Svjetski mediji o Srebrenici: Krivi smo svi a ne samo Holandija

Povezani članci

• Antifašisti napadnuti na Partizanskom groblju u Mostaru
• Dramatično u Obrenovcu: Ministar Nebojša Stefanović naredio je hitnu i potpunu evakuaciju
• Ahmići: 48 sati pepela i krvi
• Suljagić: Nije Erdogan problem već isključivost i zapjenjenost SDA
• NAPUŠTENI PSI: ONI SU VAM KRIVI ZA SVE!
• Majka i otac premjestit će tijelo Davida Dragičevića u Austriju

„Ovogodišnje obilježavanje genocida u Srebrenici je drugačije od dosadašnjih. Predsjednik Srbije Boris Tadić, koji je prošle godine prisustvovao ceremoniji u Srebrenici, ispunio je obećanje. „Kao predsjednik Srbije neću nikada prestati tražiti osumnjičene za ratne zločine. Kada ovo kažem, mislim prije svega na Ratka Mladića“, rekao je Tadić u Srebrenici 11. jula 2010. godine“, piše „Frankfurter Allgemeine Zeitung“ (FAZ) u tekstu pod naslovom „Srebrenica za početnike“. „Kada je Boris Tadić 26. maja u Beogradu saopštio da je najtraženija osoba u Evropi (Ratko Mladić) uhapšena”, piše FAZ, “odmah je bilo jasno da su otvorena vrata za novi regionalni početak. Zaista, nedugo zatim se javnosti obratio bošnjački član Predsjedništva BiH, Bakir Izetbegović koji je pored ostalog rekao „da je Srbija Mladićevim hapšenjem dala povod da vjerujemo da je počelo novo poglavlje naših odnosa“. To poglavlje je zaista i počelo. Boris Tadić je protekle sedmice prvi put boravio u zvaničnoj posjeti Sarajevu. Ponovo je Izetbegović retorički poručio: „U Bosni živi više od milion Srba, u Srbiji više od 300.000 Bošnjaka. Imamo dobar razlog za poboljšanje odnosa.“

Boris Tadić u Srebrenici 2010.

„Dobri razlozi postoje i za nastavak debate o međunarodnoj umiješanosti u srebreničku katastrofu, a ne na ograničavanje neslavne uloge holandskih plavih šljemova u Srebrenici. Korijeni zla nisu u odnosu Holanđana koji također nisu željeli ginuti u ratu sa kojim nisu imali ništa. Zlo koje je pogodilo Srebrenicu ima veze sa nedostatkom podrške Holanđanima sa viših pozicija i sa nedovoljnim mandatom Plavih šljemova u Bosni i Hercegovini, kao i skandaloznom bojažljivošću UN-a da preuzme odgovornost. Debata o tome šta se zaista desilo u Srebrenici u Srbiji još dugo neće biti završena. Danas je sve manje poricanja masakra, jer su sve jasniji dokazi o ubistvu više hiljada Bošnjaka. Prije će biti da je sada na djelu pokušaj da se ono što se desilo u Srebrenici ublaži i to na taj način da se sve više podsjeća na ubistva Srba u okolini Srebrenice. Ukazivanjem na srpske žrtve je opravdano, ali takve stvari iznose uglavnom snage koje genocid u BiH pokušavaju izjednačiti ukazujući na ubistva Srba. Tim snagama nije stalo do istine, nego do preokretanja istine. Međutim, i takve vrste relativiziranja istine u Srbiji je sve manje.“

„Tome je, pored ostalih, najviše doprinio beogradski novinar Dejan Anastasijević, jedan od malog broja srbijanskih novinara, koji je je za vrijeme rata na prostoru bivše Jugoslavije, izvještavao i sa druge strane fronta i svojim čitaocima prosljeđivao nenašminkanu sliku rata. Anastasijević je prije nekoliko godina u tekstu „Srebrenica za početnike“ iznio neosporive činjenice o masakru. Tim tekstom je postigao neočekivan uspjeh koji je djelotvoran i danas. Tvrdnje da je Mladić u Srebrenici branio ‘srpstvo’ danas se također sve manje čuju.“

„Možda je razlog u tome što je u bivšoj Jugoslaviji izrasla nova generacija koja je pored prenaglašenih razlika ponovo otkrila i nešto što joj je zajedničko. Jugoslavija je nestala, međutim bez obzira na razlike, srodni jezici, uspomene i kulturne tradicije su preživjeli. Mladi Srbi odlaze u Dalmaciju na ljetovanje, mnogi Hrvati i Slovenci u Beogradu dočekuju Novu godinu, a kulturna razmjena između Sarajeva i Beograda je sve intenzivnija. ‘Jugosfera’ živi. Srpsko-hvartski jezik danas ima različite nazive – Hrvatski, Srpski, Bosanski, Crnogorski – međutim, svi se sporazumijevaju bez problema. Neke teme ostaju škakljive, ali ne mora se uvijek govoriti o politici“, piše  „Frankfurter Allgemeine Zeitung“.