ENG
Saša Leković: Svi se prave da je sve u redu s netransparentnom i nelogičnom kupoprodajom Novog lista, Glasa Istre i Zadarskog lista
Autor/ica 👤Saša Leković
Izdvajamo
- Ako ste propustili - premijer Andrej Plenković dao je ekskluzivni intervju Novom listu. Nekoliko dana prije objave kupoprodaje. A nije bio Uskrs, Božić niti Nova godina. Ali nije baš da se ništa nije desilo u mjesec dana nakon kupoprodaje Novog lista, Glasa Istre i Zadarskog lista. Zaposlenicima Glasa Slavonije ponovo kasni plaća. Ona za srpanj koja je trebala biti isplaćena prije dva tjedna. A poziv na Glavnu Skupštinu trgovačkog društva Glas Slavonije d.d., koja će biti održana 15. rujna, potvrdio je loše poslovanje. Gubitak je u 2021. godini iznosio gotovo milijun i pol kuna, a lani čak nešto više od 4,5 milijuna kuna. U međuvremenu proslavljeno je 80 godina od osnutka Glasa Istre. Kojem su službeni čestitari unisono tepali da je jedan od najznačajnijih simbola Istre i slobode medija.
Povezani članci
Kupoprodaja Novog lista, Glasa Istre i Zadarskog lista između dva netransparentna vlasnika prošla je uz znakoviti javni muk. Koji traje već mjesec dana. Onaj tko ih je prije nekoliko godina kupio (ne zna se za koga) obećavajući prosperitet sad ih je brže-bolje prodao kao ‘vruć krumpir’. Onaj tko je sad te financijske ‘rupe bez dna’ kupio, zna zbog čega je to napravio i za koga. Pa najavljuje spas tih novina iako i one koji su mu od ranije ‘u portfelju’ jedva preživljavaju. HDZ nema vlast u Istarskoj i Primorsko-goranskoj županije. Sljedeće godine su europski, parlamentarni i predsjednički izbori. Novim Zakonom o medijima vladajući planiraju otimati od portala da bi dali tiskanim medijima. Plenković je dao ekskluzivni intervju Novom listu nekoliko dana prije objavljivanja kupoprodaje. Naravno, zna se da jedno s drugim nema nikakve veze. Tko pomisli drugačije neprijatelj je HDZ-a… ovaj… Hrvatske.
Piše: Saša Leković
Znakovita je javna šutnja oko (pre)prodaja medijskog ‘paketa’ Novi list-Glas Istre-Zadarski list.
Obznanjena prije točno mjesec dana.
Ne želim se baviti teorijom zavjere, ali nekako se ta poslovna transakcija ’poklopila’ sa žučljivom raspravom o Prijedlogu nacrta Zakona o medijima.
Koji, iako formalno još radni materijal, prijeti dodatnim miješanjem države u ono što bi trebalo biti područje medijskih sloboda.
Nametanjem nepotrebnih i protuprirodnih pravila koja omogućavaju političke ucjene vladajućih.
A istovremeno niti postojeći Zakon o medijima se ne poštuje.
Bez ikakvih sankcija.
Naprimjer, kad je riječ o transparentnosti vlasništva.
Ako to odgovara – zna se kome.
Kad je 2016. godine slovački JOJ Media House postao formalnim vlasnikom Novog lista kao predsjednik HND-a potpisao sam priopćenje u vezi te prodaje.
U kojem je HND podsjetio da Zakon o medijima jasno obavezuje na transparentnost vlasništva.
A da je potpuno nejasno čijim novcem i za koga je zapravo obavljena ta kupoprodaja.
Te je HND zatražio da nadležna državna tijela provjere tu netransparentnu kupoprodaju.
Jer mediji čiji su stvarni vlasnici skriveni iza investicijskih fondova ili ortačkih ugovora sve manje služe građanima i demokraciji.
A sve više postaju poluga u rukama nevidljivih, ali moćnih vlasnika i njihovih partikularnih interesa.
Bilo je to vrijeme, ako uopće treba podsjećati, kad je HDZ, kojim je ‘dirigirao’ Tomislav Karamarko, nakanio grubo i hitno ‘potaracati’ sve što se u medijima mrdalo.
A da nije bilo u ulozi HDZ-ove medijske ‘lutke na koncu’.
Zakonsku obvezu transparentnosti vlasništva državne institucije ignoriraju
Stoga je bila razumljiva sumnja da je i netransparentna kupoprodaja Novog lista služila eutanaziranju medija koji nije bio pod HDZ-ovom ‘kapom’.
‘Kopanje’ s nekolicinom istraživačkih novinara iz više zemalja pokazalo je da je JOJ Media House nije preuzeo Novi list baš entuzijastično.
