Sjedinjene države Iraka i Levanta

Povezani članci

• Svetislav Basara: Ili si lav, ili nisi
• Berić: Srbija ne čuje dobro
• Lepo, lepše, a može i levo
• Ljubo R. Weiss: Povodom presuda u Haagu: Mostar, Stari most – Bogdan Bogdanović i Vladimir Kreća
• Čulić: Agnostički propovjednik Ivo Josipović
• Mesić: Šešelj je ponovo zatrovao odnose između Hrvatske i Srbije

Zvao me nekidan u dva iza ponoći Kožo da ispriča vic. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic.

Elem, šetao ateist šumom i divio se prirodi, kad odjednom ugleda ispred sebe grizlija od tri metra. “O, moj Bože!”, zastenje ateist, i gle čuda – vrijeme se zaustavilo, divovski medvjed zastao na mjestu, a šuma utihnula obasjana zasljepljujućom svjetlošću. “Svih ovih godina me negiraš”, zagrmi u taj čas odozgo snažan, duboki glas, “prirodu i sav život oko sebe pripisuješ kozmičkoj slučajnosti, a sad kad ti se radi o glavi, trebao bih te smatrati vjernikom?” Ateist sasluša u nevjerici, pa pogleda u bijelo nebo. “Okej, jasno mi je da bi bilo licemjerno tražiti od Tebe da me odjednom tretiraš kao vjernika”, pokajnički zacvili on, “ali možeš li vjernikom učiniti barem ovog grizlija?”

Piše: Boris Dežulović, oslobodjenje.ba

“Zanimljivo razmišljanje. Neka ti bude ovaj put”, odgovori mu Glas, i zaista – ona svjetlost nestade, šuma oživi, a golemi medvjed pogleda u ateista s neobičnom nekom blagošću u očima, pa sklopi šape i pogne glavu: “Bože, blagoslovi ove darove koje ću primiti od tvog obilja, po Kristu Gospodinu našemu, amen.”

Na takvu otprilike poniznost – jer u strahu nisu velike oči, već mala pamet – oduvijek su računali Glasovi što su se ljudima javljali kad god bi im kucnuo posljednji čas. Glas, istina, nije svaki put dolazio s nebesa, a ni čas nije uvijek bio posljednji: postoje, međutim, ovlašteni tumači koji prevode vjernicima Glas i tumače kad im je Čas. Na tome strahu, najzad, sazdan je svaki poredak otkako je glasa i časa.

Glupost ljudska, kako jednom reče moj prijatelj Pirke, nema točnu definiciju, ali ima bezbroj primjera. Jedan takav ovih dana potresao je cijeli zapadni svijet: iračka radikalna militantna skupina ISIL – Islamska država Iraka i Levanta, sa stanovitim Abu Bakr al-Bagdadijem na čelu, što “oslobođeni” Irak “oslobađa” s takvom surovošću da čak i zloglasna Al-Kaida pored nje izgleda kao humanitarna udruga za spašavanje delfina – objavila je ovih dana kako odustaje od svoje regionalističke strategije, te u sljedećih pet godina planira uspostaviti ni manje ni više nego veliku svjetsku Islamsku Državu, odnosno dohvatiti sam sveti gral islama: ujedinjenje svih muslimana svijeta.

“Bagdadi je imam i kalif svih islamskih vjernika”, izjavio je glasnogovornik ISIL-a Abu Muhamed al-Adnani u saopćenju na prvi dan mjeseca ramazana, pozvavši muslimane svijeta da odbace demokraciju i ostalo smeće sa Zapada, te iskažu vjernost novom kalifu. “Prva petoljetka” najavljena je pak zanimljivom geografskom kartom velikoga kalifata, odnosno svjetske Islamske Države, na kojoj su pod crnom zastavom ISIL-a ucrtane dvije trećine Afrike, dobar komad Azije, sve do Indije i Rusije, te iberski poluotok na zapadu Europe i balkanski na istoku, zajedno s Austrijom i Mađarskom.

– Zašto Austrija i Mađarska? – zbunjeno je, kažu, pitao jedan na sastanku Velikog vijeća mudraca Islamske Države.

