ENG
Što hoće intelektualci?
Autor/ica
Povezani članci
- The Washington Times: Sarajevo je antički grad kojeg su horde divljake terorizirale četiri godine
- Tomislav Jakić: Atena je opet postala Atena
- Kako su države Zapadnog Balkana pomogle ratom razorenoj Ukrajini
- BPNP: Unutar anonimnog bošnjačkog neonacističkog pokreta koji privlači maloljetnike
- Članovi Ravnogorskog četničkog pokreta u BiH osuđeni na po pet mjeseci zatvora
- Odgovor Stavu i Faktoru: ISHAVIJEŠĆENI KMETOVI GOSPODINA BAKIRA IZETBEGOVIĆA
Skupina od osma BH intelektualaca otvorenim pismom obratila se javnosti izražavajući svoju zabrinutost i to ozbiljnu, spram političke krize u BiH koja je po njima namijenjena bosanskohercegovačkim Hrvatima. Iz ovoga se da zaključiti da neki drugi možda nisu zabrinuti ili makar nisu ozbiljno zabrinuti kao naši intelektualci. Ne znam treba li im napominjati da u stanju kada su oni zabrinuti drugima kriza izlazi na nos.
Pročitao sam njihovo otvoreno pismo i pokušao dozrjeti kakve političke, intelektualne i svjetovne vrijednosti oni nude i za što se zalažu. I uz sav svoj intelekt, morao sam ga još jednom pozorno pročitati ne bi li shvatio što intelektualci hoće i kakav politički stav oni zagovaraju.
Moji zaključci upućuju da se oni oglašavaju u ime jedne politike, a opet želim se uvjeriti da intelektualni krugovi kakve oni predstavljaju ne mogu biti usko usmjereni prema jednoj stranačkoj opciji, nego bi trebali biti glas razuma upućen naciji kao intelektualni medikament. Nema sumnje da je hrvatski narod zaluđen politikantskim mešetarenjima i da im otprava za bolje razumijevanje političkih prilika u BiH i te kako treba. Tko bi narod bolje posavjetovao nego njegovi sami intelektualci. Zato, otvoreno pismo osmorice intelektualaca treba proanalizirati i običnoj raji analitički prilagoditi. Jednostavno da se zna tko pak gazi kokoši u našem dvorištu, a tko nam podmeće kukavičja jaja.
Moram priznati da nisam skoro pročitao bolju opservaciju politike HDZ BiH od one kako su je obznanili intelektualci u svom otvorenom pismu.
„Dva HDZ-a, međutim, nemaju nikakvu povijesnu vjerodostojnost ni politički kapital kojim mogu potraživati pravo na monopol zastupanja hrvatskih nacionalnih interesa. Bilanca njihova dvadesetogodišnjeg vladanja u ime Hrvata je porazna, i to baš sa stanovišta kontinuiranoga urušavanja ustavno-političke pozicije toga naroda u Bosni i Hercegovini. Rezultati HDZ-ove politike na tom polju u Republici Srpskoj, pak, ravni su narodnoj katastrofi, pa je današnja ideja o savezu „vodećih“ hrvatskih stranaka sa SNSD-om i SDS-om, koji će pomoći da se Hrvati izbore za ravnopravnost kroz njihovo antagoniziranje sa „Sarajevom“ i Bošnjacima, samo još jedna od hadezeovskih avantura s nesagledivim posljedicama. Više je, naime, nego jasno da SNSD-ova i SDS-ova „borba za hrvatska prava“ nije motivirana ničim drugim nego daljim učvršćivanjem autonomije Republike Srpske, a da će to značiti i dovršenje političkoga i demografskog nestanka Hrvata iz tog entiteta, to najbolje znaju gospoda iz dvaju HDZ-a“.
Apsolutno ispravna dijagnoza HDZ-ove politike zbog koje će se režimski portali orožiti. Nema sumnje da će intelektualci biti popljuvani salvama nezadovoljnika. Prvenstveno hercegovačkih lokal patriota, secesionista i četničkih igrača.
U drugoj točci svog otvorenog pisma intelektualci okreću ploču i obrušavaju se na SDP i SDA. Također, dio teksta koji neće odgovarati poklonicima SDP-ove politike jer intelektualci osuđuju način na koji SDP pokušava obesnažiti hrvatski monopol dva HDZ-a.
„Ovo što sada radi SDP-ova koalicija nije ništa drugo nego grubo i bezobzirno, surovo makijavelističko poigravanje s hrvatskim elementom, koji im je bio potreban samo zato što ni SDP ni SDA nisu imale dovoljno izbornoga kapaciteta da vlast u Federaciji formiraju same. Nisu to legalno mogle čak ni uz ovakvu manipulaciju malim hrvatskim strankama i njihovim mandatima, pa su morale pribjeći kršenju ustava Federacije BiH. To, pak, rezultira brojnim potencijalno fatalnim posljedicama: novom nacionalnom homogenizacijom i političkom radikalizacijom Hrvata, ponovnim snaženjem dvaju HDZ-a i njihovih lidera Čovića i Ljubića kao etnokratskih vođa, jačanjem političkoga odiuma prema „Sarajevu“ i Bošnjacima, snaženjem argumenata za savez sa SNSD-om i SDS-om, te općenito produbljivanjem političke krize u Federaciji i u Bosni i Hercegovini, i daljnjim zahlađivanjem međunacionalnih odnosa“.
