Što je Hrvatskoj draže – fašizam ili antifašizam?

Povezani članci

• Zekerijah Smajić: Bosni i Hercegovini treba pravedna, solidarna i prosperitetna Evropska unija
• Aviondžije
• Viktor Ivančić: FILOZOFIJA FALANGE
• Mirno i humano komadanje BiH
• Dežulović: Kako su glupi hadezeovci postali “komunjare”
• Jaganjce ubijaju, zar ne?!

Politički mutant Ivo Baldasar odustao je od ideje da jedna splitska ulica ponese ime Prvog splitskog partizanskog odreda. Grad pod Marjanom još jednom je pljunuo na svoju povijest, a ulogu pljuvača opet je preuzeo prvi čovjek Splita.

Piše: Ladislav Tomičić, novilist.hr

Nije to ništa novo, isto je već ranije u nebrojeno navrata učinila i navijačka skupina Torcida, jedan od simbola Splita. Njezini pripadnici s tribina pljuvali su i na svoj grad i na Hajduk, točnije na slavnu antifašističku tradiciju svog kluba. To pljuvanje po herojima otpora fašizmu u Splitu je, kao i u ostatku Hrvatske, viđeno već milijun puta.

Priličan broj hrvatskih građana, naime, naprosto ne trpi antifašizam i to se ne može sakriti. O tome govore zidovi zgrada u svakom gradu u Hrvatskoj, o tome redovito govore biskupi, političari, takozvani predstavnici braniteljskih udruga… O tome govore ostaci srušenih spomenika antifašističkoj borbi. Nastojanja političkih prvaka Hrvatske – koji dobro znaju kako u Europi i svijetu kotira fašizam, a kako antifašizam – da ustraju na antifašizmu kao temelju moderne Hrvatske pokazuju se uzaludnima.

Uzmimo za primjer govor predsjednika Ive Josipovića na obilježavanju 71. godišnjice osnutka prvog partizanskog odreda u Hrvatskoj. Josipović je tad rekao ovako: »Ne smijemo zanemariti ni ono loše u događajima 1940-ih godina. Ali Hrvatska je bila na pravoj strani. Znamo da je bilo pravedno sudjelovati u antifašističkoj borbi. Ono što su antifašisti bili tada, to su naši branitelji bili 90-ih.« A pogledajmo što u svom priopćenju povodom najave da bi jedna splitska ulica mogla ponijeti ime Prvog splitskog partizanskog odreda piše Koordinacija udruga ratnih postrojbi Splitsko-dalmatinske županije:

  Kako su ovdje u pitanju političko-politikanski i ostali partikularni interesi suprotni interesima građana Splita, ova Koordinacija javno poziva predlagatelja i sve gradske vijećnike, i apelira da se navedeni prijedlog o imenovanju ulice »Prvi splitski partizanski odred« povuče s dnevnog reda i omogući zainteresiranoj i stručnoj javnosti donošenje svog mišljenja o ovoj temi. Isto tako, mišljenja smo da se poticanjem i forsiranjem ovakvih tema svjesno i ciljano obezvrjeđuje Domovinski rat i sve njegove vrijednosti.«

Iz navedenog je jasno da branitelji, barem ovi okupljeni u splitskoj koordinaciji udruga, hrvatski antifašizam minulog stoljeća suprotstavljaju ideji koja ih je vodila u rat devedesetih. To je pošteno, jer Domovinski rat nije bio antifašistički, što god o tome govorio Ivo Josipović ili tko drugi. Rat za neovisnost Hrvatske bio je sudar dvaju nacionalizama, bez obzira na činjenicu da se hrvatski nacionalizam našao u poziciji obrane od agresivnog srpskog nacionalizma.

Poslijeratna nastojanja hrvatske politike da se duh hrvatskog fašizma, koji ide ruku pod ruku s nacionalizmom, vrati u bocu iz koje je pušten početkom devedesetih već godinama se pokazuju uzaludnima. Antifašizam je u Hrvatskoj tako postao tek stvar političke korektnosti, krinka za vanjskopolitičku upotrebu, pod kojom se krije ne tako lijepo lice ove zemlje. Naravno, iskrenog antifašizma, odnosno organizacija i ljudi koji ga promiču u Hrvatskoj još uvijek ima, ali većinski stav društva prema ovim organizacijama i ljudima uglavnom je jednak stavu koji su splitski branitelji zauzeli pred inicijativom da se Prvom splitskom partizanskom odredu dadne ulica.

  U najboljem slučaju, promicatelji antifašizma prikazuju se kao smutljivci koji zbog vlastitih probitaka truju građane drugorazrednim temama. Evo, to je okvir u kojem se događa splitski cirkus pod dirigentskom palicom političkog mutanta Baldasara. Dobro je što je taj cirkus završio povlačenjem prijedloga da Prvi splitski partizanski odred dobije ulicu u jednom rubnom splitskom kvartu. Splitski mladići koji su dali život u borbi protiv fašističkog okupatora zaslužili su, naravno, ulicu, ali ne na periferiji, nego u strogom centru grada.

Tamo će ulicu i dobiti, ako današnji antifašisti uspiju pobijediti bolesnu nacionalističku ideju, ideju koja koketira s fašizmom, koja fasade zgrada kiti simbolima zločinačkog NDH režima, a sa stadionskih tribina kliče – »za dom spremni«. Ta borba traje i kraj joj se za sada ne nazire. Koliko god se nekome činilo da je pitanje vrednovanja antifašističke, odnosno fašističke prošlosti ove države danas nebitno, o toj borbi ovisit će kako će se u godinama koje dolaze oblikovati hrvatsko društvo. Nadamo se da neće biti skrojeno po mjeri takvih kao što je splitski gradonačelnik.