Potresna ispovijest logoraša: Bio sam živi štit

Povezani članci

• Petar Fehir: STRAH OD STRAHA
• Kameno doba
• Klaonica hadezeovaca
• Lana Pudar osvojila peto mjesto na Evropskom prvenstvu u Kazanju
• Nada Zdravič – Otkrivam: Hercegovac budućnosti u Bruxellesu
• Islamsko pravo u sjenci „zatvorenog kruga nasilja“

Tacno.net otvara vrata za sve neispričane priče građana o ratnim traumama, nepravednom miru, o ljudima koje društvo nezasluženo čini marginalcima, ljudima na rubu egzistencije.

Donosimo  priču – ispovijest zarobljenog pripadnika Armije BiH iz Ljubuškog, Senada Konjhodžića.

Senad Konjhodžić govori o zarobljavanju u čuvenoj Vranici, paklu koji je proživio u kazamatima HVO-a, kako je bio živi štit HVO-a i HV prema Armiji BiH u Mostaru, te konačnom bijegu iz pakla.

Senad ima sve dokumente koji potvrđuju njegovu ispovijest. Tražio je i pomoć za obnovu devastirane kuće pišući molbe i pisma: Ministarstvu za raseljena lica i izbjeglice u Sarajevu g. Adilu Osmanoviću, Bakiru Izetbegoviću, predsjedniku RO HO MDD Merhamet Omeru Ivkoviću te predsjedniku OO Merhameta Mostar Osmanu Mariću koji su obećali pomoći. I nakon petnaest dana još uvijek nema odgovora. Čini se da su ljudi poput Senada zaboravjeni i bačeni na milost i nemilost, gotovo na ulicu na kojoj se ne može ništa dobro desiti, naročito u našoj državi koja nije uređena.

Senad ima ženu i dijete ali nema nikakvih prihoda.

Iako su političarima “puna usta” povratnika prije izbora, konkretno se vrlo rijetko dogodi da netko nekome pomogne. Napominjem, Senad je bolestan, nerijetko završi i po pet puta u toku sedmice u hitnoj, što mogu potvrditi u domu zdravlja u Ljubuškom a sve zbog posljedica rata, poraća i života koji živi danas. Senad suosjeća sa svakim Bosancem i Hercegovcem koji je proživio torture i patnju koju je i sam proživio i nada se da će svi koji su radili zlodjela, doći pred lice pravde ma koje vjere ili nacije bili.