Srpska država neta i Mileta

Povezani članci

• SUDBINA ATEISTE U BIH: POSTOJIM, DAKLE VRIJEĐAM
• Slobodarska farsa
• Gojer: Ne igrajte se sa budućnošću naše djece!
• Slavo Kukić: Kolektivno predsjedništvo – kolektivna sramota
• DOBRODOŠLI U 2084.
• Hrane, hrane, gospodaru!

Vlasti se više ne moraju brinuti. Sad su u svojoj vjeri, na svojoj zemlji i na svom netu.

Tinta kojom je potpisano da je pretresanje portala Klix.ba bilo nezakonito nije se ni osušila, a vjerni psi poretka su krenuli u novu ofanzivu. Naime, u NSRS su usvojene izmjene i dopune Zakona o javnom redu i miru kojima se i internet tretira kao javni prostor. Opozicija nije podržala Zakon, a pripadnici koalicije Domovina su stali rame uz rame s pozicijom.

Prema Senadu Bratiću, pripadniku koalicije Domovina u Zakonu nema ništa sporno. Baš kao što nema ništa sporno ni u tome da se “njegova kuća Srpska” proširila i na virtuelni prostor. Ako nije Srbija do Tokija, a ono jeste Srpska do silikonske doline.

Već brzo nakon izbora postalo je jasno da će Domovina iznevjeriti svoje poslanje. Naime, u nju su se odmah namjestili dečki ljubitelji lika i djela SNSD-ovog dijalektičkog brata SDA. Tako je Domovina oteta od povratnika. Ispravnije bi bilo reći da se dizanjem ruke na ovakav zakon potvrdilo da je Domovina bila trojanski konj SDA i njene uskointeresne politike. Domovina zapravo više i ne postoji. Postoje zastupnici SDA i HSP u NSRS. Najispravnije bi bilo reći da je Domovina bila samo privid koji je počivao na trudu mladih entuzijasta koji su poslije izbora maknuti u stranu. Nakon što je rukopoložena u NSRS, SDA je nastavila s prekodomovinskim djelovanjem i skupštinskim podržavanjem destruktivne politike RS-a. Povremene osude, osuđujemo-ovo-osuđujemo-ono, su ionako samo retorika. Treba podsjetiti, ta destruktivna politika se ispoljava na građanima ovog entiteta kroz neprestano siromašenje, pljačkaške privatizacije, kreditna zaduživanja u kojima građane niko ništa ne pita. Doduše, ovo se odnosi na građane prvog reda. Građani drugog reda, povratnici, Bošnjaci i Hrvati su ionako izloženi raznim oblicima sistemskog i nesistemskog nasilja. O drugim manjinama da i ne govorimo. Treba li spoinjati frku sa Zakonom o prebivalištu, privođenje majki koje su došle da postave cvijeće u Kravice, četnički orijentirane skupove i šta sve ne. A upravo su na tom povratničkom jadu i bijedi mnogi bošnjački političari izgradili svoj simbolički kapital.

Donošenjem ovakvog zakona, vlast je otišla i korak dalje od gore spomenutog pretresanja Klixa. Pokazala je naime da, ako nije zakonito da se novinari i mediji (čak i društvene mreže) ućutkaju, ono jeste legalno donijeti zakon koji će ućutkivanje učiniti legalnim. Tako nekako ide cijela ta zbrka. Iz Domovine su saopštili, valjda kao opravdanje za web-kretenizam, da su uspjeli izboriti da se u RS čuje ezan što ranije navodno nije bilo moguće. Stoga Miloradu Dodiku jedan prijedlog. Neka onima koji se još imaju drskosti zvati koalicija Domovina udijeli plaketu zahvalnosti što su doprinijeli šminkanju monstruma, odnosno činjenici da će Dodik kad god mu ko prigovori status porvatnika reći da se u RS slobodno čuje ezan. No, da prevedemo Hemingveja na SDA jezik, za koga taj ezan uči domovincima očito nije bitno.

Ono što se ovdje, između ostalog, događa jeste i temeljito pervetiranje ideje javnog prostora. Naprimjer, ako uvijek krivi Srđan Puhalo napiše nekakvu blasfemiju glede svevišnjega Dodika, on će biti optužen za kršenje javnog reda i mira. I morat će da plati. Ako nekakav omladinac zapjeva na trgu u Srebenici “Oj Sjenice nova Srebrenice”, nikom ništa. To je sasvim obično narodno veselje, bezazleno takureć. Ako ne možeš cenzurisati internet proglasi ga javnim prostorom. A onda na njemu nadziri sve one koji pišu o tome kako se, recimo, društvo sistemski pljačka u prostorima koji bi u stvarnom svijetu trebali biti najjavnji od svih prostora: u skupišinskim ili vladinim klupama. Prezervacija prostora od upliva bilo kakvog sjećanja na žrtve drugih i na greške vlasti će preseliti i u virtuelni prostor. Nakon što se osvoijo geografski, potrebno je da se osvoji i onaj virtuelni.

Na stranu činjenica da ove izmjene predstavljaju zapravo ozakonjenje svakodnevnog špijunski inspirisanog praćenja građana.

No, ne treba odmaći dalje od novopečenog javnog prostora, www-a, pa da se vidi kako vlada RS ima poseban talenat za provođenje zakona. Bit će zanimljivo pratiti hoće li recimo, SDA-ovci koji su pokazali kako su za domovinu spremni, tražiti recimo da se kazne i vlasnici i korisnici masovnih četničkih okupljališta odnosno četnički orijentiranih sajtova. Ili će ih shvatati kao dio folklora svojih novih-starih skupštinskih kolega koji svake godine šalju svoje izaslanike po kojekakvim ravnim i neravnim gorama da prate manifestacije četništva. Uostalom dovoljno je pogledati koje je javne prostore vlast RS-a do sada sankcionisala pa da se vidi koji će biti sankcionisani i na world wide webu. Svi oni koji na internetu budu pobornici recimo priznavanja da se u RS desio genocid, svi oni koji budu kritikovali vlast RS, svi oni koji su se okupljali oko inicijative za Picin park ili pak za mezarje Stražište u Višegradu će biti kažnjeni u virtualnom javnom prostoru, baš kao što su bili kažnjeni i u onom, kako djeca kažu, zaoprave. Za to vrijeme će četnički omladinci slobodno šetkati virtuelnim prostorima,

Za kraj ovog teksta najbolje bi bilo podsjetiti na jednu izjavu koja je idealna simbioza republičkosrpske politike, društvenih mreža i idiotluka. Na twittwer trgu ju je napisala Aleksandra Pandurević (ironično, pripadnica onih koji oponiraju Dodiku i koji nisu podržali sporni Zakon) u vrijeme Bebolucije: “U ovom momentu, kroz prozor gledam jedan natpis – Rame uz rame protiv fašizma. Znači, time je sve rečeno – da su ovi protesti prvenstveno pritisak na nas poslanike iz Republike Srpske.” Elem, vlasti se više ne moraju brinuti. Sad su u svojoj vjeri, na svojoj zemlji i na svom netu.