Senja Perunović: POBUNA U APRILU
Izdvajamo
- Koordinacija židovskih općina, Srpsko narodno vijeće i Antifašistička liga Republike Hrvatske neće na službenu komemoraciju 22. IV. Počast žrtvama Jasenovca odat će ovog petka, 15. travnja 2016., u 11 sati, u Spomen području Jasenovac. Veliku, najdostojniju počast odali su im svojim aprilskim bojkotom. Vijore se njegove poruke: Nećemo fašizam! Dolje ustaštvo!
Povezani članci
Upregla se vrhuška da skrši pobunu antifašizma i razuma. Bez uspjeha
Ne može se prenaglasiti značaj prvih dana aprila 2016! Počevši od 4. travnja kada saznajemo da su Koordinacija židovskih općina u Hrvatskoj, a potom i Srpsko narodno vijeće (SNV) i Savez antifašista Hrvatske rekli veliko ‘NE’ državnom vrhu RH zbog njegovog sve bliskijeg priblizavanja fašizmu. Ova tri udruženja/zajednice odbili su, naime, da 22. aprila da prisustvuju komemoraciji koju će u Jasenovcu “posvetiti” državna vrhuška.
Igre vučenja naroda za nos sa zlokobnim ‘U’ dobile su odgovor kakav zaslužuju i pobunu kojoj ne mogu ništa. Ples pod maskama sa kukastim križem više ne prolazi bez krika revolta. Možemo li ovih dana tražiti više? Osim bojkota komemoracije, koji je sam po sebi historijski događaj, svjedoci smo cijelom nizu hrabrih i nedvosmislenih ‘NE’ ustašizaciji društva, i to u obimu znašajno većem nego što bi vlastela očekivala ili zamišljala da je moguće u njihovom željeznom nacionalnom zagrljaju. Dešava se pobuna.
Desila se pubuna.
U obazloženju bojkota ističe se da je odluka o nesudjelovanju na komemoraciji žrtvama logora Jasenovac, koju organizira JUSP-a Jasenovac donesena zbog politike nečinjenja u odnosu na izmjene postava muzeja u Jasenovcu, kao i dnevnopolitičkih događanja vezanih uz relativizaciju i revitalizaciju ustaštva. (Detaljna obrazloženja u: Kraus: Ublažava se istina o ustašama; SNV neće sudjelovati na komemoraciji u Jasenovcu.) Drugim riječima, bojkot poručuje: Nećemo normalizaciju fašizma! Nećemo fašizam!
Slobodno mišljenje je danas ustanak; a ustanci poput ovog mogu nas spasiti da ne završimo u crnilu policijske države i užasu fašizma.
Dobra vijest je da i svijet pomaže, makar donekle. Povremeno muči vlastelu otvoreno joj zamjerajući filoustašku orijentaciju. U takvim potresima vlastela se, zabrinuta zbog utiska ‘vani’, ponizno i hitro pretvara u nešto što ni u svom srcu ni po svojim idejama nije, primjenjujući svoj dobro uvježbani manir ‘važan je imidž – sve drugo su trećerazredne pizdarije’.
Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović ‘komentirala je najavljeni bojkot komemoracije u Jasenovcu od strane Srpskoga narodnog vijeća i Koordinacije židovskih općina, rekavši kako podjele oko prošlosti moraju prestati te da se valja usredotočiti na egzistencijalna, a ne na ideološka pitanja.’(HRT 10. IV. 2016).
Što na to reći? Hipokritski je iz ideoloških pozicija pozivati na zaustavljanje diskursa o ideologiji kao manje bitnog, ili nebitnog aspekta stvarnosti.. Hipokritski je na primjedbe o fašizaciji društva pozivati da se zaustavi takav govor kao nepotrebno skretanje pažnje, uvjeravajući javnost da se ne radi o fašizaciji, već “samo” o ‘podjelama oko prošlosti’. Važno je ovdje pitati se zašto predsjednica, i svita joj, inzistiraju na prikrivanju ideoloških razlika. Zašto se pretvaraju da ideološki car nije gol? Ima li nešto s tim činjenica da se maska Nacije i Domovine (u zagrljaju sa Crkvom) brzo raspada kada se otvori zaista relevantan diskurs – diskurs o dijametralno suprotninim svjetonazorima koji postoje u društvu? Maska se jedinstvene Nacije i Domovine (koje pod patronatom državne vrhuške jedine uživaju neprikosnoveno pravo prisustva baš svugdje i u svim prilikama, od škole, udžbenika, novina, televzijskih programa, spomenika do javnih diskursa), raspada u paramparčad kad se suoči sa fundmentalnim razlikama između fašističkih i antifašističkih pozicija. Pretvaranje da tih razlika nema, sve dublje potkopava politiku državne vrhuške. Zbog pobune rođene sa bojkotom sada je to jasnije više nego ikad u posljednjih 25 godina.
