Stier Ivo Davor

Izdvajamo

• Hoće li to biti Plenkovićev demokratski HDZ bliži centru ili Stierov integracijski HDZ bliži crkvi vidjeti ćemo nakon što se njih dvojica dogovore da se ne mogu dogovoriti i tada će biti zanimljivo tko će odnijeti pirovu pobjedu. Kao politički tajnik HDZ-a Stier je bacio rukavicu centrističkom Plenkoviću i ako Brkić proguta nabačenu udicu moglo bi doći do ozbiljnih poremećaja u našem političkom životu. Iako možemo izraziti veliku skepsu u odnosu na reintegriranog Brkića. Nije lud.

Povezani članci

• Sanader osuđen na četiri i po godine zatvora, mora vratiti 2,2 miliona eura
• “Afera Kancijanić” o Istraninu Viktoru Kancijaniću, pripadniku terorističke skupine Feniks – 72, poznata kao hrvatska emigrantska Bugojanska skupina, još uvijek traje i katastrofalno da ga većina medija smatra domoljubom, herojom i vitezom
• Mediji kao metafora hrvatske šutnje
• Znanost i religija kod ministra znanosti RH
• Neću u Evropu
• Pokajanje ludom radovanje

Foto: Damir Spehar/Pixsell

Simboli i simbolizam odavno nisu bitan faktor u europskoj politici, ali u lijepoj našoj to je još uvijek cijenjena moneta i može se lako dogoditi da Hrvatska umjesto transformacije u zmaja zapadnog Balkana i branika europskih vrednota postane kifla za doručak koju će konzumenti jesti ujutro uz kavicu. Konzumenti su svi koji imaju interese, potraživanja, arbitraže, povrat imovine, sudske sporove i slične aspiracije prema hrvatskom zmaju od države…., ili kiflici za doručak…. 

Hrvatska enciklopedija kaže ovo:

U logici, paradigma je uzor ili standard koji omogućuje pojmovna razlikovanja na kojima počiva određena praksa djelovanja (L. Wittgenstein). U teoriji znanosti, neko vrijeme priznati znanstveni model koji zajednici istraživača služi kao glavni način dospijevanja do znanstvenih spoznaja i rješenja (Th. Kuhn). Općenito: uzor, model.

Dok Wikipedija kaže sljedeće:

Paradigma je skup osnovnih pretpostavki ili pravila koje uzimamo zdravo za gotovo (eng. default) u cilju poimanja stvarnosti i njenih fenomena. U tom smislu osobna paradigma je ono bitno što učitavamo prilikom naše interpretacije stvari i pojava oko nas. Ljudi imaju različite paradigme kao pojedinci, obitelji, grupe, narodi, struke itd. Paradigma stvara mentalni filter kroz koji um propušta samo one informacije koje mu se uklapaju u postojeću sliku svijeta. Paradigma se može usporediti sa obojenim naočalama. Ako npr. paradigma ima zelenu boju oni koji gledaju kroz zelene naočale vidjet će svijet obojen u zelenim tonovima i sve dok ne skinu zelene naočale sve će im se činiti zeleno i za to će staviti ruku u vatru. Tek kada skinu “zelene naočale “shvatit će da stvari nisu nužno u zelenom tonu već poprimaju drugačije tonove ovisno o novim naočalama koje stave. Paradigma se stvara preko informacija i iskustava u najranijem djetinjstvu pa nadalje u životu. Autoriteti su oni koji nameću paradigme.

Davor Ivo Stier ima cijelu knjigu na 150 stranica u kojoj se trudi dati neko svoje objašnjenje pretencioznog naslova „Nova hrvatska paradigma – ogled o društvenoj integraciji i razvoju“.

Puno je papira i vremena potrošeno u „raščlanjivanju“, „pojašnjavanju“, „približavanju“, „konstruktivnoj kritici“, „demistificiranju integracije kao zamjene za demokraciju“ i još mnogih drugih objašnjavanja.

Ono što je jedino sigurno kad se govori o Stierovom „eseju o hrvatskoj politici“ rastegnutom na cijelu knjigu od 150 stranica i nazvanoj po tom relativno „novom pojmu paradigma“ jest činjenica koja proizlazi iz objašnjenja citiranog teksta o „zelenim naočalama“.

