Sezona kiselih kalamara
Povezani članci
Foto: Ivo Ravlić / CROPIX
Predsjednik Ivo Josipović je priču o svojoj povezanosti s Trećim putem Nikice Gabrića proglasio produktom sezone kiselih krastavaca, e da bi još istoga dana javnost počastio svojim sezonskim razmišljanjima o Thompsonovim uspjelim skladbama…
– Sretna ti sezona, trafikant!
– Kakva sezona?
– Sezona kiselih krastavaca. Čestitam ti i u ime predsjednika Josipovića koji je u intervjuu Slobodnoj Dalmaciji izjavio da su novine baš zbog sezone kiselih krastavaca lansirale priču o tzv. Trećem putu kao o njegovoj pričuvnoj opciji za iduće predsjedničke izbore.
– A Josipović, naravno, nema nikakve veze s Nikicom Gabrićem koji bi na taj Treći put krenuo s Vesnom Pusić, Milanom Bandićem, Ivanom Jakovčićem i Darinkom Kosorom?
– On kaže da samo »podržava Forum Nikice Gabrića kao instituciju jer je unio novost u hrvatsko društvo«.
– Kakvu novost?
– Pa tu što je našoj javnosti, inače »nesklonoj javnim raspravama i debatiranju«, otvorio taj »novi vid komunikacije među stručnjacima, građanima, pa i među političarima«.
– Je li ti stvarno misliš da u ovoj zemlji prije pojave Gabrićevog Foruma nije bilo javnih rasprava i debata?
– Ja ti samo prenosim ono što kaže predsjednik.
– Predsjednik koji – da utvrdimo gradivo – nema nikakve veze s Trećim putem osim što podržava njegova trasera?
– Ma koliko ti Josipovića vezivao uz Gabrića i Treći put, on sam tvrdi da bi »bilo dosta naivno kad bi svoju buduću kandidaturu temeljio na stranci koja to još uopće i nije«. Stoga on – da ti ponovim – sve što je na tu temu ispisano po novinama pripisuje sezoni kiselih krastavaca.
– Ja mislim da je Josipović fulao naziv sezone. U ovom slučaju se ne radi o sezoni kiselih kukumara već o sezoni kiselih kalamara.
– Šta ćeš mi sad i ti počet prodavat te uvrede i podmetanja o lignji i Lignjoslavu?
– A šta bi ti: da se priklonim lignji manjeg otpora i da se ponašam kao da sezona kiselih kalamara nije u punom jeku?
– Trafikant, ne vrijeđaj i ne podmeći!
– Pa nisam ja urednicima hrvatskih novina podmetnuo da istoga dana objave čak dva intervjua s Josipovićem u kojima gospodin predsjednik, uhvaćen na peškafondo, govori o društveno relevantnim temama, među kojima i o »zanatski gledano, vrlo uspjelim skladbama« Marka Perkovića Thompsona. A kaže, bogami, i da bi i sam otišao u Čavoglave, samo kad tamo ne bi bilo ustaških simbola kojima se na toj fešti koriste oni što su – po predsjednikovom ingenioznom statističkom konstruktu – u »velikoj manjini«.
– Oprosti, ali predsjednik je rekao kako mu je o Thompsonovim pjesmama »teško razmišljati bez teksta, ali i bez konteksta u kojem se izvode«.
– Oprosti ti, ali Thompsonov kolega glazbenik kaže kako »poznaje mnoge drage ljude koji u Čavoglave odlaze da bi se družili, slavili Domovinu i uživali u glazbi koju vole«. Prema tome, njemu je kontekst, isključimo li »veliku manjinu s neprimjerenim znakovljem«, uglavnom okej. To ti je klasični obrazac lignje manjeg otpora: u Knesetu govori o »ustaškoj zmiji«, a u Večernjem listu o Thompsonovim »prilično uspjelim skladbama«.
– Ali isto tako kaže kako je ta »velika manjina« ujedno i »mirodija koja njega odbija od tog događaja«.
– A glavno jelo koje se tamo servira nema nikakve veze s tom mirodijom? Da nema mirodije, Josipović bi ga smatrao zanatski još uspjelijim, pa ga možda stavio i na listu svojih omiljenih jestvina o kojima je – »sezoni kiselih krastavaca« usprkos – govorio u intervjuu Večernjaku.
– Pa ako ga novinari pitaju za omiljena jela, valjda ima pravo odgovorit da voli špagete, domaću juhu i salatu.
– I kiseli krastavci su salata kojom se ne hrane samo novine, nego i oni koji se jednom rukom moralizatorski razmahuju na sve strane, dok drugu drže u tegli s kiselišem…
– Po tebi sad ispada da je i Željko Kerum kriv što su ga u sezoni kiselih krastavaca novinari iskopali na godišnjem odmoru u Rogoznici i svoje čitatelje počastili friškim umotvorinama bivšeg splitskog gradonačelnika bez kojega, kako kažu, »ne bi bilo zafrkancije u politici«!
– A kakve su to, bogati, sezonske misli nikle u Kerumovoj glavi?
– Smislio je da će se bavit »internacionalnim konzultantskim biznisom« nakon što proda hotel Marjan i šoping-centar Joker. Kaže da više neće trošit svoj altruizam na one koji ga nisu vrijedni. Evo slušaj: »Nema više: daj radnici ovo, daj ono… Neće niko radi, a pusti nezaposleni…« Dosta je njemu bilo da ga narod iskorištava, pa ga sada prepušta svome nasljedniku Ivi Baldasaru, uz prigodne riječi sućuti za novog poteštata: »Uša je među ljude, a narod je zajeban, samo daj riješi ovo, napravi ono… Muzu.«
– Obijesni narod je, dakle, muzao sirotog Keruma?
– Tako ispada.
– I Kerum se sada riješio i naroda i svih problema?
– Naroda jest, ali problema nije. On koji se hvali da ima »sedan iljada sati nautike«, za razliku od Splićana koji »nemaju ni pasaru«, ima dosta muke sa svojom jahtom. Kaže: »Iman š njon problema. Puno ima galebova, svu je posrali, moraš stalno čistit…« Eto, pa sad reci da Josipović nije u pravu i da novine u sezoni kiselih krastavaca fakat ne objavljuju svakakva sranja!
– Nije to sranje, nego vrlo poučna priča.
– A gdje je tu pouka?
– U tome da tipovima poput Keruma čak i govna padaju s neba.