SLOBODA

Izdvajamo

• To je jedina istinska sloboda, čekati spreman da im jebeš mater svima i da se stvari napokon vrate na svoje pravo mjesto, u kazamat i mrak. Jeben onoga tko nam je upalio svjetlo.

Povezani članci

• Podvojeni mandat premijerke Kosor
• A da krenemo iz početka ili da ipak popričekamo?
• Banjalučki crveni kombi
• TEROR DANAS MORA PASTI!
• Svetislav Basara: Utiskoukidanje
• Mala-velika generacija ili Smogovci

Zapravo sloboda je vrlo jednostavna stvar zar ne? Jednog dana odbiješ da živiš u njihovoj zemlji, zemlji Sanadera i Vidoševića i prihvatiš sebe onim što zapravo i jesi, pošten čovjek i proleter, dijete jednog potpuno drugačijeg vremena i to je sloboda zapravo, biti ono što jesi i hrabro se ograditi ako treba od svih čekajući dan ustanka, dan kada će gorjeti kontejneri i dan kada ova tvoja kukavelj više ne bude imala što izgubiti.

Život je zbilja čudna pojava. Rodiš se tako u jednoj ponosnoj zemlji u kojoj te uče da je sloboda koju imaš nekoć davno izvojevana krvlju i to krvlju poštenih radnika i proletera pa ti ta sloboda postane nekako normalna pojava i ne razmišljaš puno o njoj kao o dijelu nacionalnog mita i nekako je uzimaš kao nešto sasvim normalno. Sloboda koja ima u korijenu suverenost, neovisnost ali i nesvrstanost, učiš tako i bubaš te zamorne pojmove dok te društvo uči da ta generalna sloboda ima manjkavosti i nesloboda, društvo koje napokon ostvari svoju slobodu srušivši staru dogmu slobode koja to nije nauči te jebiga drugačije.

A tada se probudiš u koloniji.

U ovih dvadeset i pet godina otkad smo – „svoji na svome“, mi dakle obični građani ove zemlje naučili smo nove i različite pojmove slobode. Tako nam je ona sloboda gorda iz mladosti iznenada postala sramota, čin vrijedan prezira, supstrat jednoumlja i pazite sad, izdaja svog naroda, izdajnik si ako iti zucneš da si jednom bio slobodan jer mnogi to kao nisu bili, mnogi su živjeli u kaznionici pa su izdašno naplatili svoje žrtve. Dakle sloboda i suverenost u generalno pravom smislu riječi kada nas nije mogao jebat kako stigne i Kurta i Murta postala je voljom naroda laž a, one koji je se sjećaju kao formalne okolnosti nazivamo izdajicama, komunjarama i prodanim dušama.

Život je kažem zbilja čudna pojava.

Sloboda je tako postala relativan pojam, na slobodu se u mojoj zemlji danas ulazi i izlazi kako se stigne, slobodu ti zagarantiraju odvjetnici, rupe u zakonu, greške pri privođenju iako si lopov nezabilježen u novijoj povijesti, iako si dokazano prodao resurse i izvlačio profit iz Fimi medija, fantomskih tvrtki, iako si kleptoman i običan lopov.

Probudivši se tako u koloniji ili germanofilijali protrljavši svoje lijepe plave oči ustanovio sam da mi novostečena sloboda izgleda kao otprilike Kunta Kinti plantaža negdje uz obale Mississippija. Tako ja, Kunta Kinte na kojeg urlaju da sam nikad slobodniji živim u zemlji kojoj doslovno i pravno vladaju Reiffeissen und Erste – Steine –Merkishe bank, korporacije i konzorciji, uvozni lobiji koji zamislite uvozi i vodu iz Mađarske, kao i znameniti HT koji kao nacionalni stup obrane koji koristi infrastrukturu Deutsche Telekoma, dakle telefonske mreže koja u matičnoj kući može dobiti izlist i nasmijane predsjednice Hrvata ako joj se to mili ili joj padne na pamet.

Autoput recimo kojim se vozim nije u našem vlasništvu, firma u kojoj radim, zapravo gdje god da se okrenem više i nema ništa u što bi čovjek mogao uprijeti prstom i kazati eto, tu smo suvereni, svoji na svome, ko vas jebe, dajte mi tog Staljina da mu kažem što ga ide.
U cijeloj toj priči dakle postoje svi elementi za val nacionalne i moralne panike no on kao što znate izostaje, u mom svijetu branitelji suverenosti i slobode, jer slobodan je onaj čovjek koji nije pod nečijim jarmom, praktički ne postoje ili postoje?

Život je zbilja čudna pojava, gdjegod i strašno licemjerna.

Svi oni koji se kunu da su zaštitnici moje slobode i suverenosti, svi oni koji se kunu sa desnicom na srcu i suzom u oku zapravo su najveći izdajnici ove zemlje. Najveća i povijesna izdaja tako se nije dogodila u onom segmentu s početka priče o meni koji pamtim stvarnu slobodu i stvarnu suverenost pa sam izdajnik već se izdaja dogodila upravo od tih koji mene prozivaju, od tih koji su prodali moju slobodu i slobodu moje djece za svoju osobnu korist pod firmom domoljublja.
Oni su znate naši.

Pa se s pravom pitam koliki je zapravo pravi omjer naših i vaših, a držim da se isto pitanje pita mnogo mojih sugrađana. Koliko zapravo postotka otpada na njih, osovinu crkva – branitelji – HDZ – domoljubi – uhljebi, Sanaderi i Vidoševići i nas, kukavelji radničke, ono malo poštena svijeta što stenje pod njihovim teretom i pokušava preživjeti kakvim radom na crno i sirotinje koja iz dana u dan izgleda sve smješnije u odjeći staroj desetak godina?

Život je znate jako čudna pojava i vjerovali ili ne taj statistički podatak su davno izračunali neki mudri i sistematični ljudi. Kunta Kinte na svojoj plantaži je vjerovali ili ne imao stotinjak robova, gazda farme imao je tri predradnika i troje djece. Židovi kada bi ih stjerali u Geto ili iskrcali vlakom pred plinske komore imali su oko tisuću zdravih i snažnih muškaraca, Nijemaca je bilo oko dvadesetak. Život je isuviše nego čudna pojava, a život ide linearno no sloboda nije kontinuirani pravac koji paralelno struji uz život. Sloboda, ona prava jednom se izbori u krvi, a izgubi izgleda bez ispaljenog metka.

Za život i slobodu ma koliko oni bili čudne pojave treba se boriti, sloboda nije božje sjeme pa da ti je netko da, sloboda je onaj tren kada pokidaš lance i kreneš sa sjekirom, sloboda je kada uhvatiš SS Sturbanfuhrera za vrat i iskopaš mu oči, sloboda je onaj čas kada shvatiš da te ta budala ubija. Zapravo sloboda je vrlo jednostavna stvar zar ne? Jednog dana odbiješ da živiš u njihovoj zemlji, zemlji Sanadera i Vidoševića i prihvatiš sebe onim što zapravo i jesi, pošten čovjek i proleter, dijete jednog potpuno drugačijeg vremena i to je sloboda zapravo, biti ono što jesi i hrabro se ograditi ako treba od svih čekajući dan ustanka, dan kada će gorjeti kontejneri i dan kada ova tvoja kukavelj više ne bude imala što izgubiti.

To je jedina istinska sloboda, čekati spreman da im jebeš mater svima i da se stvari napokon vrate na svoje pravo mjesto, u kazamat i mrak.

Jeben onoga tko nam je upalio svjetlo.