Sistemski teror policije nad aktivistima grupe “Pravda za Davida” se nastavlja

Izdvajamo

• Šta je sljedeće što imaju namjeru preduzeti protiv pripadnika Pravde za Davida? Sačekivaće ih ispred pekara i kažnjavati jer nisu uzeli račun kad su kupili kiflu? Privoditi na saslušanja jer puštaju glasno muziku? Mjeriti im izduvne gasove automobila? Hapsiti jer… je četvrtak, recimo? A četvrtkom Ministar i Vođa vole da se hapsi.

Povezani članci

• MIROLJUBIVA JUGOSLAVIJA I MILITANTNI NASLEDNICI: Otac kreator mira, sinovi ratni huškači
• Tomislav Jakić: (ZLO)UPOTREBA JEDNE SMRTI
• Protjerivanje antifašista iz Jasenovca
• Zastupnici HDZ-a opstruirali Rezoluciju o zaštiti ustavnopravnog poretka BiH
• Zašto nam treba moralni “filter”?
• Tajna bivše firme

Foto: FB

Oduzevši im nasilje kao sredstvo komunikacije sa građanskim aktivistima, banjalučki policajci, pod kontrolom entitetske vlasti, svedeni su na mjeru likova iz viceva. 

Samir Šestan

Promjenom vlasti u Banjaluci, nakon lokalnih izbora, došlo je do promjene u odnosu gradske administracije i javnih preduzeća pod njenom kontrolom prema aktivistima grupe “Pravda za Davida” i njihovom djelovanju.

Tako se više ne uništava svojevrsno spomen obilježje na mjestu ubistva Davida Dragičevića, a Grupa je, ovih dana, mogla i mirno obilježiti rođendan ubijenog mladića. I slobodno se kretati Gradom i Trgom Krajine, bez terora Policije.

No, policija, iako zbog promjene lokalne vlasti i njenog potpuno drugačijeg odnosa prema ovom pitanju, ne odustaje. Ona je, naime, i dalje pod kontrolom vladajuće stranke u Republici Srpskoj i osoba koje su već tri godine, umjesto na otkrivanje i procesuiranje počinilaca zločina i njihovih saučesnika unutar sistema, fokusirana na nasilje nad roditeljima ubijenog mladića i građanima koji samo zahtjevaju funkcionisanje pravne države, istinu i pravdu.

Dosadašnji oblici policijskog nasilja i maltretiranja – bezrazložno ciljano legitimisanje, protjerivanje sa javnih površina, prijetnje, optuživanje zbog organizovanja javnih skupova čim se na jednom mjestu nađe par pripadnika Grupe, privođenje uz primjenu fizičke sile, zadržavanje u pritvoru, zatrpavanje tužbama (da o šokantnom iživljavanju nad stranim državljaninom ovdašnjih korjena, samo zbog pozdravljanja s članovima grupe i izražavanja im podrške, ne govorimo) – ustupaju mjesto sofisticiranijim oblicima terora.

Politički instrumentalizirana policija nastavlja sa praćenjem i kontrolom svega što rade pripadnici grupe, kao da se radi o terorističkoj organizaciji, a ne o nenasilnim borcima za ljudska prava i pravnu državu. Što naravno ne govori ništa o toj grupi, ali govori sve o toj vlasti. I njenom represivnom aparatu.

Najnoviji skandal, u režiji te policije, su prekršajne prijave protiv aktivista “Pravde za Davida”, zbog – nenošenja maski, prilikom obilježavanja rođendana ubijenog mladića.

Da zanemarimo činjenicu da niko od aktivista – koji su to veče prošetali od mjesta ubistva Davida Dragičevića, do kuće u kojoj je živio sa roditeljima, a u kojoj više ne živi niko, jer su roditelji, zbog terora i prijetnji, morali napustiti zemlju – nije tom prilikom legitimisan. Nego da podsjetimo da je jedno od temeljnih načela pravne države, odnosno vladavine prava – jednakost svih pred zakonom. I da “naivno” pitamo: A gdje su prekršajne prijave protiv najviših funcionera vladajuće stranke i njihovih sljedbenika? Da sa prekršajnim, naime, lagano započnemo.

Za to vrijeme Ministar unutrašnjih poslova, koji je uz neke podređene mu policajce i partijskog im šefa, podnosilac tužbe protiv oca ubijenog mladića (što je čin vulgarne bešćutnosti i nedostatka elementarne empatije, ali, istini za volju, šta očekivati od osobe koja fizički nasrće na opozicionog poslanika na sjednici Skupštine), relativizuje činjenicu da čak ni ruinirano pravosuđe kao što je ovdašnje, ne prihvata taj oblik zastrašivanja i nasilja policije nad vlastitim građanima, masom različitih besmislenih tužbi za sve i svašta. I da redom odbija te tužbe.

Oduzevši im nasilje kao sredstvo komunikacije sa građanskim aktivistima, banjalučki policajci, pod kontrolom entitetske vlasti, svedeni su na mjeru likova iz viceva. Postavlja se, naime, pitanje:  Šta je sljedeće što imaju namjeru preduzeti protiv pripadnika Pravde za Davida? Sačekivaće ih ispred pekara i kažnjavati jer nisu uzeli račun kad su kupili kiflu? Privoditi na saslušanja jer puštaju glasno muziku? Mjeriti im izduvne gasove automobila? Hapsiti jer… je četvrtak, recimo? A četvrtkom Ministar i Vođa vole da se hapsi.

Da nije tužno i da taj sistematski opremani i naoružavani represivni aparat nema potpuno neodgovorne naredbodavce spremne da ih, u zaštitu svojih interesa, upotrijebe protiv vlastitih građana, možda bi bilo i smiješno. Samo možda.