Jedan od izvještaja HRT-a bjelodano je pokazao da je i cijela vlada u istoj igri. Premijer Tihomir Orešković je izjavio: ‘Žao mi je što se ta prigoda koristi za politizaciju koja je neprimjerena te vodi do novih podjela u društvu. Sve to ne samo da vrijeđa žrtve i njihove obitelji nego i nanosi veliku štetu Hrvatskoj’.
Vladajući se zbor, tako, dao u svoju rutinu prikrivanja razlika između profašitičkih i antifaštičkih ideologija. I u tom grmu leži zec. Vladajući zbor ističe suvišnost političkih pitanja, te junački naziva duboke ideološke razlike neprimjerenom politizacijom. Ne prija mu gužva pred golom, pa nam okreće list pred nosom – prema odavanju poštovanja mrtvima. Oni, zbor, kakti brinu za poštovanje mrtvih žrtava fašizma, a pijetet prema mrtvima, kakti, jedini je razlog zbog kojeg ne žele razgovarati o ustaštvu kao fašizmu.
Sporni ministar kulture Zlatko Hasanbegović pridružio se, na svoj način, zboru: ‘Jasenovac je mjesto posebnoga pijeteta’. Zanimljivo je kako riječi, a kamoli djela, koje bi izražavale pijetet nekako nisu dolazile, niti ne dolaze, na pamet ni sadašnjem vrhu ni njihovim prethodnicima kada se radi o razbijanju i dizanju u zrak partizanskih spomenika.
Ni predsjednica, ni premijer nisu odoljeli konstrukciji tako dragoj onima koji uzimaju hrvatski narod da njime metu smeće ustaštva i guraju ga pod tepih kako bi ga sakrili, ili barem umanjili, prebacivanjem krivice zločinaca na cijeli narod. Predsjednica: “Postoje pojedinci koji umanjuju te žrtve, ali i postoje oni koji ih uvelike preuveličavaju i pokušavaju iskoristiti kako bi se nanijela kolektivna krivnja hrvatskome narodu što apsolutno odbacujem. U Drugom svjetskom ratu je većina hrvatskog naroda pokazala da je na strani protuhitlerovske koalicije. To, međutim, treba prepustiti povjesničarima…”
Logički uzevši, nema veze da li je broj manji ili veći jer optužba o krivici hrvatskog naroda može doći pozivajući se i na taj manji broj žrtava. Pitanje je, međutim, zašto se takva ideja o krivici cijelog naroda uopće povlači uz temu ustaških zločinaca?
Da to nije usamljeni slučaj potvrđuje i izjava predsjednika vlade u istom kontekstu, istom tonu i s uvođenjem kardinala Stepinca u argument. ‘Vlada i ja osobno osuđujemo zločine počinjene od strane ustaškog režima. Dan 22. travnja je dan sjećanja i odavanja počasti nevinim žrtvama logora Jasenovac, za kojeg je i blaženi kardinal Stepinac ustvrdio da je bio najveća ljaga za Hrvatsku’.
I opet su Hrvatska – nevina kao i svaki apstraktni državni entitet (za razliku od konkretne fašističke države NDH), i hrvatski narod – ni kriv ni dužan kao narod (za razliku od ustaških postrojbi, ili za razliku od ustaškog režima), povezani sa zločinima ustaša. A takvo povezivanje, koje je ne samo pogrešno nego i maliciozno, servira nitko drugi do najviši državni vrh Hrvatske.
U prvim službenim reakcijama na bojkot službene komemoracije u Jasenovcu sve pršti od osuda “svih totalitarizama”, ali malo je ili nimalo direktnih osuda ustaštva. Državni se vrh trudi da umekša kritike antifašista uvježbanim gađanjem kritičara jastučićima od sladunjavih riječi i fraza o demokraciji, antitotalitarizmu i jedinstvu. Tako se i vođa HDZ-a, Tomislav Karamarko, oglasio brigom za te vrijednosti. ‘Osuda svake vrste totalitarizma i poštovanje prema svim žrtvama odluke su oko kojih se mora ujediniti hrvatsko društvo. Zato osuđujem svaki pokušaj da se preko pijeteta prema žrtvama totalitarnih sustava unose nove podjele među hrvatskim građanima’. Ova osuda dolazi od osobe koja traži od građana da niti ne pomisle da progovore, a kamoli da kažu javno, kad bi nešto da kritički prokomentiraju o HDZ-u ili drugim svetinjama Domovinskog rata, osim u intimi svoje špajze gdje im on dozovljava da govore koliko i što hoće.
Upregla se vrhuška da skrši pobunu antifašizma i razuma. Bez uspjeha.
Koordinacija židovskih općina, Srpsko narodno vijeće i Antifašistička liga Republike Hrvatske neće na službenu komemoraciju 22. IV. Počast žrtvama Jasenovca odat će ovog petka, 15. travnja 2016., u 11 sati, u Spomen području Jasenovac. Veliku, najdostojniju počast odali su im svojim aprilskim bojkotom. Vijore se njegove poruke: Nećemo fašizam! Dolje ustaštvo!