Te da je to zapravo bio dio ‘paketa’ u nekim mnogo ozbiljnijim netransparentnim poslovima.
Tako je Novi list dobio novog, a zapravo realno nepoznatog vlasnika.
A HDZ-u je bio ‘skinut s vrata’.
Usput su se ‘zabašurile’ i druge financijsko-političke svinjarije koje su pratile ranije vlasničke ‘pretumbacije’.
Konačnog dokaza za tu teoriju međutim nije bilo a državnim institucijama nije padalo na pamet bilo što provjeravati.
U svakom slučaju tadašnji novi vlasnik kupovinom Novog lista nikako se nije usrećio.
Pola godine nakon promjene vlasništva (a već tada je ‘u paketu’ bio i Glas Istre) krenulo se s otpuštanjima novinara i urednika.
Što je objašnjeno lošim poslovnim rezultatima.
U međuvremenu, lani je dovršena operacija spašavanja Novog lista iz predstečajne nagodbe.
Međutim, nekoliko godina Novi list je ‘pokrivao’ gubitke Glasa Istre koji je u međuvremenu postao neisplativ.
Iako se sad već bivši glavni urednik pulskih novina gotovo do posljednjeg dana hvalio kako te novine dobro posluju.
Nedavno je Glas Istre konačno ‘utopljen’ u Novi list.
Poslovno a velikim dijelom i sadržajno.
Ta je događaj popraćen popriličnom galamom.
Od HND-a kao strukovne organizacije preko ‘običnih’ građana do istarskih političara.
Svi su iskazivali zabrinutost za medijske slobode i sudbinu zaposlenih.
No, kad je nedugo potom objavljeno da je slovački JOJ Media House prodao Novi list, Glas Istre i Zadarski list hrvatskoj tvrtki Media Solutions dogodio se – muk.
Ono što je slovenskoj vlasti nedopustivo neprijateljsko preuzimanje hrvatskoj je – dopustivo i vrlo prijateljsko
Iako bi svima trebalo biti važno to što se desilo.
A postoje i mnoga pitanja koja vape za odgovorom.
Prije svega, zanimljiva je činjenica da o planu za prodaju Novog lista, Glasa Istre i Zadarskog lista do objave te poslovne transakcije nije ništa znala čak niti Uprava.
Mediji se također tom temom ne bave analitički.
Ako izuzmemo kolumnu Viktora Ivančića u Novostima.
No, praktično svi ‘mainstream’ koji su o kupoprodaji izvijestili ‘prežvakavali’ su golu vijest čiji je izvor službeno priopćenje.
Dopunjenu jednako kratkim izjavama aktera iz JOJ Media Housea i Media Solutionsa.
Dane Jutarnjem listu.
A te izjave su vrlo zanimljive.
Richard Flimel, predsjednik uprave JOJ Media House, izjavio je da novi vlasnici donose novu viziju za novine i ekonomsku sigurnost za budućnost.
Kad to kaže čelni čovjek firme koja je upravo prodala svoje vlasništvo mnogo je više od puke fraze.
Zapravo je na taj način rekao da se njegova tvrtka riješila neprofitabilnog proizvoda.
Alternativno tumačenje takve izjave moglo bi biti jedino da je dosadašnji stvarni vlasnik prodao novine – samome sebi.
Pogotovo je znakovito kad tako nešto izjavi čovjek koji je pri preuzimanju Novog lista od dotadašnjeg većinskog vlasnika Alberta Faggiana tvrdio da je vodstvo JOJ Media Housea zaključilo da “se radi o dobroj poslovnoj prilici.”
Tome treba dodati i njegovu izjavu da je kupnja Glasa Istre i Zadarskog lista obavljena “radi stvaranja jake medijske platforme”.
U vrijeme kad su naklade tiskanih medija već strmoglavo padale a kupljene novine su imale ionako male prodane naklade.
S neobećavajućim poslovnim rezultatima ‘online’ prezentacije sadržaja.
Objašnjavajući kupnju Novog lista Richard Flimel kao neistinite odbacio je tvrdnje da iza JOJ Media House stoji neka politička opcija, a naročito nagađanja kako iza svega stoji HDZ.
Tvrdeći da je preuzimanje Novog lista “isključivo poslovan potez”.
Uzgred, ali nikako nevažno, nekoliko godina ranije isti financijski fond, odnosno njegova medijska tvrtka, pokušao je kupiti najvažniji slovenski dnevni list.
Susjedna država to je preuzimanje spriječila okarakteriziravši ga kao neprijateljsko.
Novi list, Glas Istre i Zadarski list spasit će tvrtka koja loše posluje?
