Renato Baretić: Jahtanje i lihvarsko prigovaranje

Povezani članci

• Obilježavanje 30. godišnjice ratnog zločina u Stupnom Dolu u srednjoj Bosni
• ZAHTIJEVAMO (ili kako je propala jedna inicijativa)
• Američke agencije: U BiH će 2050. živjeti oko osam posto manje stanovništva
• Boba Đuderija: “Gdje god da krenem, veselim se ljudima!”
• Svetislav Basara: Samo jaši, mi smo naši
• Ugroženost od građana kao izgovor poslanika za nerad

Budimo sasvim otvoreni: s Hrvatima i Hrvatskom, ili bez njih, svejedno je – program TV-Pinka nije ni za životinje.

E, sad kad smo to riješili, možemo se pozabaviti traganjem za poveznicama između Željka Mitrovića, imenjaka mu Keruma i, recimo, Nadana Vidoševića. Zacijelo ih ima mnogo (sva su trojica, na primjer, “lepi ko greh”, nisu li?) ali nekako mi je najupadljiva ona maritimna: sva se trojica kurče svojim jahturinama, a nijedna nema čiste papire. Vidošević je, recimo, svoj upisao i registrirao na majku, odavna čuvenu kormilarku. Kerum je, kaže, uredno plaćao najam svoje vlastite jahte svojoj vlastitoj firmi (na koju je uknjižena kao poslovna imovina, da se izbjegne porez), vjerojatno čak i za one noći kad je na njoj, privezanoj, samo spavao, nakon što ga je nevjenčana supruga izbacila iz kuće. A Mitrović, također multimilijunaš, mislio je da može registrirati brod u Hrvatskoj bez plaćanja carine jer na svojim televizijama pušta lelek i cijuk hrvatskih estradnjaka.

Stoka krupnog zuba

Zaplijenjena Mitrovićeva jahta: foto: Ivo Čagalj/PIXSELL Nije li to dirljivo? To, mislim, što svi ti veliki skiperi i jahtovlasnici, redom potomci slavnih brodovlasničkih i kapetanskih obitelji, ti nejasno izniknuli tranzicijski bogataši, sva ta stoka krupnog zuba (nipošto ne mislim samo na spomenuti trio, naravno) čije se glamurozne brodusine svako malo pojavljuju u medijima za nas sitnozube – muljaju da bi manje platili državama koje vole? Ali, ono, baš vole!

Da ne bi bilo zabune, zadnji sam koji bi od ikoga i ičega, osim od životne ugroze, ikad branio Ivicu Todorića (za čiju je tunjevinu na Mitrovićevoj televiziji neki dan rečeno da “nije ni za životinje”, zato onakav početak ovog teksta) koji zacijelo i sam u portfelju ima nekog polustrica-pilota ili, vrag će ga znati, možda čak i korporacijski hotel u zaštićenom spomeniku kulture na Medvednici.

Photo: Leonard Nincevic/Večernji listTakođer, ne mogu sa sigurnošću tvrditi ni to da Mitrović cijeli ovaj problem s oduzetom jahtom i licitacijom uopće ne bi imao, samo da je poštovao hrvatske narodne običaje (ili tako nekako, prema pravorijeku suca Slavka Lozine) pa nekom sićom podmitio carinika, pardon, izrazio mu svoju zahvalnost. Čovjek mu je možda lijepo i jasno namigivao i trzao ramenom dok je ovlaš listao brodske papire, ali Slobin miljenik i najveći obožavatelj Hrvatske pogrešno je to shvatio kao neke tikove i – mečka mu je zaigrala pred vratima.

Ljubav prema Hrvatskoj

Moguće je to, velim, ali zbilja je fascinantno gadljivo da svi ti likovi, čim ih se samo malo stisne, u obranu krenu pozivanjem na svoju ljubav prema Hrvatskoj.

Koju će, naravno, tužiti Strasbourgu, ma i Haagu ako treba, ako ih nastavi pitati za poreze, carine i slične jugokomunističko-masonsko-amero-eurokratske pizdarije.

Tekst preuzet sa nacional.hr