Sluđena podizborna BiH

Povezani članci

• NAŠA JEDINA PODJELA
• Pozivi na pokolj su pravo lice vlasti u RS-u
• ALARMANTNO: ZLOSTAVLJAČI ČINČILA MIJENJAJU ZAKON O ZAŠTITI I DOBROBITI ŽIVOTINJA
• Mir – između ideje i realiteta
• REPERTOAR NARODNOG POZORIŠTA U MOSTARU ZA 02. MJESEC 2015.
• Besima Borić: U susret Danu žena, onako, za razonodu

Najbolja stvar koja se dogodila na proteklim lokalnim izborima jesu nezavisni kandidati koji su, po prvi put, urušili taj partokratijski koncept i postali načelnici koje neće niko moći da reketira, uslovljava, da im prijeti i diktira koju će i kakvu odluku donijeti.

Piše: Milan Račić

Nakon (ne)završenih lokalnih izbora (Stolac, Srebrenica…) ono što se potvrdilo kao sistemski problem odavno iskomadane, podijeljene i često sluđene zemlje, zemlje u najvećem vlasništvu međunarodnih kvaziupravitelja, jeste dominacija nacionalno-stranačke partokratije na ovim kao i svim BiH prethodnim izborima. Odmah po zatvaranju biračkih mjesta politički poglavari, sem jednog SDS upravitelja, oglasili su se proglašavajući pobjedu svojih nad drugim.

Jeste, sigurno pobijedio Dodikov SNSD. Sem najvećeg broja opštinskih i gradskih načelnika, ogromnog broja vijećnika, SNSD je po prvi put iskoračio u Istočnoj Hercegovini osvojivši do sada neosvojio Nevesinje, Trebinje i Ljubinje. O tome kako je i zašto SNSD ostvario ovakav uspjeh dovoljno su analizirali u oba entiteta, zavisni i nezavisni analitičari i politički protivnici. Ono što bih dodao jeste neplodna i artiljerski najavljivana borba protiv kriminala, posebno protiv čelnog čovjeka manjeg BiH entiteta (kilogram ruskog zlata, kuće u Beogradu itd…), a kao rezultat niti jedan pokrenut, a kamo li okončan sudski postupak. Potvrdilo se da su umjesto stvarne borbe protiv kriminala, imenovani u strukture BiH vlasti od strane SDS-a, više vodili računa o svom ličnom napredovanju, nego li o stvarnoj borbi protiv korupcije i kriminala i u krajnjem o uspjehu svoje stranke.

SDA i SBB i odvojeno i zajedno, njihovi čelnici posebno, ubjeđivali su nas da su pobjednici ovih izbora, ja vako, ja onako. No, stvarnost je drugačija. Od obećanih šezdesetak načelničkih mjesta ostvarili su trećinu manje, pri tom izgubivši i Zenicu i Kladušu, vjerovatno i Srebrenicu, dok je Stolac posebna priča dva kolaliciona partnera na svim nivoima vlasti, HDZ i SDA. Oni koji ne poznaju BiH (ne)prilike ne bi mogli ni pomisliti da se radi o dvije stranke koje se, evo punih dvije godine, zaklinju u koaliciono partnerstvo i dobrobit BiH. Ako bi SDA mogao da traži pobjedu na lokalnim izborima onda bi ona jedino mogla biti ostvarena protiv koalicionog joj partnera – SBB. Stranka za bolju budućnost je, ovog puta, polako ali sigurno usisana od SDA. Možda je to na vrijeme shvatio Fahrudin Radončić koji se samo nekoliko dana poslije izbora ograđuje od svog „starijeg brata“. No, veliko je pitanje da li će se njegova stranka, poslije ovih izbora, moći avertiti, ili će, što je vjerovatnije, doživjeti sudbinu Stranke za BiH.

HDZ, kako to oni znaju i umiju, ostvarila je četiri načelnička mjesta više. Biće to sve dok joj opozicija ne bude jasno odgovorila, ili su mlađa sestra HDZ-a, ili su ljuti politički protivnik.

O ljevici, svoj stav sam iznio na ovom portalu (vidi CRNO ILI CRVENO, 13.09.2016.g.) dvadesetak dana prije lokalnih izbora i, nažalost, sve se potvrdilo kao tačno.

No, ako su silne kontraverze obilježile lokalne izbore, jedno im je konstanta. Partokratija je i ovog puta odnijela ubjedljivu pobjedu, na svim stranama i u svim partijama. Taj totalitarni odnos, kao sama suština političkog djelovanja BiH političkih partija, i ovog puta je pokazao, da je poslanik i vijećnik njihovo vlasništvo. Poslanik nikada ne bi postao poslanik da mu to njegova partija nije omogućila, odnosno lider i vođa partije, koji partiju promatra kao svoje lično vlasništvo. Zbog toga su poslanici njihovi robovi, moraju da im služe i slušaju, primorani su da potpisuju blanko ostavke, izjave i mjenice u slučaju neposlušnosti. Plaćaju reket kroz uvećanu partijsku članarinu. Partije se tako pretvaraju u mafijaške organizacije za osvajanje vlasti, radi sticanja partijske i lične koristi. Ovako organizovane i uređene političke partije, kad nemaju nikakav unutrašnji demokratski kapacitet, ne mogu praviti ni demokratsko društvo. Danas se skoro sve u životu sređuje preko stranačkih veza, od upisa u vrtić do dobijanja invalidske penzije. Ovakve političke stranke glavni su izvor i zaštitnik korupcije u društvu, zbog čega je ovoj državi potrebna denacifikacija, demilitarizacija, demokratizacija i stvarna borba protiv lopovluka i kriminala. Upravo iz tih razloga, najbolja stvar koja se dogodila na proteklim lokalnim izborima jesu nezavisni kandidati koji su, po prvi put, urušili taj partokratijski koncept i postali načelnici koje neće niko moći da reketira, uslovljava, da im prijeti i diktira koju će i kakvu odluku donijeti.