Od Flimelove izjave povodom nove preprodaje Novog lista, Glas Istre i Zadarskog lista, ništa manje zanimljiva nije niti izjava nominalno novih vlasnika.
Media Solutions tvrtka je u vlasništvu Olega Uskokovića i Bojana Divjaka.
Prvi je odvjetnik a drugi predsjednik Uprave i glavni urednik Glasa Slavonije.
Uskoković je izjavio da “cilj ovog preuzimanja i budućeg spajanja s Glasom Slavonije jest konsolidirati regionalne dnevne novine… te osigurati njihovu gospodarsku budućnost u visoko konkurentnom okruženju”.
Divjak je dodao da su novi vlasnici “uvjereni u snagu regionalnih izdanja koja svojim čitateljima donose informacije koje u takvom obimu i kvaliteti u drugim medijima ne mogu pronaći’.
Media Solutions nije baš profitabilna tvrtka.
Glas Slavonije jedva ‘spaja kraj s krajem’.
Plaće su kasnile mjesecima.
Za razliku od onih u kupljenom ‘paketu’.
A onda su odjednom svi zaostaci isplaćeni.
Baš kad je obavljena kupoprodaja Novog lista, Glasa Istre i Zadarskog lista.
Kao da su ih njihovi novi vlasnici prodali a ne kupili.
Pa se odjednom našlo za plaće koje su kasnile.
Komentirajući kupovinu Novog lista, Glasa Istre i Zadarskog lista Bojan Divjak je rekao još nešto zanimljivo.
Da nisu tiskani mediji neprofitni, nego se ovisi o tome kako su postavljeni.
To kaže čovjek koji svakako – zna.
Bio je posljednji direktor Vjesnika koji je neslavno propao.
Gotovo financijski uništivši Narodne novine.
Kojima je protuprirodnim političkim bludom Vjesnik ‘uvaljen’.
Vladimir Šeks i druge priče: Tko zna – zna
U svjetlu činjenice da je Bojan Divjak nećak notornog Vladimira Šeksa sve nabrojano neodoljivo i dalje ‘vuče’ na HDZ.
No, naravno, kako kaže ona stara – more bit da bidne al’ ne mora da znači.
Dok se ne dokaže.
Ako se ikada dokaže.
U svakom slučaju za koga je tvrtka Media Solutions zapravo kupila Novi list, Glas Istre i Zadarski list – ne zna se.
Sam Divjak rekao je da Media Solutions zapravo nije vlasnik nego tvrtka preko koje se investira.
Što je još jedna u nizu važnih činjenica u ovoj priči.
Ali da se državne institucije niti ovoga puta neće baviti traženjem odgovora na pitanje tko je novi stvarni vlasnik medijskog ‘paketa’ – zna se.
Kao što se zna da HDZ nema vlast u Istarskoj i Primorsko-goranskoj županiji.
Kao što se zna da će sljedeća, 2024. godina, biti ‘superizborna’.
Jer nas čekaju europski, parlamentarni i predsjednički izbori.
Kao što se zna da radni materijal prijedloga novog Zakona medijima, koji ne postoji ali ipak postoji, između ostalih svinjarija, predviđa da tiskani mediji dobivaju novac iz zarade portala.
Ne svojih.
Tuđih.
Kao što se zna da za svakodnevnu ‘puzajuću’ predizbornu kampanju treba imati kontrolirane medije.
Kao što se zna kako se sve mogu iz medija može ‘izvlačiti’ novac za stranačke potrebe.
Naprimjer, zakonskom odredbom da su državne institucije i tvrtke dužne najmanje određeni postotak oglasa objaviti u tiskanim medijima.
S naglaskom na – najmanje.
A za sve to treba novine dati u ruke nekome od povjerenja.
A da…
Ako ste propustili – premijer Andrej Plenković dao je ekskluzivni intervju Novom listu.
Nekoliko dana prije objave kupoprodaje.
A nije bio Uskrs, Božić niti Nova godina.
Ali nije baš da se ništa nije desilo u mjesec dana nakon kupoprodaje Novog lista, Glasa Istre i Zadarskog lista.
Zaposlenicima Glasa Slavonije ponovo kasni plaća.
Ona za srpanj koja je trebala biti isplaćena prije dva tjedna.
A poziv na Glavnu Skupštinu trgovačkog društva Glas Slavonije d.d., koja će biti održana 15. rujna, potvrdio je loše poslovanje.
Gubitak je u 2021. godini iznosio gotovo milijun i pol kuna, a lani čak nešto više od 4,5 milijuna kuna.
U međuvremenu proslavljeno je 80 godina od osnutka Glasa Istre.
Kojem su službeni čestitari unisono tepali da je jedan od najznačajnijih simbola Istre i slobode medija.
Autor/ica 👤Saša Leković
