Sabrana djela zlodjela

Izdvajamo

• Bacaju se s balkona oduzetih stanova štediše švajcarci, žiranti, bolesnici, pod budnim okom Visokog predstavnika, u tišini, odlaze hiljade ljudi, bježe glavom bez obzira. Gore društvene mreže, izgorile dabogda.

Povezani članci

• Svađa među trojanskim konjima
• Mesić: Nema opravdanja za oživljavanje retorike i politike devedesetih
• Promocija knjige “Propovednik”, autora Bratislava Stamenkovića – Batiste
• O intenzitetu vere
• Kako će se finansirati najskuplja dionica autoceste od Konjica do Mostara?
• Naša stranka: Zabetonirajmo Novi Grad zajedno

Za to vrijeme, dok požar bukti na sve strane, u zemlji punoj domaćih izdajnika i „stranih“ investitora, u zemlji kojoj je stotinjak metara ulice nazvane po pokojnom Brozu posljednja linija odbrane od bradatog papka iz Busovače, tumača istorije/historije, i koja polako puca pod naletima obožavatelja lika i djela ustaških i četničkih simpatizera, pa škole i vrtići dobijaju imena po njima, polako i tiho umiru penzioneri s čije grbače je sve sagrađeno da bi onima koji im udjeljuju tu mjesečnu milostinju bilo bolje.

Izvjesni građanin D.M. (u interesu istrage koja se vodi protiv njega spominju se samo inicijali), a koji inače posjeduje DRŽAVLJANSTVO manjeg BH entiteta, zapitao se ovih dana, javno, ima li u ovoj zemlji iko/itko normalan. Najkraći odgovor na njegovo pitanje bio bi da nema. I mada je odmah formirana fejsbuk grupa koja mu daje podršku, simboličnog naziva „Hapsi ih sokole-ako smiješ“, uz još jednog državljanina manjeg ENTITETA koji čuva državni obraz braneći da bratskoj i prijateljskoj državi jednog lica izvozimo umjesto domaćih argentinske volove, ispada da ovu državu čuvaju, a teško da će je sačuvati, dvojica Srba. A tolike nam u nas časne patriote.

Kasaba, u kojoj se inače Srbi pokazuju turistima kao istorijska/historijska znamenitost digla se ovih dana zbog jednog prsta i jedne torbice marke GUCCI. Piše moja omiljena novina da gore društvene mreže, da se sve zapalilo, lete kanaderi gase kol′ko stignu pa ZAKONAČE u gradskom saobraćajnom i hajd′ sutra nanovo. Gase požar koji je izazvala b…. neke prstate ljepotice čija slika nedvosmisleno pokazuje da se radi o bradavici ali pored svih detaljnih opisa krađa, veleizdaje, svirepih ubistava, slika krvavih sjekira i naslova da je neko ubijen SA nožem, jedna b…. napisana kao takva, može izazvati uznemirenje kod mnogobrojnih nam, trajno nastanjenih, turista.

A zbog prsta koji nam se umjesto bolje budućnosti ili bar pristojnije sadašnjosti, pokazuje godinama pokrenuta je krivična prijava protiv NN izvršioca i očekuje se po njegovom ili njihovom privođenju adekvatna nagodba. Mi njima prst, oni nama od šake do lakta.

Zapalile se društvene mreže zbog kupovine skupocjenih automobila, povećanja raznih naknada i paušala i, činjenica je, što mreže više gore to oni kupuju sve skupocjenije automobile. Postoje samo dva načina da ih ne spriječimo u tome. Prvi da se prestane pisati o tome pa da to bez stresa, koji nikad ne doživljavaju, na miru rade ili drugi da ih podržavamo u tome, što će oni jedva dočekati.

Veliki požar na twiteru, usijanje na instagramu, zgarište na fejsbuku. Hrvati grade most, zaklanjaju nam pogled, ugrožavaju teritorijalni integritet i pomorski suverenitet. Narodski rečeno, jebu nas ko kauboj konja. Godinama već, al′ nije bilo društvenih mreža i eksperata sa Biminog univerziteta da nam to objasne. A naš tradicionalni inat proradio baš sad pa ćemo poslat žene i sestre da spriječe prolazak bagera i usput fasuju degenek.

Gori sve. Precizno kao aparati na Kliničkom univerzitetskom centru data je dijagnoza u NJENOG muža i sina NJEGOVOG, jedinca. Kad je već sam sebi jamu iskopao hajde da ga i ja gurnem, dosta je on meni guro, vele.

Za to vrijeme, dok požar bukti na sve strane, u zemlji punoj domaćih izdajnika i „stranih“ investitora, u zemlji kojoj je stotinjak metara ulice nazvane po pokojnom Brozu posljednja linija odbrane od bradatog papka iz Busovače, tumača istorije/historije, i koja polako puca pod naletima obožavatelja lika i djela ustaških i četničkih simpatizera, pa škole i vrtići dobijaju imena po njima, polako i tiho umiru penzioneri s čije grbače je sve sagrađeno da bi onima koji im udjeljuju tu mjesečnu milostinju bilo bolje.

Bacaju se s balkona oduzetih stanova štediše švajcarci, žiranti, bolesnici, pod budnim okom Visokog predstavnika, u tišini, odlaze hiljade ljudi, bježe glavom bez obzira.

Gore društvene mreže, izgorile dabogda.