Boris Dežulović: SRETNA NOVA 1914.

Povezani članci

• Dino Pobrić: Moramo se boriti za goli život i dostojanstvo
• ARAPI U BiH: Poželjni turisti ili nepoželjna prijetnja?
• Almasa Salihović: Kako se osjeća majka ubijenih sinova u Srebrenici kad joj kažu da nije bilo genocida
• U Doboju mobilizacija ljudstva, ministri BiH ponovo o poplavama
• Zimski uspon “Nomada” na Sofe – Davor Ciganković
• Polemika oko Milanovića: Raul Kevrić: Milanović u raljama mrtvih ljudi

Zvao me jednom u dva iza ponoći Kožo da ispriča vic. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic.

Piše: Boris Dežulović, Oslobođenje

Elem, uhvatio Mujo zlatnu ribicu i ona mu, sve po kanonima žanra, dala ponudu koja se ne odbija. “Sve što želim”, reče joj na to Mujo, “jest da barem jedan dan u životu živim kao princ!” “Nikakvih problema”, reče zlatna ribica, i paf! – odjednom se Mujo nađe u golemoj sobi s kristalnim ogledalima i kićenim namještajem, u postelji sa zlatnim baldahinima, sav u svili i kadifi. Nije se pravo ni snašao, kad u sobu uđe sobarica i nosi doručak. “Dobro jutro, Vaše Veličanstvo”, reče ona stavljajući mu pladanj s doručkom na krevet, pa tiho otkliže iz sobe. I tek što je izašla, uđe za njom u sobu druga neka žena, u raskošnoj krinolini.

“Jesil se više probudio?”, upita ga ona. “Hajde pojedi to pa da idemo polako.” “Đe ćemo?”, zbunjeno će on. “Ferdinande dragi”, mazno će ona, “zaboravio si da danas idemo u Sarajevo!”

Neodoljivo su me na ovaj stari vic podsjetile novogodišnje čestitke i želje bosanskohercegovačke političke elite, koja se ubila ovih dana smišljajući svakojaka čudesa za godinu što slijedi. Predsjednik Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH Denis Bećirović poželio je, recimo, da uz “više prosperiteta, blagostanja i još boljih međuljudskih odnosa i uzajamnog poštovanja, dolazeća godina bude i godina odlučnog zaokreta potrebnog da bi BiH bila uspješno društvo”, “više prosperiteta, razumijevanja i tolerancije, na sreću i zadovoljstvo svih građana BiH” zaželio je predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić, dok je kolega iz Republike Srpske Nebojša Radmanović dodao i “odlučan iskorak u procesu evropskih integracija, te hvatanje koraka sa susjednim zemljama na evropskom putu”.

“Bezbjedniju i pravedniju zemlju u kojoj će svi imati šanse za uspjeh” građanima Bosne i Hercegovine u novoj godini zaželio je ministar bezbjednosti Fahrudin Radončić, dodavši i želju “da iduća godina bude ključna u ispunjavanju obaveza na evropskom putu BiH, na kojemu neće biti zaštićenih i nedodirljivih”, dok je premijer Federacije BiH Nermin Nikšić zaželio “jačanje pravde i pravne države, socijalnu sigurnost i napredak privrede, a time i otvaranje novih radnih mjesta.”

Predsjednik SDP-a Zlatko Lagumdžija, na primjer, zaželio je “godinu u duhu posvećenog rada, zajedništva, suživota, jačih međuljudskih odnosa i uzajamnog poštovanja”, a predsjednik HDZ-a 1990 Martin Raguž “uređeni ustavnopravni poredak i politiku u čijem je središtu čovjek i njegovo dostojanstvo, te briga za bližnjeg i opće dobro”.

I sve tako, izredale se najumnije glave Bosne i Hercegovine s novogodišnjim željama, sve u njihovim čestitkama frca od sreće, blagostanja, pravde, prosperiteta, razumijevanja, zajedništva, suživota, tolerancije, dostojanstva, posvećenog rada, pravne države, socijalne sigurnosti i europskih integracija.

“Ukratko, ako sam dobro razumjela”, javi se konačno za riječ zlatna ribica, “vi želite da Bosna i Hercegovina barem jednu godinu živi kao uređena pravna država integrirana u Evropu, jake privrede, suživota i tolerancije, bez zaštićenih i nedodirljivih?”

“E, to!”, povikaše oni uglas.

“Nikakvih problema!”, reče zlatna ribica i paf! – odjednom se cijelo društvo probudilo u velikoj, kićenoj dvorani ukrašenoj kristalnim lusterima i skupocjenim ćilimima. Nisu se pravo ni snašli, kad eto ti za govornicom – rahmetli Safvet-beg Bašagić! Jest, eno ga bogami on, pod crvenim fesom i brižno isukanih brčina. “Poštovana gospodo zastupnici”, započe on, pa se onako šeretski nasmije, “jestel se probudili?” “Šta je ba ovo?”, gledaju se Željko, Bakir, Nebojša, Fahro, Zlajo, Nermin, Martin i ostali, a Safvet-beg za govornicom nastavi: “Ako jeste, ja bih da završim ovu svečanu sjednicu, pa da idemo. Čeka nas visoki povjerenik gospodin general Oskar Potiorek.”

“Đe ćemo to?”, zbunjeno će iz prvog reda Bakir.

“Kako đe ćemo?!”, naljutio se Safvet-beg, “zaboravili ste da nam danas u vojnu inspekciju u Sarajevo dolazi Njegovo Cesarsko i Kraljevsko Veličanstvo prijestolonasljednik Franc Ferdinand!”

Tako se čarobna, europski integrirana uređena pravna država iz novogodišnjih želja bosanskohercegovačkih političkih elita za 2014. godinu, ukazala kao Bosna i Hercegovina godine 1914.: a tamo najmlađa članica Austrougarske unije troši svoju ukletu historiju na očajničke pokušaje da se u jednoj državi pomire tri konfesije i tri nacionalna interesa.

“A državna uprava, infrastruktura, pruge i ceste?”, upitala ih, kaže legenda, zlatna ribica. “Kultura, obrazovanje, radna mjesta? Industrijalizacija, agrarna reforma?”

“Ne, ne”, složiše se konfesijski i nacionalni vođe. “Za to ima vremena.”

“Nikakvih problema”, odgovorila im zlatna ribica, i paf! – odjednom se Safvet-beg Bašlagić, i Mustaj-beg Mutevelić i Šerif efendija Arnautović, i Petar Kočić i Jozo Sunarić, i reis i muftije i nadbiskup i oba provincijala i sva četiri mitropolita, cijeli saziv časnoga Bosanskog sabora zajedno s vojnim guvernerom generalom Oskarom Potiorekom probudio u velikoj bijeloj dvorani čitavoj od mramora i stakla. Nisu se efendije i gospoda pravo ni snašli, kad eto ti za govornicom – Denis Bećirović.

“Poštovana gospodo”, započe on, pa se onako šeretski nasmije, “jestel se probudili?” “Šta je ba ovo?”, gledaju se muftije, biskupi, vladike i Safvet-beg pod crvenim fesom, a Predsjednik Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine nastavi: “Ako jeste, ja bih da vam čestitam Novu godinu, da nam uz više prosperiteta, blagostanja i još boljih međuljudskih odnosa i uzajamnog poštovanja, dolazeća 2014. bude i godina odlučnog zaokreta potrebnog da bi Bosna i Hercegovina bila uspješno društvo. Pa ako smo spremni, da polako prijeđemo na glasanje o amandmanima na Ustav BiH.”