|
Na parlamentarnim izborima hrvatskim biračima ponuđene su političke opcije za koje su se hrvatski birači (FBiH) opredijelili po sljedećem: HDZ BiH = 108.943 HDZ 1990 – HSP BiH = 47.941 NSRZB = 48.286 HSS-NHI = 5.725 Teško je znati koliko je tko dobio u koaliciji HDZ 1990 i HSP-a. Iz tog razloga ako njihove glasove podijelimo dolazimo do činjenice da dva HDZ-a imaju potporu 63% hrvatskih birača, a ne 90% kako se to zna podmetnuti kao pravilo. Međutim, u ovoj računici treba se rukovoditi dvjema činjenicama koje nikako ne smijemo ispustiti jer nam matematika u tom slučaju neće biti dobra. Prvo HDZ 1990 u izbore je ušao protiv politike HDZ BiH. I tu nema ni govora da današnja politika dva HDZ-a odražava izborni legitimitet Hrvata u BiH. Hrvati koji su glasali za HDZ 1990 nikako se nisu slagala s Čovićevom politikom i jednostavno glasovi tih birača ne mogu se svrstati u perje kojim se Čović danas kiti. Po takvom izračunu HDZ BiH je osvojio 52 % hrvatskih glasova što nije ni blizu onih famoznih 90 % s kojim se špekulira u medijima. A drugi argument koji matematički pobija floskulu zvanu 90 % su glasovi Hrvata koji nisu u hrvatskim nacionalnim strankama. Njihov broj je također teško izračunati, ali u svakom slučaju ako ih se uzme u obzir, a zašto i ne bi, politika koju vodi Čović i njegov HDZ ima manju potporu od 50 % Hrvata koji su izašli na izbore. S moralne točke gledišta treba postaviti pitanje što je s najmanje 20 % hrvatskog biračkog tijela koji zahvaljujući nečijoj politici nisu imali mogućnost (osim teoretsku) izaći na izbore jer su zahvaljujući toj istoj politici daleko od svojih domova? Za koga bi oni glasali ne treba puno nagađati. |
Poslije ovoga mora čovjek ostati zbunjen. Ne valja HDZ, ne valja SDP. Slažem se. A što onda valja? Intelektualci nisu ponudili trezven stav nakon kojeg bi čovjek mogao izabrati pravi put. Ili su možda ponudili opciju koja bi mogla biti prihvatljiva, ali samo u slučaju da je njihova politička dijagnoza postavljena u potpunosti na ispravan način.
Ono što oni sugeriraju liči mi na „povijesnu“ potporu HDZ-u. Uistinu konstatiraju da je HDZ-ova politika katastrofalna, ali da ta politika ima legitimitet za razliku od politike koju predvode „platformaši“. Nakaradna politika HDZ-a nije dobra, ali ju valja slijediti zato što je legitimna?! Dobro je da nisu naveli kako dva HDZ BiH imaju potporu 90% biračkog tijela Hrvata. Floskula kojom se manipulira iz razloga što jednostavno teza o 90 postotnoj potpori Hrvata Čovićevoj politici ne stoji. (pogledaj kolumnu desno)
Kako to da SDP tjera hrvatski narod u zagrljaj SNSD-u i pročetničkoj srpskoj politici ako se ranije konstatira da je takva politika za Hrvate pogubna? Da nisu malo intelektualci polupali lončiće? Uostalom nigdje u otvorenom pismu ne stoji što oni nude. Kakvo političko rješenje, osim što im je logično da Čović argumentirano surađuje s Dodikom zbog SDP-ovog makijavelističkog poigravanja s hrvatskim elementom. Intelektualci su propustili reći da je HDZ-u nuđeno 13 od 15 ključnih hrvatskih pozicija u Federalnoj vlasti. I da je Čović također makijavelistički tu nemoralnu ponudu odbio iz samo jednog razloga. Ne zato što mu je to malo,nego zato što grubo i bezobzirno forsira politiku srpskih interesa ne ustežući se da svoj hercegovinizam ispolji na najsuroviji način.
Možda se sva pozadina njihova javnog istupa krije u trećoj točci otvorenog pisma. Naime, na kraju svoje brige za hrvatski narod intelektualci izravno ciljaju na HNV i fra Luku Markešića. Svrstavajući predsjednika HNV kao otvorenog agitatora SDP-ovske politike. S obzirom da sam pratio rad HNV-a i da poznajem dosta članova tog tijela mogu s punim pravom povući paralelu između stvarnog djelovanja HNV i viđenja kruga intelektualaca koji su se obrušili na fra Luku i HNV. Ne provode li Lovrenović, Lasić i Šimić svojevrsnu odmazdu protiv HNV i Markešića zbog toga što nisu u HNV-u uspjeli artikulirati svoje interese? Pogrešna politika HDZ-a BiH je jasno definirana. Jasno ju je definirao i HNV i tu se stavovi intelektualaca i HNV-a u mnogome podudaraju. HNV ima svoj konkretan stav iz kojeg stoji i s kojim ne kalkulira za razliku od intelektualaca koji također imaju svoj stav, ali ga uvijaju u celofan i stidljivo prezentiraju pokušavajući ga ublažiti kako se ne bi zamjerili drugoj strani. U narodu ima jedna poslovica, koja zbog svoje sadržine nije primjerena i kulturna, ali na najbolji način odražava stav intelektualne svite.
Da im je da se j***, a da im ne uđe!
Ma koliko neprimjereno bilo, morao sam napisati makar u ovoj formi jer je još ne primjerenije staviti povez preko očiju i praviti se lud, čime se ionako zbunjeni narod dovodi u još veću agoniju i nerazumijevanje političke igre koja hrvatskom narodu visi o glavi kao Damoklov mač.
HNV sigurno nije zaljubljenik u SDP, ali još manje ima pozitivan odnos spram Čovićeve politike. Zato ako treba birati između dva zla, onda treba izabrati manje, a nikako isticati svoju inteligentnu veličinu, a pri tomu birati veće, daleko veće zlo.
Autor/ica
