabine Glasovac (SDP) koja je praktički taksativno navela uzroke i posljedice tragedije. Šum u komunikacijskom kanalu bio je zaglušujući, politička desnica govorila je jezikom ljevice, štektala „bio je to bunt protiv vlasti“, dok je ljevica glumatala nacionalni moralni autoritet i iskazivala zabrinutost zbog „organiziranog bdijenja za napadača“. Činjenica da je napadač porijeklom iz nacionalno radikalne obitelji kod koje su pronašli ustaško znakovlje i arsenal zabranjenog naoružanja, javnosti i medijima bliskoj vlasti, poslužilo je za sotonizaciju nesretnog i sumanutog mulca, bez trunke profesionalnog truda da „zagrebu ispod površine“ i istjeraju činjenice na čistac.

No, pravi „fake news“ show tek je slijedio, a upriličio ga premijer Plenković na brižno pripremljenoj – barem ju je on tako zamislio – nacionalnoj konferenciji za medije kojoj je prethodio uvod kako je napad „posljedica angažmana političkih protivnika zbog Vladinih mjera protiv COVID-a“, a kad mu je netko pametniji došapnuo da je izrekao nevjerojatnu glupost, korigirao se i optužio „desni radikalizam“ kao krivce. Anbilivbl, uz tridesetogodišnju nacionalnu pljačku, korupciju i narodnu neimaštinu, prvo se brižan sjetio popularnog COVID-a, a onda desnog radikalizma kojima je upravo HDZ bio desetljećima izdašni tutor. I još je Plenky mudroslovio i o „elementima terorizma u činu napada“, iako je oportunistički šutio kao Karamarkov kadar na postavljene plinske boce usred avenija i braniteljski juriš na Markov trg pod zaštitom Crkve?!

Na koncu, najavio je strogu policijsku akciju povrata ilegalnog oružja, jačanje policijske zaštite Markovog trga i razotkrivanje „legla zla koje je indoktriniralo napadača“. Policijski sat i lockdown se podrazumijevaju.

Drugim riječima, sve će razoružati, postaviti mjere osiguranja financiranih našim davanjima u proračun, distancirati se od naroda i od Markovog trga stvoriti Zabranjeni grad. Ukratko, shvatio je da nije bezgranično voljen, a to je za „mamine maze“ brutalan emocionalni udarac.

A da se ne pridružim silnim „stručnjacima“ svih fela u palamuđenju, sagledajmo ukratko činjenice „krvavog pohoda na Markov trg“.

POBJEGAO POLICIJI DA BI SE NA MIRU UBIO?

Prema forenzičkom i vojničkom mišljenju dijela javnosti, policija mora sjesti i još jednom rekonstruirati eksces da barem zvuči iole logički prihvatljivo.

Rafalna paljba iz kalašnjikova sa standardnim šaržerom od 30 metaka traje 3-4 sekunde. Kako je napadač istrošio šaržer, morao ga je promijeniti da bi pucao na zgradu Sabora što je dodatnih pet sekundi. Usto, morao je okrenuti leđa ostatku policije iz osiguranja koji, prema dostupnim izvješćima, nisu ispalili niti metka. Dakle, napadač je punih deset sekundi rafalno pucao po Markovom trgu okrećući se oko svoje osi, a da bi se zatim ubrzanim korakom udaljio prema Gornjem gradu.

Sasvim je moguće da je teško primjetljivo naoružanje – preklopni kalašnjikov AK-47, dužine 870mm i kalibra 5,45mm – „prošvercao“ kraj uvijek mnogobrojne policije na prilazima Markovu trgu, ali kako je preživio na otvorenom, uz toliku snagu obučenih jedinica i prirodnih zaklona jest malo Rambo čudo. Navodno je, stanoviti policajac koji je zadobio „prostrijelnu ranu na hlačama“ uzvratio paljbu, ali bez jasnog nacrta postavljenog osiguranja, javnost ne može znati tko i kad.

A ta ista javnost najbolje je odražavala šokiranost policije. Na svoje uši sam čuo kako je „lociran“, pa „identificiran“, onda se „opire“ i u hollywoodskom finalu, nestaje bez traga. Postoji još mali set ozbiljnih tematskih pitanja, ali najvažnije je zašto bi pobjegao na Sljeme da se ubije, a ne na licu mjesta? Da se na miru ubije? Gdje je izvještaj obdukcije i forenzički nalaz? Kako ga je uopće policija pronašla kad nitko nije znao gdje je? Vele u policiji „očito nije imao plana što nam je otežalo potragu“. E pa taj „momak bez plana“ sve ih je taktički iznenadio.

Na koncu, samo jedna napomena da ne bude gorke zabune: policija je mizerno plaćena i loše tehnički opremljena, ali za ovu situaciju sasvim dovoljno. Većinom služe i štite, ne provode represiju, iako ima negativnih primjera. Šteta policijskog službenika, čovjek će imati traume za cijeli život, ali netko mu treba reći da nije bio meta nego kolateralna žrtva bijesa mladića i to, zasada, bez jasnog povoda. I svakako mu ne obećavati postherojski status, a onda ga potpuno zaboraviti kao većinu generacije koja je dala krv da bi se popravio laboratorijski nalaz Hrvatske.

NITKO VIŠE NE ŽELI ŽIVJETI U HRVATSKOJ

Sve u svemu, hrvatskoj Vladi, HDZ-u i šatrocentralnom dijelu „domoljubne“ javnosti, svi su krivi osim njih samih. Tristo tisuća najproduktivnijeg i obrazovanog hrvatskog stanovništva „iselilo se jer traže bolju zaradu umjesto da pomognu Domovini“. Prije dvije godine, znanstveno istraživanje među mladom populacijom iskazalo je 86% njih koji su „zadovoljni sa životom u Hrvatskoj“, a danas niti 20% adolescenata. Pucaju ljudi po šavovima bezveze. Mladost, ludost, štono bi rekao vitez Željko Reiner između mise i obreda masonskog društva koji se „čudi kako ljudi ne shvaćaju koliko im je dobro u Hrvatskoj“. Pa trebat će nam samo sedam godina, prema mišljenju respektabilnih ekonomskih analitičara, da dosegnemo BDP i gospodarski status od prošle godine. Totalno veselje, posebno kad krene 400 tisuća ovrha jer je istekao moratorij Vlade, pokrene naplata minusa na bankovnim karticama, a brzorastućem porastu nezaposlenih pridruže se djelatnici iz ugostiteljstva i svi oni koji rade u privatnom sektoru.

Zdravstveni sustav je na izdisaju, epidemija je van kontrole, liječnici i sestre padaju od umora, a Hrvatska raspolaže samo sa 103 epidemiologa. Nacionalni Stožer za prevenciju koji je glavni krivac za drugi pandemijski val jer je nerazumnim mjerama, obrazloženjima i samodopadnošću ubrzao proces – recimo, dopuštajući turističku sezonu bez nužnih, ali preventivnih mjera – trenira strogoću, ne nudeći nadu nego se natječu s kolegama u „crnim proročanstvima“. Najnoviji hit im je obavezna denuncijacija zaraženog subjekta obitelji i prijatelja s kojima su u osobnom kontaktu, bez obzira gube li oni tako posao ili psihičko zdravlje. I btw, je li tko vidio Crkvu u zadnje vrijeme?

Lockdown je, de facto, već proglašen i neka jest, treba iseliti sve iz Hrvatske osim tvoraca prispodobive nam ljudske nevolje. Ionako više nitko ne želi živjeti u zemlji gdje je Teror oženio Obmanu i dobio dijete Obznanu.