Odrasti daleko od domovine, u Argentini, biti odgajan kroz „mentalni filter“ koji je imanentan hrvatskoj političkoj emigraciji koja nije nužno negativna, ali je u velikoj mjeri pretenciozno neistinita, a u još većoj mjeri „skup osnovnih pretpostavki ili pravila koje uzimamo zdravo za gotovo (eng. default)“ nije lagano, nije jednostavno i takva djeca i odrasli potomci naše dijaspore duboko su podijeljenih stavova u odnosu na hrvatsko porijeklo.

Mnogi od navedenih potomaka odabrali su jednostavniji pristup tako da se ponose hrvatskim korijenima, ali se ne žele „upetljavati“ u detaljne „paradigme“ hrvatske povijesti, roditeljskih sugestija, želja i „obaveznih likova“ odrastanja u hrvatskoj zajednici kroz satove folklora, raznih zborova, obaveznih druženja s pjevanjem i plesom i, naravno obaveznih likova detaljno režiranih od lokalnih duhovnih pastira. Da ne spominjem kakve su „karmine“ kod roditelja izbjeglih iz „komunističke Jugoslavije“ kad se hrvatski muški potomak iz dijaspore odluči oženiti „ne-hrvaticom“ ili kad se hrvatska kćer odluči udati za „ne-hrvata“. Takva odluka mladih izvan hrvatske u većini slučajeva dovodi od tektonskih poremećaja u bliskoj rodbini, do raznih osuda prijatelja i društva jer „Ljudi imaju različite paradigme kao pojedinci, obitelji, grupe, narodi, struke itd….“ kako je napisano u objašnjenju riječi „paradigma“.

Postoje i ljudi potomci dijaspore koji su miljenici svojih roditelja jer poštuju vrednote koje im se folklorno, crkveno, društveno i teorijski usađuju godinama i takvi potomci nastoje kao zreli ljudi pronaći pravo značenje svih tih odgojnih mjera, metodika i postupaka kojima su bili izloženi kroz dugi niz godina svog odrastanja i koje su izvršile duboki utjecaj u samu ličnost pojedinca.

Najpoznatiji takav primjer do današnjih dana bio je Drago Pilsel.

S današnjim danom najpoznatiji takav primjer postao je Davor Ivo Stier – sada ministar u ostavci.

Zašto je Stier morao dati ostavku?

Da nije dao ostavku njegovo kapitalno djelo izgubilo bi smisao postojanja i sve što je u tom – za njega kapitalnom djelu – bilo napisano – palo bi u vodu.

Smisao Stierovog „defaulta“ – može fascinirati samo davne utopiste i nekritički nastrojene istomišljenike, može zadovoljiti ljude s ideološkim dogmatskim barijerama, one koji ne mogu zbog potkapacitiranosti prodrijeti u (zaista) komplicirani sadržaj napisanoga, ali i one koji nisu ozbiljno provjerili citirane stavove navedenih izvora koji su znanstveno priznati i poštovani teoretičari.

Pristojnost koju namjerno potičem pišući zapravo izravno negativnu recenziju iz velike udaljenosti od Stierovih stavova, a (zapravo konstrukcija) koje bi bilo teško obraniti i na diplomskom nivou, a da doktorski niti ne spominjem –  podcrtavam zato što je Davor nastojao biti izuzetno pristojan, pomirljiv i staložen pišući taj esej –  iako nije mogao izbjeći dodvornost prema ideji hrvatske države ma kakva ona bila. “Kad bi svi etnički Hrvati mogli imati isto mišljenje onda ne bi bilo problema“ – takve konstatacije ne bi se postidjeli niti Sen Simon niti Šarl Furije kao najveći utopisti prošlih vremena. Ali Davora to ne priječi da izrazi najjači „integrativni“ faktor u Hrvata.

I tu je razlog zašto je Davor Ivo Stier nakon te svoje „proširene kolumne o hrvatskim državotvornim težnjama“ nije mogao izbjeći davanje ostavke. U Vladi. Ne i u stranci. Za to nije imao petlje i zato će biti jako zanimljivo vidjeti čija su muda veća i tko ima više muda na hrpi.

Dok je Plenković tip koji pristojno traži nepristojne poteze zamotane u protokolarne smicalice, Stier je tip koji navodno stvarno naivno vjeruje u ono što je napisao o integraciji biljaka po sorti, životinja po pasmini i ljudi po naciji i vjeri. Nije on za zajedništvo različitih pasa kao pasa ili različitog drveća u šumi.

