Renato Baretić: Narod koji ima ovakvu omladinu, ne treba brinuti za svoju budućnost

Povezani članci

• Primirje u Omarskoj
• VIKTOR IVANČIĆ : BATINA IZ RAJHA
• MARŠAL NA ČEKANJU
• Upotreba rata
• BBC: Most kojeg je srušio Tuđman među najznačajnijim uništenim historijskim spomenicima
• Strah i pedofilija

Refren legendarne pjesme “Volunteers” Jefferson Airplanea iz 1969. započinje stihovima:

“One generation got old

One generation got sold…”

Tako bi mogao započeti i pripjev pjesme o “volonterima” Mladeži HDZ-a iz 2008. Jedina je bitna razlika u tome što su Jeffersoni pjevali o generaciji koju su starci prodali, a u ovom našem evergrinu riječ bi bila o generaciji koja je prodala sama sebe, dragovoljno. Hajde, dobro, kao olakotnu okolnost možemo im uzeti to što se nisu prodali baš za sitne pare…

Dosljedni u partijskom nauku

Novi naraštaj najkorumpiranije stranke u Hrvata dosljedno slijedi nauk svojih iskusnih predšasnika: gradeći se dragovoljnim aktivistima za opću dobrobit, uzimali su honorare na crno, na ruke, ne plativši niti kune poreza. Bilo ih je, procurilo je iz USKOK-a, šezdesetero, a za svoju nesebičnu pomoć u stranačkoj kampanji za parlamentarne izbore 2007. zajedno su primili pola milijuna kuna. Drugim riječima, statistički gledano, po 8.333,33 kune svaki, dakle – dvije prosječne hrvatske plaće u to doba. Tih petsto tisuća kuna, naravno, nije skinuto sa stranačkog računa, jer ih tamo nikad nije ni bilo. A dijelile su se altruističnoj mladeži ni manje ni više nego u – Banskim dvorima. Ne, znači, u sjedištu stranke na Trgu žrtava fašizma, nego u sjedištu Vlade Republike Hrvatske, preko puta Sabora, na Markovu trgu, u samom epicentru beskompromisne borbe protiv korupcije na svim razinama!

Nisu oni bilo čija mladež!

Samozatajni mladi dragovoljci, naravno, nisu morali znati porijeklo novca, niti ih je ono trebalo interesirati, njima je samo bilo važno da se njihov besplatni rad za opće dobro pošteno plati. A je li pošteno ujedno i zakonito – mislim na poreze, prireze i takve gluposti – time se nisu zamarali, zaboga, pa nisu oni bilo čija mladež, nego jedne Hrvatske demokratske zajednice, alo!

Drug i vizionar

Po osam tisuća tristotridesetitreći put pokazuje se koliki je vizionar bio drug Tito kad je, onomad davno, rekao: “Narod koji ima ovakvu omladinu, ne treba brinuti za svoju budućnost”. Naravno da ne treba, kad budućnosti – nema.

Mislite da ima? S njima? Možda bih i ja u to povjerovao ako bi sutra osvanuo barem jedan od njih šezdesetoro i zaputio se u Banske dvore da javno vrati one 8.333,33 kune i kaže: “Oprostite, ja bih ovo vratio, nisam znao da je nelegalno.” Baš me zanima tko bi ih se usudio primiti nazad!

Nacional