Srebrenički inferno dvadeset godina poslije

Povezani članci

• Zoran Pusić: PREDSJEDNIČKI IZBORI U SAD
• Predstavljanje najboljih bh. korporativnih praksi društveno odgovornog poslovanja
• Popis stanovništva će biti ponovljen u pet popisnih krugova u Srebrenici
• Pjesništvo političke tankoćutnosti
• OTAC NA SLUŽBENOM PUTU
• Hej Slaveni, još ste živi

Foto: Tarik Samarah

Šta ćemo, kako ćemo nakon niza ozbiljnih ali i inflacije onih manje-više paradnih rezolucija neumoljivo presječene ruskim vetom u Vijeću sigurnosti UN te predstojeće, još jedne komemoracije 11. jula o.g. u Potočarima.

Piše: Nedžad Hadžimusić

U odsustvu dobrih i pametnijih vijesti, drama oko nacrta rezolucije Vijeća sigurnosti UN u povodu 20. godišnjice genocida u Srebrenici po prijedlogu Velike Britanije logično je zadominirala u vijestima elektronskih medija ‘manjeg’, ali nažalost i ‘većeg entiteta’ u BiH. Pri tome, ciljano ili ne zanemarena je činjenica da se kuca/lupa na otvorena vrata obzirom da je genocid u Srebrenici d eja vu presuda na dva međunarodna suda u Den Haagu – Međunarodnom sudu pravde (ICJ) kao i i mplicite u prejasnim pojedinačnim presudama za zločine genocida na Tribunalu za zločine počinjene na tlu bivše SFRJ (ICTY).

Međutim, ovo nije bilo dovoljno žilavim i rodoljubivim bošnjačkim parlamentarcima na nivou BiH pa su insistirali na svečanoj, a priori propaloj rezoluciji u Parlamentu gdje od Daytona do danas nisu usaglašeni niti državni praznici(!?). Pri tome, treba se podsjetiti da se isti nisu ni pomakli kada je svojevremeno – pod nosom Ambasade BiH u Den Haagu – pripremano i uredno obavljeno svečano o d l i k o v a n j e holandskog bataljona – istog onog koji je na milost đeneralu VRS Ratku Mladiću isporučio Bošnjake iz ‘UN zaštićene zone’.

Da ne bude zabune, ključnim globalnim igračima je stalo da se, nakon dvije decenije, dotičnom deklaracijom kršćansko-pokajnički prisjete tragedije u zemlji koju su priznali pa pustili da krvari, sa njenim glavnim gradom u opsadi klasičnog srednjevjekovnog tipa – dužoj od one nacističke pod Lenjingradom u Drugom svjetskom ratu(!). Kakogod, svjedočimo po ko zna koji put pokaznoj vježbi srpske diplomatije koja nikad ne spava – maksimalno koristi istorijske i komparativne adute da na jednoj strani valorizira svoju regionalnu i širu međunarodnu poziciju, kao i da ograniči štetu počinjenu od strane prethodnih, ‘nenarodnih’ političkih garnitura.

Srebrenica je odavno sita deklaracija i dežurnih NGO style glasnogovornika te preteske tragedije  koji se bezočno koriste namjenskim donacijama i kao takvi favorizuju u bh. medijima. Umjesto festivala rezolucija, aktuelne političke elite u BiH, Srbiji, Hrvatskoj, imaju istorijsku priliku za home made kopernikanski obrt. Za dobar novi početak, mogu pozvati uspješne bh. firme – poput firme Bekto iz Goražda i dr. iz BiH, Srbije i Hrvatske Holandije, Francuske i Velike Britanije i dr. – da tamo pokrenu proizvodnju uz grace period /oprost poreza u narednih 5-10 god., te ponude radna mjesta, stipendije I dostojanstvo stanovnicima  tog grada i onima u siroj regiji. U tom svijetlu treba svakako pozdraviti dobru vijest iz Sabora IVZ u BiH koji pokrece osnivanje fonda od milijardu eura u roku od pet godina,, a da se opstine Srebrenica, Zvornik, Vlasenica, Bratunac i Milici proglase posebnim distriktom u BiH.

U međuvremenu, prije nego (konačno) izgube pravnu bitku u tekucim procesima na sudu, od Holandije i ostatka Zapada (UN) se očekuje da prezivjelim članovima porodica srebreničkih žrtava pojedinačno – na ruke – splate dužnu odštetu.