Da, imate pravo. Nije se bavio biljkama i životinjama. To se vidi po stavu o ljudima.

Preuzeo je teze iz djetinjstva, ali je kao dobar učenik pronašao njegovim tezama odgovarajuće citate znanstvenika. Posebno je zanimljivo kojih znanstvenika.

Ali, to je legitimno danas kad vođa najjače sile izgovara to što izgovara. Za njim slijede i drugi, drugih nacija i vjera, a za njima onda može biti i Davor Ivo Stier. Priroda pomiruje različitu floru i faunu i pronalazi ravnotežu, a čovjek je sklon sasvim drugačijim zakonitostima. Zato Darwin zove jednu vrstu ljudi, a kler drugu i to nema veze sa Jokićem i nema veze s Papom. Njih dvojica se sasvim dobro razumiju…

Nakon što se cijeli politički prostor i politički igrači počinju rastakati u svim strankama nema nikakvog posebnog razloga zašto se ne bi rastočio i do sad homogeni HDZ.

Nisu to stvaranja frakcija i nekakvih sitnih različitosti unutar stranke koje se mogu događati samo unutar korpusa HDZ-a.

To je sad istinsko razotkrivanje dubinskih različitosti koje su prepoznate kroz Plenkovićeve izjave da će HDZ u budućnosti postati jedna uljuđena desno centristička konzervativna stranka kao i mnoge takve u EU s mogućnošću šireg zahvata od desnog centra preko liberala, reformista i centrista koje su nekad predstavljali članovi HSS-a, a koje će po Plenkoviću biti sposobne vladati sa solidnom podrškom i na dulji period.

S druge strane Stier  Ivo Davor ima puno skromniji doseg svoje „paradigme“. Njega će sad pripisati Hasi, Laci i dvjema manekenkama hrvatske zbiljnosti začinjene klerikalnom reformom.

Problem od danas stanuje u HDZ-u i neće se moći izbjeći neka vrsta resetiranja te naše hrvatske zajednice kojoj je demokratičnost u naslovu od danas dodata i paradigma integracijska.

S obzirom da se Hrvatska demokratska zajednica ne može proširiti na Hrvatsku Demokratsku Integracijsku Zajednicu doći će do promjene. HNS će dobiti na cijeni kao liberalni oslonac HDZ-a.

Dakle zaključno rečeno postoji danas Hrvatske demokratska zajednica, a postojati će od sutra i

Hrvatska integracijska zajednica i takve dvije zajednice svakako će moći surađivati na sličnim platformama od svjetonazorskih do pastirsko domoljubnih rodoljubnih i znanstveno egzistencijalnih paradigmi koje nam plasiraju od samih početaka. Ali to će biti tek nakon obračuna.

Slažem se sa Stierom da je postojao Tuđmanov HDZ, zatim Sanaderov HDZ i da je sad došlo vrijeme „nove paradigme“ za novi HDZ.

Hoće li to biti Plenkovićev demokratski HDZ bliži centru ili Stierov integracijski HDZ bliži crkvi vidjeti ćemo nakon što se njih dvojica dogovore da se ne mogu dogovoriti i tada će biti zanimljivo tko će odnijeti pirovu pobjedu. Kao politički tajnik HDZ-a Stier je bacio rukavicu centrističkom Plenkoviću i ako Brkić proguta nabačenu udicu moglo bi doći do ozbiljnih poremećaja u našem političkom životu. Iako možemo izraziti veliku skepsu u odnosu na reintegriranog Brkića. Nije lud.

Ako Plenković ne zadrži stabilnu Vladu i Stier  preuzme HDZ na sljedećim parlamentarnim izborima mnogi mirni i tihi glasači potražiti će druge i treće opcije jer će desnica od silne težine na vagi i ne imanja protuteže u bilo kakvoj centralnoj ljevici i  ljevici jednostavno tresnuti o pod. Kao Francuski Le Pen.

Simboli i simbolizam odavno nisu bitan faktor u europskoj politici, ali u lijepoj našoj to je još uvijek cijenjena moneta i može se lako dogoditi da Hrvatska umjesto transformacije u zmaja zapadnog Balkana i branika europskih vrednota postane kifla za doručak koju će konzumenti jesti ujutro uz kavicu. Konzumenti su svi koji imaju interese, potraživanja, arbitraže, povrat imovine, sudske sporove i slične aspiracije prema hrvatskom zmaju od države…., ili kiflici za doručak….