– Pa Austro-Ugarska, glupane – odgovorio mu Veliki kalif Abu Bakr al-Bagdadi. – Tamo su Bošnjaci, naša muslimanska braća koju ćemo osloboditi zapadne demokracije.

– Allahuekber, Allahuekber! – povikali na to mudraci oko stola, ispaljujući iz kalašnjikova kratke rafale u plafon.

– Ali… – bojažljivo onaj dodao na kraju, kad su se slegli dim i prašina – nema više Austro-Ugarske.

– Kako nema? – zbunio se sad Veliki kalif. – Otkad to?

– Ima i sto godina – objasnio mu ovaj.

– Pa đe su onda sad Bošnjaci?

– Po cijelom svijetu, od Švedske i Norveške do Kanade i Australije.

I već sutradan, da skratim, na sajtu Islamske Države – kako se od ovoga ramazana zove ISIL – izaći će novi plan, druga valjda petoljetka, s kartom Velikog Kalifata što će obuhvatati cijeli svijet, od Švedske i Norveške do Kanade i Australije. A svi zapadni mediji dramatičnim će naslovima objaviti kako se krvoločni irački kalif sprema zabiti crni stijeg na zgradu Ujedinjenih naroda u New Yorku.

Svakako, Veliki bagdadski kalif nije prvi bolesnik kojemu se u snu javilo da će vladati svijetom. Pune su klinike, sanatoriji i psihijatrijski odjeli pacijenata što pilule skrivaju pod jastukom, pa na poleđini nalaza CT-a mozga zaneseno flomasterom švrljaju granice svojih carstava, imperija, reichova, alijansi, paktova, emirata i kalifata, živo objašnjavajući dežurnom neurologu kako ovaj vikend planiraju osvojiti Moskvu ili uvesti šerijatski zakon u Londonu. Gledajući ISIL-ovu kartu svijeta, normalan bi svijet zapravo mogao pomisliti kako bi SAD-u bilo mnogo pametnije ulagati u iračko zdravstvo, nego u vojsku. I, naravno, zajebao bi se. Mislim, normalan svijet, ne SAD.

Takvi su, naime, bolesnici dušu dali za plašenje svijeta. U Beču, Budimpešti i Zagrebu ljudi tako u nevjerici gledaju u zlokobnu kartu s onim strašnim nerazumljivim arapskim slovima – sva su nerazumljiva slova strašna – i već vide kako im Crni Arapin ukida televiziju i siječe desnu ruku, pa odmah, prirodno, zazivaju u pomoć NATO i Amerikance.

“Svih ovih godina nas negirate i demonstrirate protiv nas”, zagrmi u taj čas snažan, duboki glas iz velikog zvučnika na vojnom helikopteru, praćen zasljepljujućom svjetlošću iz reflektora, “prirodu i sav život oko sebe pripisujete američkoj imperijalnoj politici, a sad kad vam se radi o glavi, trebali bismo vas smatrati američkim prijateljima i saveznicima?” Ovi ga saslušaju u nevjerici, pa pogledaju prema reflektoru. “Okej, jasno nam je da bi bilo licemjerno tražiti od vas da nas odjednom tretirate prijateljima”, pokajnički zacvile oni, “ali možete li prijateljima i saveznicima učiniti barem ove Arape?”

Onda se svjetlost potom, jasno, ugasi, helikopter odleti, i već sutradan iste austrijske, mađarske i hrvatske novine s golemim olakšanjem objave karte radikalne militantne skupine Sjedinjene američke države Iraka i Levanta, skraćeno NATO, koja u sljedećih pet godina planira ujediniti sve muslimane svijeta i proširiti se od Irske na zapadu Europe do Ukrajine na istoku, pa na dvije trećine Afrike i dobar komad Azije, sve tamo do Kine i Rusije.

– Zašto ne i Kina i Rusija? – zbunjeno će pitati jedan na sastanku vijeća mudraca.

– Tamo nema muslimana, glupane – odgovorit će mu veliki kalif NATO-a.