Rumunska rapsodija

Izdvajamo

• Devedesetih godina ovdje su dječaci, i ne sluteći, ginuli za čizmu. Do tada? Pa evo, brzo će izbori, probajte ponovo, kaznite ih kao i toliko puta dosad!

Povezani članci

• Elvedin Nezirović: Neprirodno je, da plata ministara na kantonalnom nivou vlasti bude 5.000,00 KM a da imate na birou 5.000 nezaposlenih
• Panika u parku droge
• Generalni štrajk u RS: Ni Monika ne pomaže
• Strogo povjerljiva izvješća Agencije za bankarstvo skrivaju kriminal u Hypo banci Banja Luka
• Vukovarski memento mori za nečasne politikantske probitke
• Na tamnoj strani novinarstva

foto: insan-ve-kalem

Mi nismo živjeli pod tom čizmom. Mi smo onu državu rasturili onako, iz obijesti. Htjeli hljeba preko pogače a ostali i bez hljeba i bez pogače. E sad smo i mi dobili čizmu, domaću. Uradićemo ono što sad Rumuni rade za onoliko vremena koliko je i njima bilo potrebno da, nemajući više šta izgubiti, zamijene život za slobodu.

Dug je spisak načina kako nas država pljačka ili kako dozvoljava da nas drugi pljačkaju. O samoj perspektivi i opstanku takve države neki drugi put. Naivno je vjerovati da su izbori šansa da se nešto i neko promijeni. To više nije čak ni naivno nego glupo i neodgovorno. Prema sebi, prema svojoj djeci, prema generacijama koje dolaze. Neki pametniji, odgovorniji i hrabriji narodi probali su drugačije i uspjeli, mirno i dostojanstveno.

Ostaće mi zauvjek slika pred očima na kojoj otac, bez straha, nosi u masi od stotinjak hiljada ljudi svoga sina da mu pokaže kako se brani sloboda, čast i dostojanstvo. Našu djecu ne smijemo više ni u tramvaj pustiti samu.

Nekako su se dogođaji u Ruminiji podudarili sa nekoliko događaja na ovim našim prostorima koji, osim operacije krajnika koju su na prvim stranicama zabilježili svi mediji, zavrijeđuju da budu povod ako ne okupljanja više desetina hiljada ljudi a ono bar da se oglase oni koji sa već hroničnom opoziciono-erektilnom disfunkcijom pišu neke žalbe međunarodnim službenicima a krajnje nediplomatski im se čak sugeriše da se ugledaju na Rumune.

Povećanje naknade za odvojeni život od stvarnog života skupini ortodoksnih kriminalaca  u Parlamentu FBiH jedan je od povoda zbog kojeg bi Rumuni, sad već sigurni u sebe, i ne izlazeći na ulice, rastjerali tu bandu jer ono čega se ta banda najviše boji je ulica. Ali ne ulica na kojoj se pali, ruši  i razbija, jer tada jednu bandu samo zamjenjuje druga ili postaju koalicija, nego ona na koju čovjek smjelo izvede i svoje maloljetno dijete. Tada i policija štiti, umjesto bande, Ustavni poredak.

Ima nešto što oni koji priželjkuju sličan scenario kod nas pa i u susjednim nam državama ne razumiju. Živjeti više decenija pod ruskom čizmom stvara vremenom kod naroda želju za slobodom. Onda kad ta želja naraste do stepena da si spreman za nju i život dati nema više te sile, pa zvao se on i Čaušesku, koja to može zaustaviti.

Mi nismo živjeli pod tom čizmom. Mi smo onu državu rasturili onako, iz obijesti. Htjeli hljeba preko pogače a ostali i bez hljeba i bez pogače. E sad smo i mi dobili čizmu, domaću. Uradićemo ono što sad Rumuni rade za onoliko vremena koliko je i njima bilo potrebno da, nemajući više šta izgubiti, zamijene život za slobodu.

Devedesetih godina ovdje su dječaci, i ne sluteći, ginuli za čizmu.

Do tada? Pa evo, brzo će izbori, probajte ponovo, kaznite ih kao i toliko puta dosad!